The Frajle, bećarke koje autentičnim zvukom osvajaju publiku širom regiona

The Frajle, bećarke koje autentičnim zvukom osvajaju publiku širom regiona

Šarmantne Novosađanke: Marija Mirković, Nataša Mihajlović, Jelena i Nevena Buča, oformile su ženski pop kvartet 2009. godine prepoznatljiv po autentičnom zvuku i unele dah svežine na domaću muzičku scenu. The Frajle, jedine i jedinstvene, prave bećarke, žene na sve spremne, koje umeju i "bezobrazno" da sviraju i ponekad dopuste da slaže njihova krinolina, pa tako još više začine svoj "vojvođanski tango" na živim nastupima koji se posebno traže.

Za portal Moj Novi Sad govorile su o tome šta im je zajedničko, kako se več godinama bore za svoje snove, kako održavaju svežinu svoje inspiracije i kako provode vreme u Novom Sadu kojem su na uho šapnule neke nežne reči…

Šta je dovelo do toga da se okupite i oformite kao neraskidivi kvartet?

– Ista ambicija, želje, ciljevi, ljubav prema muzici i igra iliti zabava! I na sceni i van nje nam je bilo zabavno i fenomenalno. Tako je kad radite ono što volite sa ljudima koji vam odgovaraju. Kad imate tim. Posle prvog zajedničkog putovanja i nastupa u Crnoj Gori, bile smo tražene. Nastupi su se nizali, a mi smo počele da pišemo pesme zajedno, ali i posebno sa nekim drugim “frajlovskim” dahom. “Ich liebe dich, “Štiklice”, “Fina” itd. sve je ostalo istorija.

Da li ste još u toku studija maštale o ovom gde ste danas?

– Maštale smo još kao deca, kasnije kao tinejdžeri, pa i posle u toku studija. Imale smo svoje bendove i pored učenja studija prava, psihologije, ekologije i francuskog jezika. Srce je uvek kompas za ono za šta živite i gde ta životna vatra gori. Ako ga slušate, onda idete putem da vam hobi preraste u profesiju.

 Foto: Sandra Mihaljević

Kakvi su svakoj od vas bili umetnički počeci?

– Odrasle smo uz muziku. Pevale u horovima, učile istrumente i pevanje. Svaka ima svoju priču povodom toga. Nemamo završenu klasičnu muzičku školu, već časove istrumenata i pevanja. Imale smo svoje bendove i nastupale na festivalima. Sve četiri smo kompozitori i tekstopisci. Godinama smo se trudile i gradile u muzičkom smislu, a 2009. godine smo postale The Frajle

Kakva je pojedinačno svaka od vas?

– Potpuno smo različite. Kao četiri strane sveta. Imamo dve Vodoilije, Škorpiju i Devicu, ako neko veruje u zvezde, a ako veruje u sudbinu kao mi, često mislimo da smo spojene baš takve potpuno različite da bismo dale novu celinu. Nata, žena muzika, kompozitor, sa dušom deteta, a snagom Amazonke, koja je rekorder u pevanju, izdržljivosti, naš kapetan Frajlomobila, poliglota koja obožava prirodu i životinje. Maki, kraljica solo gitare, svira više istrumenata, kompozitor, pravnica, avanturista, obožava leto i more, borilačke veštine, kraljica restorana i velikog društva. Nevena, sa gitarom je rasla od 13. godine, svira i klavir, kompozitor, psiholog, uvek idejni asistent reditelja naših spotova, obožava pecanje, ne spava nikad više od 6 sati, veliki obožavalac Njujorka, hrane i uživanja. Jelena, kraljica pratećih vokala, imitacije, komponovanja i pisanja. Trenutno piše: ”Dnevnik 4 Frajle”, o naših 10 godina postojanja. Obožava putovanja i evropske gradove, a preselila bi se u dvorce Loare.

U kojoj tački su se vaše suštine ukrstile?

– Muzika, prijateljstvo, moralni kodeksi, stav da je život avantura.



Za tango je potrebno dvoje, a za ’’vojvođanski tango’’ su potrebne četiri Frajle. To je novi muzički žanr u kojem izražavate vojvođanski duh, bunt i u kojem mašti dajete na volju. Hrlite li ka kreiranju novih žanrova?

– Mi muzički pravac ne gradimo smisleno. Novi žanr nastao je sintezom naših različitih senzibiliteta i nismo nikada pravile kompromis sa trendovima. Vodimo se intuicijom i odlučujemo sa četiri ”Da!” Od samog starta tražile smo najbolje producente i saradnike i unija svega toga jeste ono što stoji iza nas! Upravo to da ne hrlimo za trendovima. Naslušane smo kvalitetne naše, a i svetske muzike, pevamo na sedam jezika, imamo istrančan muzički ukus. Mi pravimo muziku koju volimo, pevamo muziku koju volimo. Nije cilj mega popularnost, materijalizam, slava, već muzika i sve ono što ostavljamo iza sebe. Muzičko dostojanstvo. 

Osim što vaše frizure često bujaju od volumena, kako održavate volumen vaše mašte kada su u pitanju tekstovi pesama?

– Inspiracija je momenat. Naravno, s godinama, kako se stvari menjaju, tako i tekstovi postaju drugačiji. Kako kaže stih u našoj novoj pesmi: ”Zlato” sa kojom smo nedavno nastupale na “CMC Festivalu” , “...s godinama dodala sam gas”.

Mi muzički pravac ne gradimo smisleno. Novi žanr nastao je sintezom naših različitih senzibiliteta i nismo nikada pravile kompromis sa trendovima.


Kako su izgledali vaši prvi nastupi u novosadskim klubovima i da li je danas novim generacijama lakše ili teže da se istaknu i individualizuju?

– Tada se slušala drugačija muzika. Jedan Novi Sad je imao bendova koliko cela Slovenija. Mnogo virtuoza i fenomenalnih muzičara je dao Novi Sad. Sada je drugo vreme i možda je problem u forsiranju odredjenih žanrova, a mladi to lako prihvataju. 

Koja su mesta u Novom Sadu na kojima se tajno/javno okupljate?

– Često smo kod naših prijatelja u vinariji “Kovačević”, na obroncima Fruške gore, zatim na Salašu 137 gde smo i snimale spotove, ili u “Mima’s fit&sit” na Spensu. Možete nas videti da šetamo Dunavskom i Zmaj Jovinom, a sada leti i na Štrandu. 

Šta vam je glavni stimulans da nastavite bajkovitost dosadašnje karijere?

– Zabava i avantura. Ako prestane da bude izazov ono što radite, gasi se i vatra kreativnosti. Mi sebi uvek smišljamo nove izazove i posle 10 godina živimo potpuno avanturistički. Prošle godine smo smislile izazov - album obrada sa originalnim izvođačima. Pa smo tako uradile pesme: Željka Bebeka, Saše Lošića i Plavog Orkestra, Nine Badrić, Alke Vuice, Vanne, Jasne Zlokić, Anice Dobre, Tijanae Dapčević, Borisa Novkovića, Kikija Lesendrića i zajedno sa njima otpevale neke od njihovih najvećih hitova. 

 

Šta biste šapnule na uho Novom Sadu?           
"Da bude lep i sačuva dušu. Da sačuva svoj tempo i ne ubrzava se uprkos modernom životu. Da se uzdigne sa svom svojom lepotom i istorijom, jer postaje Evropska Prestonica kulture i pokaže svetu svoje raskoši, konja i kočija, trgova, ulica, ljudi, širokih osmeha i lepih žena, po kome je poznat i u svetu! Petrovaradin da ga čuva, a Dunav da ga rashladi u danima velikog sunca. Da se ljudi više vole, jer oni čine Novi Sad. Da sačuva tamburaše i da iznedri pesnike, muzičare i boeme."

 

Autor teksta: Ana Bugarinović

Oceni vest:
8
23

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Mare

    pre 1718 dana i 13 sati

    Ako su one gradske face, jadan je ovo grad...

    Oceni komentar:
    5
    18