Aleksandar Ristić, muzičar: Drago mi je što nastupam sa bendom Hercenšlus u polufinalnoj večeri na Pesmi za Evroviziju 2023.

Aleksandar Ristić, muzičar: Drago mi je što nastupam sa bendom Hercenšlus u polufinalnoj večeri na Pesmi za Evroviziju 2023.

Muzičar Aleksandar Ristić, rođen je u Novom Sadu 1969. godine, u Futogu je završio Srednju poljoprivrednu školu a potom i Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu smer voćarsko-vinogradarski. Međutim, u struci nikada nije radio jer je od malih nogu znao da će se baviti muzikom, pošto je pohađao i nižu muzičku školu. Osnivač je produkcije "Batiskaf" i član je benda Hercenšlus koji će nastupati u polufinalnoj večeri na Pesmi za Evroviziju 2023. s numerom "Vremenska zona".

Sa našim sagovornikom smo razgovarali o tome kako je proticalo njegovo detinjstvo na Limanu gde i danas živi, o Novom Sadu u kom je odrastao, mestima na koje je izlazio, muzičkoj karijeri, kao i o učešću na manifestaciji za Pesmu Evrovizije 2023.


U kom delu grada ste odrasli i kako je proticalo vaše detinjstvo?

Odrastao sam na Limanu 3, a pohađao sam Osnovnu školu "Jovan Popović". Prvo sam išao u onu malu školu odnosno staru zgradu, da bi nas kasnije prebacili u novu koja se nalazi na Limanu 2. Doduše, ne mogu da se setim da li sam prva ili druga generacija koja je krenula u novoizgrađeni objekat. Kada je reč o mom ranom detinjstvu, imam veoma subjektivni osećaj i smatram da smo mnogo lepše živeli u odnosu na današnje generacije kojoj pripada i moj sin. Mi smo uživali na ulici, sećam se da je u mom komšiluku na Limanu 3 bila neka peščara gde se sada nalazi Naftagasova zgrada i tu sam obožavao da lovim skakavce koje sam nosio kući, gde moja mama zbog toga nije bila oduševljena. Za mene je Liman zaista poseban deo grada i za njega me vežu posebne uspomene, jer taj kvart je oduvek bio grad u gradu. Praktično poznajem celu moju generaciju, bez obzira na to koju su školu pohađali. Pošto sam išao u čuveni 9. i 10. razred, a tu smo bili poprilično izmešani. Posle sam upisao i Poljoprivrednu školu, otišao u vojsku, a nakon vojske upisujem i Poljoprivredni faks.

Kako su vam proticali tinejdžerski dani, gde ste izlazili i koju vrstu muzike ste slušali?

Od ranog detinjstva sam znao da ću biti muzičar pošto sam uporedo sa osnovnom završio i nižu Muzičku školu, s tim što me je uvek zanimala alternativa. Shodno tome sam već kao stariji tinejdžer svirao u bendu Betsheba koji je u ono vreme bio poznat i po grafitima, a jedan od njih za ono vreme je bio vrlo smeo a glasio je "Betsheba mrzi JNA", iako smo svi išli u vojsku. To je zapravo bio neki naš bunt, a  svirali smo američki rok, što je suprotno od mog današnjeg opusa gde sada sviram laloški sving i ambijental. Taj naš bend su sačinjavali Branislav Bukurov, pokojni Boško Kecman, Boris Jocić i Vladimir Beljanski. Inače, izlazio sam u "Atrijum", "Garudu", "Miš", "Žutu kuću", gde sam uglavnom i svirao, ustvari, nisam svirao samo u "Garudi". Inače, jedini sam nastavio da se bavim profesionalno muzikom, a i kao klinac sam zarađivao od nje odnosno imao sam za džeparac taman toliko, koliko mi je trebalo. Nisam mogao da živim od toga, pošto sam tada još uvek bio na roditeljskom "valovu". Svoja prva alternativna muzička dela komponovao sam kao veoma mlad, 1985. Ipak, ozbiljniji autorski rad u sferi ambijentalne i eksperimentalne muzike započinjem 1991. godine prvo kao solista, a zatim i u duetu sa Jovanom Savinom. U periodu 1991-2001 snimio sam desetak muzičkih albuma, neke samostalno, druge sa bendom Aleksandar Ristić & Jovan Savin.  

S obzirom na to da ste završili Poljoprivredni fakultet, da li ste ikada radili u struci?  

I kada sam krenuo na fakultet, intenzivno sam svirao da bih imao za džeparac. Danas se vodim kao preduzetnik koji je završio Poljoprivredni fakultet. Inače, nikad se nisam bavio strukom, mada mi je to hobi jer imam voćnak, pa sam za vreme pandemije zahvaljujući njemu prehranjivao svoju porodicu. Inače, Agenciju "Batiskaf" sam osnovao 2006. godine kako bih mogao da snimam svoje stvari. Pošto sam u vojsci bio ronilac, otud i ime za produkciju. Mi se prevashodno bavimo snimanjem i izdavaštvom zvučnih i video zapisa, kao i osmišljavanjem i realizacijom umetničkih projekata, ali i organizacijom koncerata i artističkih performansa. Od 2007. nalazimo se u međunarodnom katalogu izdavača, a neki od naših projekata nagrađivani su u zemlji i van nje.


Čime se još bavi vaša produkcija?

Pored snimanja i izdavanja zvučnih zapisa, "Batiskaf" je učestvovao i u izradi mnogih umetničkih projekata: "Pannonia Gratia", "Priče iz panonskog srca",  "Panonska muzička slikovnica“. Takođe osmislili smo, snimili i producirali desetine TV i radijskih reklama i muzičkih spotova, a u sopstvenoj organizaciji ili kao eksterna produkcija organizovali smo i tehnički podržali veliki broj rok koncerata, od kojih su najznačajniji Partibrejkersi, Goblini, Atheist Rap, Let 3, Amajlija, Neno Belan i Fiumens, Ritam Nereda, Brkovi, Gužva u 16-tercu, James Leg, Steve Wynn, Blaze Bayley, Električni Orgazam, Rambo Amadeus, Nikola Vranjković, Killo Killo banda i drugi. Vrlo uspešno smo sarađivali i sa festivalima Exit, Cinema City, Ulični svirači, Americana, Warrior Dance Festival, Palićki filmski festival, Zmajeve dečije igre.

U okviru produkcije imate i radio, da li nam nešto više možete reći o tome?

Reč je o onlajn radio stanici, a programska šema je bazirana na relaksirajućoj chillout, jazz, instrumentalnoj i filmskoj muzici. Kod nas nema voditelja, niti prekidanja programa, a najsrećniji sam kada pogledam panel u real time i kada vidim da nas slušaju praktično u svim krajevima sveta odnosno u regonu, Evropi, Americi, Australiji. To su momenti kada sam zaista srećan i kada znam da sam uradio pravu stvar.

Jel možete nešto više da nam kažete o vašem bendu Batiskaf? Kako je sve počelo i gde vas možemo čuti?

Bend više ne postoji, ali Batiskaf Progressive Orchestra je alter ego benda Batiskaf i čini njegovu sliku u ogledalu. Batiskaf je činio trio, basista Jovan Marjanović,  bubnjar Jovan Savin i ja koji sam svirao klavijature. Aktivni smo bili od 2005. godine, a i kao muzičari smo imali i ranijeg iskustva. Nakon "testiranja" vlastitih mogućnosti i ideja, održanih koncertnih nastupa, izdali smo krunu našeg rada  "Panonia Gratia“ koji predstavlja određenu vrstu instrumentalnog koncepta odnosno priče o Panonskom moru i generalnom Panonskom prostoru koje je generacijama spajalo i povezivalo ljude. Batiskaf su u svojoj osnovi instrumentalan akt sa progressive i ambiental prefiksom. Taj naš album koji smo izdali sačinjen je od velikog broja instrumentalnih "slika“, filmičnih i dokumentarističkih asocijacija i za današnje vreme ne baš tipične atmosfere.

Kako je došlo do saradnje vas i grupe Hercenšlus koja će se nastupati na festivalu Pesma za Evroviziju 2023?

Boban Dževerdanović, osnivač benda, autor teksta, muzike i aranžmana me je pozvao da zamenim njihovog basistu, kada je trebalo da gostujemo u emisiji kod Zorana Kesića, što sam naravno i prihvatio. Autentični smo, jer nastupamo sa akustičnim instrumentima i naravno želimo da predstavimo naš "laloški sving" kao mešavinu različitih stilova i uticaja u vojvođanskoj muzici, koji nije kopija niti oponašanje stilova. Naša muzika je protkana džipsi džezom, svingom, popom, tamburaškim melosom. Drago mi je što smo prošli u polufinale i nadam se da ćemo se plasirati u finalno veče kako bi nas ljudi zapamtili po autentičnosti. Bend pored osnivača i gitariste, Bobana Dževerdanovića i vokala, Teodore Bojane Lkeo i Čedane Đokić, čine i Olesja Balać (violina), Julije Dondo (bubnjevi), Goran Panić (saksofon i klarinet), Senad Jašarević (klavir i harmonika) i Stjepan Đurković (tamburica) i moja malenkost s bas gitarom. Inače, Hercenšlus označava staru vojvođanska reč koja potiče iz nemačkog jezika, a koja na srpskom znači pre svega infarkt, ali i slomljeno srce zbog ljubavnih jada.


Kakvi su utisci publike i da li smatrate da možete da se plasirate na Eurosong sa vašom numerom?

Mislim da je rano davati prognoze, komentari na društvenim mrežama su uglavnom pozitivni, ali uvek ima i onih redovnih pljuvača kojima bukvalno sve smeta. Najgori komentar koji sam pročitao, a koji se ticao nas jeste da nam ne treba violinistkinja. Smatram da je komentar krajnje uvredljiv, jer i društvene mreže su zapravo bina na kojoj se oslikava čitavo društvo.

29
0

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Marijana

    pre 711 dan i 16 sati

    Ehej,pa evo ih Šolajini komadi.

    Oceni komentar:
    2
    6
  • NS Folk

    pre 710 dana i 20 sati

    Mešavina (The) Frajli i muzike iz "Montevideo bog te video", teško ćete s ovim dalje od polufinala.

    Oceni komentar:
    6
    4