COMMUNIQUÉ: SVUDA JE KOD KUĆE AL’ NAJLEPŠE JE LEPO (FOTO)

COMMUNIQUÉ: SVUDA JE KOD KUĆE AL’ NAJLEPŠE JE LEPO (FOTO)

Razglednice tople sa severa...

Nikada u mojoj plodnoj kolumnističkoj karijeri nisam zakasnio sa tekstom ali, eto, desilo se ovaj put. Letnja je šema, dragi čitaoci pa molim da se napor autorov da tekst uopšte i napiše dodatno ceni ovaj put. Kao što rekoh, leto je. Malo da se razgaćimo i uživamo.


Nekoliko puta su mi ljudi govorili da sam ja na neki način profiter. Ne samo ja nego svi mi kojima je posao da govorimo i pišemo o "Ovoj situaciji". Zato što "Ova situacija" traje bezmalo od kad smo se rodili, izgleda kao da će trajati dok ne umremo a mi smo uspeli da zaradimo za život objašnjavajući je. U svoju odbranu imam da kažem da se nisam svesno prijavio za posao i da sam ubeđen da bih znao da radim i nešto drugo. I da bih to dokazao, evo jednog putopisa. Skoro pa klasičnog. Ja umem i imam šta da kažem i kad nema muka i Đuka! Ja znam i da primetim lepo i da se prepustim nekritičkom uživanju. Imam u sebi Slobu Kon Tikija kojeg mogu da pustim da divlja ako hoću.


Mi pankeri smo uvek malo mimo sveta. Dok svi gledaju u pravcu toplih mora, mi planiramo odmor na severu. Petnaestak godina sam maštao da posetim najveći punk festival na svetu, Rebellion u Engleskoj. Ove godine sam odlučio da konačno to i uradim. I to baš kad imam ubedljivo najtanje dokumente da prikažem UK ambasadi za vizu. Ali, with a little help of my friends, jašući na talasu moje kultnosti, eto mi engleskog ausvajsa u putovnici i mogu na put. Čekajući vizu, prekasno sam kupio avionske karte pa sam valjda rekorder po idiotski skupo plaćenom prevozu do Mančestera iz Beograda. Na to sve, KLM mi je zagubio kofer pa sam prva dva ipo dana okretao gaće i čarape na naličje da mi duže potraju.



Blackpool je bivši prelepi gradić na obali Irskog mora. Najpopularnija i mondenska destinacija za letovanje Engleza... Do 1940.

Nakon rata počeo je da gubi privlačnost da bi, otkrivanjem Ibize, postao neka vrsta letovanja kod drugara u Sopotu. Danas tamo idu zaista najsiromašniji Englezi da pipnu hladno more boje Dunava na Šodrošu. Ovo mi je drugi put u Velikoj Britaniji a kako sam pre 10 godina bio samo u Londonu, imao sam još štošta da vidim. Mislim da sam tek sad razumeo šta je moj omiljeni pisac George Orwell imao na umu kad je kreirao prole – beslovesnu masu naroda za svoj roman "1984". Užasno je što ću ovo da napišem ali ljudi koje sam tamo sretao toliko su pogođeni siromaštvom i beznađem da polako počinju da gube ljudske odlike u vizuelnom smislu. Grupice-porodice su sve potpuno iste. Morbidno gojazne žene i njihovi muževi koji deluju kao da ne vade lulicu sa krekom iz usta. Gomila sitne dece koja su vesela, radoznala i slatka i pitaš se u kom momentu sve krene po zlu pa se pretvore u svoje roditelje. Iza njih idu baba i deda koji su samo malo starija kopija mame i tate. Te babe i dede nisu ni 10 godina starije od mene.

Na "čuvenoj" promenadi nalazi se još čuveniji toranj okružen pabovima u kojima nastupaju pevači koji su imali jedan top 20 hit 1974. Malo šta je tužno kao isprani glamur...


U takvom okruženju nalazi se Winter Gardens. Kompleks dvorana izgrađen u kasnom 19. veku koji je dom Rebellionu već više od decenije. To je potpuno nadrealno i fenomenalno. Deset hiljada najgrđih pankera, sa razglednica onih, četiri dana pohodi to viktorijansko zdanje u kom su sve dvorane i operske hale, sa sve kristalnim lusterima i ornamentima, pretvorenje u pank klubove. I to savršeno funkcioniše! Zvuk je vrhunski, bine prelepe i velike a pomenuti panksi se odgovorno ponašaju. Nikad nikakva šteta a svo smeće isključivo u korpama. Četiri dana nisam skidao osmeh sa lica. Gledao sam svoje omiljene bendove kao na pokretnoj traci. Uživao u nastupima matorih pank revolucionara iz kasnih 1970-ih, udobno zavaljen u klimatizovanoj Opera House, skakao u Empress Balroom uz Skids, Cock Sparrer i Descendensts. Gledao manje ali meni draže bendove u Pavillionu ili Areni, često ne skidajući preumorna stopala sa mekanog itisona po kojem je nekad gazio i Pavarotti. Ne mogu da se setim kada sam bio srećniji!



Festival se završio a ja sam napustio simpatični Bed and Breakfast i zaputio se vozom u Liverpool. Voz je u polasku kasnio pola sata pa se celom stanicom orilo "Nationalize the Northern!" a levičarski duh putovanja potvrdio se Merseyside Antifascists nalepnicama koje su bile prva stvar koju sam ugledao po dolasku. Ceo Liverpool bojkotuje Sun, đubre tabloid i kiosci sa ponosom ističu da ga NE prodaju. Toliko inspiracije za nas...


Dan sam proveo u špacirungu da bi me uveče noge koje nose predebelog vlasnika konačno izdale. Udobni krevet u Crosbyju, u kući najboljih domaćina na svetu pa sutradan za Manchester...

Prilično obogaljen, dan sam proveo u kraju. Predgrađu kojem dominiraju Irci i dalekoistočni doseljenici. Raj! Pošto sam imao taman toliko snage da se dovučem do paba i lokalnih kebabdžinica i indijskih kari rupa, to sam i radio.

Voz za aerodrom, Amsterdam, Beograd...

Voltaren gel, Movalis, Brufen i srce puno sreće.

Malo sam odužio. Izvinite! 

45
9

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Antifa

    pre 2013 dana i 9 sati

    Neko nema do Sopota, a neko stigne i do Engleske. Svaka cast za vizu.

    Oceni komentar:
    3
    13
  • Robovivremena

    pre 2013 dana i 9 sati

    Panker iz Apatina stigao i do Ribeliona.

    Oceni komentar:
    0
    17
  • nema deda mraza

    pre 2012 dana i 19 sati

    bolje da si se vracao iz turske pokvarenim busom kako bi imali sta interesentno da citamo

    Oceni komentar:
    2
    6
  • postman

    pre 2011 dan i 22 sata

    Eh, da nije preCednika, išao bi ti do Ujednjenog Kraljevstva malo sutra. Pritajeni tigar iz regiona na krilima skrivenog zmaja te je odveo kod mrskih neprijatelja Engleza. I šta ćeš ti tamo kad je opšte poznato da oni NAS mrze...Sumnjiv si mi ti mnogo, rekao bih da te je Soroš sponzorisao na ovom putešestviju.

    Oceni komentar:
    1
    2