NOVOSAĐANI: Nisam na gubitku ako se ne zabavljam toliko kao moji vršnjaci

NOVOSAĐANI: Nisam na gubitku ako se ne zabavljam toliko kao moji vršnjaci

Pronašla je sebe u svetu sporta. Igra za dva tima i iskustva sa oba terena spaja u jednu celinu. Učestali treninzi i utakmice, iskren odnos sa trenerom i redovno učenje, pomažu joj da izgradi sebe kao odličnog sportistu punog samopouzdanja. Sa koleginicama promoviše sport koji je još uvek u ekspanziji, ujedno boreći se protiv muške dominacije u istom.

Dvadesetjednogodišnja Jovana Ćazić iz Maglića poslednjih šest godina živi u Novom Sadu gde je završila Srednju medicinsku školu, smer za ginekološko-akušersku sestru. Trenutno je na drugoj godini studija na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja. Igra u timu Rukometnog kluba Vojvodina Minakva i ove godine će prvi put nastupati u Super A ligi. Međutim, jedna od njenih najvećih ljubavi je rukomet na pesku i član je ekipe 2areg koja postiže zavidne rezultate.

- Nastavnik fizičkog je u osnovnoj školi primetio da imam karakteristike rukometašice i predložio je da se oprobam. Mene to tada nije preterano zanimalo, moji roditelji čak nisu ni bili sportisti. Ali ubrzo sam se našla u Rukometnom klubu Petrovaradin. Imala sam ženskog trenera, Irenu Anđušić, koja me je usmeravala i uz koju sam odrasla. Ona mi je pomogla da se izborim da ostanem u rukometu i tako se rodila ljubav prema ovom sportu – priseća se Jovana.


Pre prelaska u Vojvodinu, sagovornica portala Mojnovisad.com se zahvaljuljući treneru iz Petrovaradina i tadašnjem kapitenu Maji Pantić oprobala i u rukometu na pesku. Upravo je Pantićeva kasnije postala trener Jovani i neko od koga je ona mnogo naučila.

- To je brza i dinamična igra, puna atraktivnih poteza. Iziskuje i fizički i psihički napor. Treba razmišljati, jer se sve rešava u dva, ili tri poteza. Lopta je drugačija od one u rukometu u dvorani, jer je manja, mekanija i napravljena je od drugog materijala. Naravno, i tu pogodak postižete rukom, ali je neka grubost u igri svedena na minimum. Jedina mana ovog sporta je što sezona kratko traje, od maja do početka septembra – objašnjava Ćazić.


Pre nekoliko godina od dela ekipe Petrovaradin nastao je ženski rukometni tim na pesku 2areg, koji nosi naziv po afričkom nomadskom plemenu koje živi u pustinji.

- Naporno je, jer u Vojvodini imam četiri treninga nedeljno u sali, plus dva individualna i jedan kondicionalni. Sa ekipom 2arega treniramo pet do sedam puta nedeljno na pesku. Uz sve to moram i da studiram – kaže Jovana.

Međutim, ova devojka postiže sve obaveze o čemu svedoči i prosek od 9,00 sa kojim je završila prvu godinu fakulteta.

- Sada hoću da budem još bolja zbog stipendije. To bi mi pružalo veću sigurnost – iskrena je mlada rukometašica.



Kada se saberu sve obaveze, mladoj sportistkinji ostaje malo vremena za društveni život.

- Retko, ali se provuče i neka prilika za izlazak. Trudim se da to malo slobodnog vremena što imam provedem sa prijateljima koji me podržavaju. Smatram da nisam na gubitku ako se ne zabavljam toliko kao neki moji vršnjaci. Srećna sam i ispunjena i sve je kako treba – kaže naša 21-godišnja sagovornica.

Jovana
će ove godine u dresu Vojvodine prvi put igrati u Super A ligi. Što se tiče rukometa na pesku, ekipa 2arega se trenutno u obe konkurencije (muška i ženska)  nalazi na prvom mestu u plasmanu evropskih timova.

- Prošle godine smo takođe izborili plasman na masters, ali iz finansijskih razloga nismo otputovale. Sledeće godine u maju bi trebalo da idemo za Poljsku, ali je i to još uvek neizvesno, jer su troškovi za nas studente previsoki. Ipak, zahvaljujući rukometu na pesku obišla sam nekoliko država Evrope. Nema ništa lepše, nego kada na turniru u inostranstvu, stojite ispred zastave Srbije i predstavljate svoju državu u sportu koji volite. Svi ulažemo puno truda i to nam se još uvek ne vraća na adekvatan način, a nadamo se da će to neko prepoznati – objašnjava Jovana.


Rukomet na pesku je sport u ekspanziji i često povezuje sportiste regiona. Dobre prijateljice rukometašicama 2arega su članice hrvatske ekipe Kontesa Nera, koje su ujedno i njihovi najveći rivali.

- Trudimo se da budemo fizički dominantne i da nas prate više nego muške ekipe. Nadam se da će rukomet na pesku za koju godinu postati i olimpijski sport. Takođe, bilo bi dobro da se oformi i domaća reprezentacija, a mnoge devojke iz mog tima bile bi ozbiljni kandidati. Naravno, i ja bih se oprobala u tome. Tu je i rukomet u dvorani, uskoro ću igrati u Super A ligi, tako da je i to jedna mogućnost za dalju karijeru. San svakog sportiste je da predstavlja svoju državu u sportu koji voli i koji mu leži – završava svoju priču Jovana Ćazić.


 
Tekst i fotografije: Aleksandar Jovanović

Oceni vest:
25
0

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)

Ovaj članak još uvek nije komentarisan