Do sada neobjavljena priča: Prvi novosadski maturantski sastanak

Do sada neobjavljena priča: Prvi novosadski maturantski sastanak

Maturanti su se dogovorili da će se naći na Duhove 1886. godine u Novom Sadu, da će doći svi sa svojim ženama i decom, svaki će pismeno ili usmeno izneti svoj život i rad za tih deset godina i predati taj rad kritici ostalih ...

Pre ravno stočetrdeset godina, u oktobru 1875. godine, zakleli su se tadašnji osmoškolci, da će se deset godina posle mature, 1886. godine, svi sastati u Novom Sadu. Tada je bilo svega devet maturanata, osmoškolaca, međutim, jedan je ubrzo napustio gimnaziju i otišao u gospodarsku šumsku školu u Križevce, ali je zato za drugi školski semestar došao jedan osmoškolac iz sremskokarlovačke gimnazije u novosadsku, pa ih je tako, ipak, maturiralo devet krajem školske 1875/6. godine.

Maturanti su se dogovorili da će se naći na Duhove 1886. godine u Novom Sadu, da će doći svi sa svojim ženama i decom, svaki će pismeno ili usmeno izneti svoj život i rad za tih deset godina i predati taj rad kritici ostalih. Da bi što duže osećali svoju obavezu, nosili su učenici o svom vratu neko vreme i neke medalje, na kojima je sa jedne strane pisalo 1876, a sa druge 1886.

Od devet maturanata položili su ispit zrelosti trojica sa odličnim, jedan sa pohvalom, trojica sa dobrim uspehom, jedan je odbijen na pola godine, a jedan na godinu dana. No i ova dvojica su u određeno vreme položila ispit.

I zaista, posle deset godina sastali su se gotovo svi u Novom Sadu. To je bio prvi maturski sastanak u Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji novosadskoj, a koliko je poznato i u celom Srpstvu. Za tih deset godina umro je jedan od devetorice maturanata, a sastanak je održan u hotelu „Pera Fabri“, na kraju tadašnje, a i sadašnje Dunavske ulice, sa leve strane kada se izlazilo iz varoši (današnja zgrada Vojske Srbije). Sastanak je bio u sobi sa balkonom, koji je gledao na Dunavsku ulicu. Ceo prvi dan Duhova i drugi pre podne protekao je u prijateljskom razgovoru o proteklih deset godina. Bez ikakvog ulepšavanja čitao je ili pričao pojedinac šta je studirao i gde je završio univerzitetske nauke. Bilo je zamerki i prigovora, ali sve u bratskoj ljubavi i niko se nije našao uvređen. Naročito se mnogo govorilo o nacionalnom radu u našim krajevima. Interesantno je to, da je najviše zamerki bilo nekima što se nisu oženili za tih deset godina.

Drugi dan Duhova, oko podne, izašli su svi na Uspensko groblje gde je održan pomen umrlom kolegi Miti Radoniću, a posle podne išli su svi sa svojima na Stražilovo u Sremske Karlovce, obišli Brankov grob i održali Branku pomen. Toga dana uveče bio je još jedan, poslednji sastanak, te su se treći dan razišli maturanti iz godine 1876., da se više ne sastanu kao maturanti, ali su vezu održavali neprestano i kasnije kao prijatelji i drugovi.

Maturanata je bilo devet, kao što rekoh, a te davne 1876. godine maturirali su sledeći đaci, koji su kasnije postali uzorni građani. Spomenuću ih poimence jer oni ispisuju istoriju školstva Novog Sada:

Dimitrije Vujković iz Sombora, pohađao je drugi školski tečaj u Novom Sadu, a završio je Filozofski fakultet u Budimpešti, bio je učitelj osnovne škole u Tuzli, zatim prof. u Sarajevu, Zaječaru, Užicu, Vranju i Beogradu. Umro u Gracu 3. novembra 1902. godine.

Mita Živković iz Starog Bečeja, završio je celu gimnaziju u Novom Sadu i Filozofski fakultet u Budimpešti, bio prof. u Sarajevu i Beogradu, direktor u Negotinu, Smederevu, Požarevcu i Pirotu. Umro 14 (27). februara 1913. godine u Beogradu.

Milivoj Lukačević iz Sente, osim petog razreda, završio je gimnaziju u Novom Sadu i Filozofski fakultet u Beču, bio je prof. u Pirotu i umro je u Senti 29. marta 1888. godine.

Josif Lukin iz Vadovice, u Galiciji, završio je celu gimnaziju u Novom Sadu i Pravni fakultet u Zagrebu, službovao u Hrvatskoj kao sudski vežbenik i pristav i umro u Novom Sadu 4. novembra 1887. godine.

Stevan Milovanov iz Starog Bečeja, završio gimnaziju u Novom Sadu, Filozofski fakultet u Budimpešti i Zagrebu, bio prof. i direktor u Novom Sadu, gde je i umro.

Mita Radonić iz Novog Sada, završio celu gimnaziju u Novom Sadu i bio činovnik Matice srpske, umro 13. marta 1883. godine.

Radivoj Simonović iz Ledinaca, završio celu gimnaziju u Novom Sadu i Medicinski fakultet u Beču. Živeo kao doktor u Somboru, gde je i umro.

Milan Srdanov iz Bajše, završio celu gimnaziju u Novom Sadu i Bogosloviju u Sremskim Karlovcima, bio sveštenik u St. Šovama i tu umro 23. septembra 1889. godine.

Jovan Stajić iz Rume, osim petog razreda završio celu gimnaziju u Novom Sadu i Pravni fakultet u Beču. Bio advokat u Šidu i umro u Stenjevcu.

Ispit zrelosti nije polagao Dušan Ilić iz Rumenke, a u Novom Sadu je završio peti, šesti i sedmi razred, a počeo osmi, zatim gospodarsku i šumarsku školu u Križevcima, bio šumski taksator i viši činovnik u Otočcu, gde je i umro.

Toliko za uspomenu i pomen prvim novosadskim maturantima u Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji 1876. godine, koji prvi desetogodišnji sastanak održaše 1886. godine u Novom Sadu.

 

Autor teksta: Zoran Knežev, hroničar i publicista

Oceni vest:
8
105

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)

Ovaj članak još uvek nije komentarisan