Najraniji poznati kartografski prikaz današnjeg Novog Sada potiče iz 1698. godine. O prelibertacionom periodu grada znamo malo, zbog nedostatka podataka i samo analizom kartografske građe iz vremena oskudnog podacima možemo u nekom stepenu sagledati urbano formiranje Novog Sada. Na svim prvim mapama je uglavnom ispod mostobrana prikazan prostor na kome je nastajao današnji Novi Sad, isplepeten rukavcima, ostrvima i poluostrvima. Te prve mape nam daju dosta novih i nepoznatih informacija o starom Novom Sadu.
Piše: Zoran Knežev, hroničar i publicista
Jedna od tih novih stvari koju čitamo iz starih mapa, je oznaka i natpis za prvu poštu u Novom Sadu. Mape koje sam odabrao prikazuju Petrovaradinsku tvrđavu sa okolinom. Na mapi se nalazi skica mesta označenog sa “Ratzenstatt”, i nalazimo prikaz ulica, kuća, važnih objekata i njihov raspored u prostoru. Ovaj rani i delimični prikaz mesta iz 1698. godine pokazuje nam postojanje mosta na mestu današnje Dunavske ulice, zatim, put koji desno vodi od mosta za Futog, između dva reda kuća, a to je današnja Zmaj Jovina ulica. Kuće su građene na razmak, sa okućnicama u zaleđu. Negde pri kraju ulice vododerina preseca put i niz kuća. Na kraju ovog niza još nije formiran budući centar sa katoličkom crkvom. Ali meni ova dva kartografska prikaza otkrivaju jednu novinu, koja je dugo u našoj prošlosti bila netačno prezentovana...ili zanemarena.
Izgleda da sa prvom poštom u Novom Sadu stvari postaju malo nejasne, jer neka moja istraživanja po tom pitanju se ne slažu sa zvaničnim i do sada objavljenim. Ona se odnose još na vreme samog nastanka grada i dosežu do 1698. godine, gde sam na jednoj staroj mapi pronašao sasvim jasno ucrtan znak (duvački rog, označen crvenim) pošte (levo od natpisa Ratzen statt).
Pošto sam se i dalje dvoumio i nisam bio sasvim siguran u moje otkriće, nastavio sam dalje da istražujem stare karte i mape Novog Sada (Petrovaradinskog Šanca) i došao sam do sasvim sigurnog i tačnog otkrića.
Prva pošta u Petrovaradinskom Šancu, kasnije Novom Sadu, je otvrena ipak mnogo ranije nego što se to do sada mislilo, tačan podatak nemam, ali je definitivno da se ona tu nalazi još od 1698. godine, jer vidimo da se ona nalazi van Brukšanca i da nije vojni objekat nego civilni.
Na ovoj mapi se vidi jasno napisano POST (označeno crvenim).
Kako se meni čini, izgleda da je pošta postojala mnogo ranije u Novom Sadu, ali je ko zna iz kojih je (verovatno objektivnih) razloga bila premeštena u Petrovaradin (česte poplave ili je uništena u bombardovanju ili ko zna još šta…)
Ali da vidimo šta je stara štampa pisala o nastanku prve pošte u Novom Sadu.
Iako je ukazom Marije Terezije, Novi Sad postao “slobodan grad” još 1748. godine, njegovi žitelji su morli da čekaju više od jednog veka, dok su najzad uspeli da i njihov grad dobije svoju poštu. A na spisku od pedesetak pošti, koliko je bilo početkom XIX veka na teritoriji današnje Vojvodine, Novi Sad se nalazio na poslednjem mestu. Prvu poštu dobio je Zrenjanin još 1737. godine, Temerin 1756. godine, a novosađani su morali da čekaju do 1853. godine. U tim starim vremenima, sve do početka XIX veka, u ovim krajevima je radila i “mesarska pošta”, koja je naziv dobila po tome što su privatnu poštu raznosili i mesari.
“Mesari su obično prikačili za kola, namenjena prevozu kupljene stoke, prikolice u kojima su bile smeštene poštanske pošiljke”, zapisano je o tome. Ovi mesari su putovali po celoj zemlji, ponekad prelazili i u druge države, raznoseći tako poštu i u najudaljenije krajeve.
Stari Novosađani su svoje poštanske pošiljke morali da šalju preko Petrovaradina, koji je imao poštu još od 1753. godine. A kad su novosadski trgovci imali da pošalju pismo u drugo mesto, morali su da pešače po kiši, snegu ili blatu do Petrovaradina, iza Tvrđave do Majura, gde se nalazila pošta. Pokrenuta je bila akcija već tada da i Novi Sad dobije svoju poštu, ali je odluka o tome odgađana više od jednog veka.
Jedno vreme, početkom XIX veka, neki dovitljivi trgovački kalfa primio se da bude poverenik i on je donosio i odnosio poštanske pošiljke za Novi Sad. Prvi ekspeditor pošte, Jovanović, primao je pored plate i društvenog stana, još “tri hvata drva i 50 funti sveća godišnje”.
U XVIII veku poštu je nosila diližansa, a postojali su i konjanici. Do Bune 1848. godine, Novi Sad nije imao svoju poštu nego se služio onom u Petrovaradinu. Poštanskih maraka u to vreme nije bilo, nego su taksu za pisma plaćali i pošaljilac i primalac, svako po pola. Pisma su se morala predavati pošti otvorena. Pošta je u Petrovaradin stizala dva puta nedeljno, utorkom i petkom, pa su Novosađani mogli sami dva puta nedeljno predavati i primati pisma u Petrovaradinu. Promet između Novog Sada i Petrovaradina počeo se obavljati 1698. godine preko pontonskog mosta, koji se za vreme prolaska lađi i dereglija razdvajao. Sve je to ometalo normalan razvoj grada, pa su novosadske novine često pisale o tom nenormalnom stanju ogorčeno negodujući.
”Srbski Dnevnik” od 26. avgusta. 1853. godine piše: ”Ima već duže vremena kako se u Novom Sadu jednako traži pošta. Pošte na dan današnji ovde nema. Naša varoš plaća badava kvartir, pokraj toga da bi što pre poštu u svojoj sredini imala ustupila je g. Aleksiću, na njegovo zahtevanje, da dođe s poštom iz Varadina u Novi Sad, 20 lanaca zemlje za užitak. Što pošte Novi Sad nema, to pate ne samo naši građani već i država štetuje, jer mnogi bi više korenšpodirali da im je pošta u mestu, a ovako ko da u Varadin ide, pismo predaje i marku kupuje. Novine često neuredno dolaze, a to je zato što se često događa da je ćuprija otvorena ili za parobrod i šlepove ili za druge lađe, te se neki puta čeka i od 2 do 3 sata. Po zakonu pismo se pod pečatom nositi ne sme, no to nama ovde mora biti dozvoljeno, jer pošte nemamo…
U čitavom carstvu, ovako velike varoši nema bez pošte…Varoš će naša opet prinuždena biti obratiti se na visoko popečiteljstvo trgovine da moli da se pošta ovde ustanovi, jer i trgovini to mnogo škodi i baca je u nazad…”
Najzad, tek posle Bune i mnogo ogorčenih protesta i nastojanja novosađana putem pretstavki i štampe da se u varoši otvori pošta, piše u “Srbskom Dnevniku” od 1. oktobra 1853. godine i ovo: ”Danas je u varoši našoj pošta otvorena…odsad nam novine naše zbog ovoga ili onoga neće izostajati.”
Ne može se tačno utvrditi gde je, u kojoj je zgradi bila smeštena prva pošta, mada iz priče i nekih mojih istraživanja i razgovora sa raznim hroničarima i istoričarima dolazim do saznanja da se prva pošta u Novom Sadu posle Bune nalazila na prostoru Temerinske ulice (što mi donekle ima logike jer je Temerinska ulica u to vreme bila glavna saobraćajnica varoši, tzv. Carski drum za Carigrad).
Međutim sedamdesetih godina XIX veka, pošta je radila u tadašnjoj Varmeđskoj ulici (danas Šafarikova), ta jedna od prvih poštanskih zgrada u Novom Sadu, porušena je da bi ustupila mesto produženju bulevara, kada je rušen čitav niz kuća. Odavde se pošta preselila osamdesetih godina XIX veka, u Železničku ulicu broj 5, a 1899. godine bila je preseljena u zgradu stare pošte Novi Sad 1. na Lenjinovom trgu, u kojoj je pre toga bio poznati novosadski hotel “Central”.
Posle prvog svetskog rata (1927. godine), na ovu zgradu je dograđen jedan sprat i u to vreme smatralo se da je Novi Sad najzad dobio savremeno uređenu i organizovanu poštansku službu. Poštu u Novom Sadu u početku vodio je ugovorni poštar, a krajem XIX veka ona je postala državna ustanova.
Izvori: Enciklopedije Novog Sada, “Srbski dnevnik”, “Novi Sad” – Matica srpska, Urbana istorija Novog Sada
Fotografije: Iz digitalne kolekcije autora
Siniša
pre 3326 dana i 7 sati
"Pošto sam se i dalje dvoumio i nisam bio sasvim siguran u moje otkriće, nastavio sam dalje da istražujem stare karte i mape Novog Sada (Petrovaradinskog Šanca) i došao sam do sasvim sigurnog i tačnog otkrića."
Nepoznavanje metodologije naučno istraživačkog rada i skromno obrazovanje kod samoukih amatera koji vole i pokušavaju da se bave istraživačkim radom uvek kao rezultat ima revolucionarna „otkrića“ jer ih zasnivaju na tekstovima iz novina, enciklopedija i interneta sumnjive verodostojnosti. Validnost kopija kopijinih kopija starih karti je sigurno diskutabilna, jer su na njima tokom vremena, vršene razne intervencije i dodavanja, tako da se samo uvidom u originalnu verziju mogu stvarati verodostojni zaključci. Poštanski rog na koji je autoru teksta bio osnova za „senzacionalno otkriće“ označava nešto drugo a ne poštu jer rog počinje da se koristi kao simbol pošte tek u XVIII veku i ko zna ko je, kada i zašto uneo na neku od kopija karte koju autor teksta poseduje. O istoriji pošte na našim prostorima ima dosta literature, istina na mađarskom jeziku, i lako je dostupna svima koji su zainteresovani za tu oblast. Toplo bi preporučio svakom koga to interesuje i ko je u prilici da poseti Postamúzeum Budapest, gde pored veoma istorijskih vrednih eksponata ima i pregršt literature o istoriji mađarske kraljevske pošte u kojoj se mogu naći relevantni podaci o osnivanju prve pošte u Petrovaradinu i Novom Sadu. Inače o istoriji pošta u Vojvodini postoji kompletna dokumentacija u MAGYAR ORSZÁGOS LEVÉLTÁR Budapest i za sve zainteresovane istraživače lako je dostupna, naravno uz uslov znanja naučno-istraživačke metodologije i mađarskog jezika (jer su svi dokumenti na mađarskom). Na skupu istoričara XIV. ORSZÁGOS POSTÁS KONFERENCIA, koji je održan 1994. godine u Debrecenu, prezentovan je rad koji iscrpno obrađuje istorijat pošte u Vojvodini, odnosno u Petrovaradinu i Novom Sadu.
Inače prva zgrada pošte u Mađarskoj datira iz 1774. (što je 78 godina kasnije od godine 1698. koju navodi autor teksta) koja se nalazila u sklopu objekata Pálos-rendi kolostoregyüttes a nalazila se u privatnom vlasništvu grofa Trauson Donát-a (fotografija u prilogu).
Nadam se da će ovih nekoliko podataka otkloniti nepotrebne nedoumice autora teksta i da će onemogućiti pogrešno informisanje neupućenih.
Laza
pre 3319 dana i 1 sat
Je li to otkriće kao i ono o prvom filmu u Novom Sadu?
Zoran Radosavljević
pre 3310 dana i 9 sati
Tabloidni naslov za tabloidni tekst. Svakom ko se "očešao" o istoriju jasno je da je ovaj tekst kojim autor pokušava promovisati svoje "revolucionarno otkriće" nema ama baš nikakvu validnu argumentaciju niti osnovu za ozbiljnije istraživanje. Istorijska "otkrića" nikako ne mogu biti zasnovana na tekstovima iz starih novina, enciklopedija i interneta. Karte (mape) koje autor prilaže uz tekst su kopije od kopijinih kopija sumnjive autentičnosti (kako to lepo Siniša komentariše) i nikako ne mogu argument za tvrdnju koja je iznešena.
Miloš
pre 3301 dan i 6 sati
Ovo i jeste revolucionarno otkriće. Ja isto imam kartu Novog Sada u kojoj je jasno napisano POŠTA, koju šaljem nevernim Tomama da se uvere. Ta karta je još starija (iz 1697. godine) i potvrđuje otkriće gospodina Kneževa. A vi skeptici možete samo da zavidite Zoranu što to niste pre videli i što niste dovoljno obrazovani da znate takve stvari, koje on zna.
Cvetko
pre 3296 dana i 9 sati
Miloše, da li sam ja neverni Toma, jer ne verujem u vaša "revolucionarna otkrića, ili nisam procenite sami. Evo i zašto: kažete da imate kartu Novog Sada u kojoj je jasno napisano POŠTA. Ta karta koju vi "imate" je javno dostupna na sajtu Digitalne Biblioteke Matice srpske (http://digital.bms.rs/ebiblioteka/publications/index/collection:28) i na njoj nije upisano POŠTA. Mislim da je to već dovoljan argument u korist "nevernog Tome" i da je svaki dodatni komentar izlišan. Vaš entuzijazam je za svaku pohvalu, ali do "revolucionarnih" istorijskih otkrića ne dolazi se prelistavajući novine i internet, nego arhivska građa i stručna literatura, za šta je potrebna stručnost, koja se stekne školovanjem i nakon toga mukotrpan rad.
Vladimir Stefanović
pre 3295 dana i 7 sati
Da nema komentara, koji očigledno napišu stručni i obrazovani čitaoci, ovi članci o istoriji Novog Sada ne bi zavredili ni najmanju pažnju.
Meredith
pre 2869 dana i 5 sati
budalastine
Elmer
pre 2360 dana i 21 sat
Kako Milose milite da je to "revolucionarno otkrice"? Ta mapa ne dokazuje nista a jos manje da je iz 1697. godine. Zapitajte se kako da to Vi niste dovoljno obrazovani da prepoznate kako je mapa koju prilazete kao dokaz nacrtana sedamdesetih godina XX veka. Da ne pricam kako Vam je promaklo da smestite ime "Novi Sad" u kontekst "1697".
Nimalo se ne razlikujete po dilentatizmu od "neprikosnovenog hronicara i publiciste" Zorana Knezeva.
Nije mi jasno ni kako to da mi "neverne Tome" vidimo takve stvari?