Đorđe Rajković, novosadski učitelj i književnik, bio je i najstariji hroničar Novog Sada. Prikupljao je građu za istoriju grada, podatke o zaslužnim Novosađanima, čije je i biografije i napisao. Pisao je pesme i bio je poznati pedagoški radnik i plodan književnik. Godine 1861. počeo je da izlazi u Novom Sadu šaljivo-satirični list “Komarac”, čiji je urednik bio Đorđe Rajković, a glavni njegov pomoćnik i saradnik Zmaj.
Jednom je Rajković zbog “Komarca” osuđen na osam dana kućnog zatvora. Preko dana bi bio zatvoren u svojoj kući, ali čim se smrkne Đorđe bi odlazio u susedstvo, u kafanu kod “Alekse”. U toj kafani su se svako veče sastajali mnogi naši zaslužni književnici i pričali anegdote iz tadanjeg novosadskog života.
Piše: Zoran Knežev, hroničar i publicista
U “Komarcu” je Rajković objavio anegdotu kako je neki Sremac vozio dva poreska činovnika (beamtera) iz Novog Sada preko Trandžamenta u Kamenicu. Konji su išli vrlo sporo, a jedan će beamter reći na to kočijašu:
- More, što ti tvoji konji idu tako polagano?
- Misle da vuku “đubre” na njivu - odgovori kočijaš.
To je bila onda strašna krivica i austrijski vojni sud u Petrovaradinu pozove Rajkovića na odgovornost (uveren da je to njegova satirična alegorija na austrijsko činovništvo) i osudi ga na osam dana kućnog zatvora.
Rajković je svoje najbolje radove štampao u “Letopisu”, “Komarcu” i “Javoru”, a objavio je mnogo anegdota i priče o gastronomskim sklonostima Novosađana.
Evo još jedne anegdote iz novosadske prošlosti…
Bilo je to kažu, oko sredine XIX veka, pre filoksere, kad su fruškogorske berbe bile najveselije.
Jednoga dana, putnici jednog parobroda, koji je plovio Dunavom ispod Fruške gore, kad prispeše ispod jednog strmog brega, spaziše gde se gore, na tom bregu nekih 15-20 ljudi strahovito tuku, sablje sevaju, pištolji i puške pucaju, prava bitka. Po gde koji padne na zemlju, na što ga protivnici odmah spopadnu, obore s brega dole, te se ovaj otkotrljava ravno u Dunav i izgubi se u talasima…
Putnici sa zaprepašćenjem gledahu ovaj nečuven prizor, gde se tako jasno u sred dana ljudi kolju i ubijaju i to u prosvećenoj državi.
”No…ti Raci su pravi divljaci” - zgražavao se poneki od stranaca putnika.
Kapetan broda vrati lađu, i doploviše do Čerevića, javi vlastima te se i zvanična vlast pope na lađu i krenu sad ponovo onom mestu, gde se taj grozni slučaj dogodio. Već je bilo veče kad se kapetan s broda vratio, iskrcao vlast, odnosno nastavio svojim opredeljenim putem, i to i on i putnici s pokunjenim nosevima.
A evo u čemu je bila stvar.
Jedan šaljivčina Sremac, vlasnik vinograda, opkladio se da će ove godine takvu berbu držati, da će i sam parobrod bečko-peštanski morati stati da je vidi. Tako je i bilo, baš u to doba kvarila se stara Kalvarija i one stare svece od gipsa prodadoše na licitaciji, a kupi ih ovaj šaljivdžija vinogradar…Sremac, lepo ih obukao i udesio, i to behu “neprijatelji”, za berbansku “bitku”, koje su s brega u Dunav bacali i za njime pucali.
Sremac dobi opkladu i pozamašnu sumu novca…
ljiljana
pre 3299 dana i 22 sata
dali znate koja je najstarija kafana u našem gradu,i štete je baš velika što nemamo boemsku četvrt,ja bih bila redovan član,inače sam karlovački đak i ponosna sam zbog vremena koje sam provela učeći,ne samo klasično gradivo već što sam imala čast da doživim trenutke istorije naših velikana i boema
Zoran
pre 3299 dana i 22 sata
Poštovana...najstarija kafana u Novom Sadu je bila nekadašnji "Turski han", koji se nalazio na mestu današnje zgrade Matice srpske, a koji je stradao u bombardovanju Novog Sada 1849. godine. Trenutno u Novom Sadu šta je otvoreno od tih najstarih kafana su hotel "Vojvodina" i bife "Ribar" u Dunavskoj ulici...samo naravno, ni nalik ondašnjim...Svako dobro.
Cvetko
pre 3299 dana i 21 sat
E, Kneževiću ono sa parobrodom si izmislio. Priča bi bila za svedske medije da nije Baron Minhauzenovska. Čuj, parobrod okrenuli, dobro je da nisi napisao da su na parobrod ukrcali puk vojske sa sve artiljerijom.
Zoran Ivošev
pre 3299 dana i 21 sat
Hotel "Vojvodina" nije kafana, nego HOTEL. Bife "Ribar" nije kafana, nego je BIFE. Zato Zorane ako već hoćete da komentarišete tekst vašeg imenjaka prvo naučite da pravite razliku između ugostiteljskih oblekata, pa onda "delite pamet".
Mira
pre 3299 dana i 19 sati
Je li parobrod na slici bio taj što su okretali i vraćali za Čerević ? Bome dobro su se pomučili, a Sremac ih baš namagarčio, a i neka kada su nas zvali Raci i govorili da smo divljaci.
Nada Popović
pre 3299 dana i 4 sata
@Cvetko: nije g. Knežević nigde ni napisao da su njegove pričice zasnovane na nekim istojiskim činjenicama. To su samo priče. Uostalom, ni priče Mike Antića i Lazara Bojanovića o Novom Sadu nisu uvek bile zasnovane na istorijskim činjenicama, ali smo ih sa oduševljenjem čitali (da ne bi bilo nesporazuma: poredim ih samo tematski, a nikako po kvalitetu, sa hroničarevim kafanskim pričama) . Zato: ako vam se ne sviđaju, vi ih nemojte čitati, a ako vas interesuje istorija vi u biblioteku gde možete pronaći gomilu knjiga sa činjenicama o istoriji našeg grada. Ovo su simpatični tekstovi za razbibrigu i kome se sviđaju - sviđaju se, a kome ne - širok mu internet.
Cvetko
pre 3298 dana i 19 sati
@Nada Popović: Poštovana gospođo, ja nisam ni komentarisao da li mi se tekst sviđa ili ne sviđa, jer o ukusima ne vredi raspravljati. Ja sam želeo svojim komentarom samo da ukažem da tekstovi o Novom Sadu autora koji se potpisuje sa neprikosnoveni hroničar i publicista iziskuju da su pisani na osnovu verodostojnih i autentičnih činjenica a ne da im je izvor "rekla kazala" i izmišljene zgode i nezgode. Takve izvore mogu koristiti "majstori pera" koje ste sami pobrojali za osnovu svojih priča, ali ne i neko ko se samonazove neprikosnoveni hroničar, jer se od njega očekuju "hronike" a ne priče. Zar i vi ne mislite da je naš grad zaslužio kompetentnijeg - pravog hroničara, jer ta pisanija ne čitamo samo mi koji pomalo znamo o istoriji našeg grada, već i oni koji prvi put čuju o Novom Sadu i njegovoj istoriji koja nije baš dugotrajna, ali je zato bogata, dostojna i zaslužuje istinite opise i hronike. To je moje mišljenje sa kojim se ne morate složiti, ali sam želeo da moj, malo ironičan komentar, obrazložim da ne ne mislite da sam ga napisao kao bi omalovažio hroničara i publicistu, već da ga podstaknem da, ako se već time bavi, piče hronike a ne bajke.
M. Fridman
pre 3295 dana i 22 sata
Tekstopiscu, koji se potpisuje kao neprikosnoveni (istina od skora taj epitet ne koristi) hroničar i publicista, na znanje (dobro bi bilo da iskoristi i za ravnanje):
Reč: Neprikosnoven odnosi se na onog koji stoji iznad svega, koji ničim nije ograničen.
Reč : Hroničar (letopisac) potiče od grčke reči hronos (starogrčki: Χρόνος), koja označava vreme, pa hroničar zapravo predstavlja čoveka koji beleži podatke o svom vremenu (vremenu u kome on živi).
Reč: Publicista – označava znalca ili nastavnika državnog prava i nauke o državi; Pisca o javnim, naročito političkim i društvenim pitanjima i stvarima.
Sudeći po sadržaju i kvalitetu tekstovato nisu hronike, a nisu ni pouke ili rasprave o društveno političkim pitanjima, a nisu neprikosnovene ni po jednoj osnovi, autor bi morao iznaći kombinaciju adekvatnih reči kojima bi opisao svoj „stvaralački“ rad u medijima.
____________________
Za tumačenje reči neprikosnoven, hroničar i publicista korišteno je: „Leksikon stranih reči i izraza“, M. Vujaklija i „Rečnik srpskoga jezika“, Matica srpska.