PRVI IZBOR ZA MIS NOVOG SADA

Konkursi za biranje lepotica imaju vrlo dugu tradiciju kroz istoriju. Njih je bilo još u Atini, naročito za vreme proslava rođenja Afrodite, kada su se po lepoti čuvene atinske devojke spuštale nage u morske talase. Cela Atina gledala je sa obale taj prizor, proglašavaju bez ikakve pristrasnosti, jednu od njih za najlepšu Grkinju te godine.

U srednjem veku to su produžili i Vizantijci, ali na neki drugi način, a od njih kasnije primili i Rusi. Tako je 1526. godine, ruski car Vasilije III, kad je po drugi put hteo da se oženi, priredio konkurs u Moskvi. Od 300 najlepših devojaka izabrao je mladu Jelenu Glinsku, kćerku litvanskog kneza Vasilija Lavovića Glinskog i Srpkinje Ane iz despotovske porodice Jakšića rodom iz Pomoričja, od koje je buduća mati cara Ivana Groznog, nasledila svoju južnjačku lepotu.

Verovatno je sličnih pojava bilo i kasnije, a tek posle prvog svetskog rata konkursi lepotica dobiše na značaju, pogotovo kad su takve priredbe prešle lokalne okvire uz podršku velikog publiciteta štampe.

       

Prve veće konkurse sa vidnom reklamom u to doba, priređivale su filmske kompanije sa čisto komercijalnim ciljem da se pronađu lepe statistkinje. Međutim, posle su Amerikanci došli na ideju da ovu praksu ukinu, sa namerom da to zaista bude manifestacija lepote, uz odavanje priznanja jednoj osobini žene, zbog koje je mogla biti predmet obožavanja sa jedne, a zavisti i zlobe sa druge strane.

Prvi međunarodni konkursi takve vrste bili su u Galvestonu, a zatim se javljaju u Južnoj Americi i Zapadnoj Evropi. Kod nas dolaze iz Austrije i Mađarske, a najpre se održavaju u Zagrebu.


U Novom Sadu, prvi konkurs za izbor lepote bio je 1922. godine, od 15. januara do 15. februara, a priredila ga je parfimerija “Soa”, koja se nalazila u Zmaj Jovinoj ulici, u prostorijama nekadašnjeg “Medinciskog depoa”, čiji je vlasnik bio Svetozar Strajić.

Birala se najlepša udata žena, devojka i muškarac, na taj način, pošto bi kupac dobio u radnji za svaki utrošeni dinar po jedan glasački listić, koji bi popunio imenom bilo koje ličnosti iz Novog Sada, a ne sa liste užeg izbora žirija. Kuponi bi se bacali u sanduče ispred prodavnice i krajnji zbir odlučio bi pobednika.

           

Za ovu svrhu najpre je pripremljeno 3.000 glasačkih listića, a kako je interesovanje bilo iznenađujuće, štampano je još 9.000 novih, dakle ukupno 12.000, od kojih je 11.453 popunjeno.
Dnevna štampa tog vremena redovno je obaveštavala čitaoce o kretanju glasova, dok se agitacija toliko razvila, naročito za devojke na korzou, da je sve pomalo ličilo na političku borbu, jer je postojalo više tabora.


Kada je glasanje završeno najviše uspeha od svih žena i devojaka imala je Dora Dunđerski, supruga veleposednika dr Gedeona Dunđerskog, koja je u jakoj konkurenciji od oko 30 kandidatkinja pobedila sa 3.916 glasova, dok je Jelisaveta Rajić dobila 3.739, Blanka Vitaliani 3.716 i Vera Handler 3.199, a od muškaraca najbolje je prošao glumac Vitomir Bogić.

Pobednica i drugoplasirana dobile su skupoceni pribor za manikiranje, a iduće godine, prvo mesto opet je osvojila Dora Dunđerski, ovoga puta sa 28.756 glasova.
Dora Dunđerski rodom je iz starobečejske porodice Vlaovića. Umrla je 1964. godine i sahranjena je u Srbobranu.

Zoran Knežev
Hroničar i publicista