Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Sonjа Slijepčević Fotografija: mojnovisad.com (Sonja Slijepčević)

FOTO PRIČA: Od planske gradnje do borbe za vazduh i igrališta
Novosadski urbanizam u epizodi "Beton, beton samo beton, beton nama treba".
Ako je suditi po urbanističkim planovima i građevinama domaćih investitora, koji sa dozvolom i bez nje niču diljem vojvođanske prestonice, žiteljima Novog Sada nisu više potrebne zelene površine, sportski tereni i igrališta. Novosađani se polako navikavaju na nepregledne prizore načičkanih zgrada, hronični nedostatak zelenila i zagađenost vazduha, na kojoj bi nam pozavidele mnoge zemlje trećeg sveta.
Pogledajte kako se ponosno izdižu višespratnice, guraju kola u pohodu na parking i dečja kolica između njih.
U našem gradu, umesto drveća, rastu cene kvadrata stanova, a novi parkovi postoje samo u nazivima takozvanih elitnih stambenih kompleksa. No, ima i to svojih prednosti – na vrelom letnjem asfaltu lako ćete zaraditi boju za plažu, a možda i sunčanicu gratis.
Možda se ne vodi računa o starim zdanjima od kulturnog značaja, ali se zato, spojem tradicije i moderne arhitekture, prave građevinski Frankenštajni.
Stari kvartovi poput Limana, Novog Naselja, Stare Detelinare, delova Banatića i Rotkvarije još uvek neguju svoja dvorišta, umesto da ih sruše i oslobode mesto za nove komšije.
Zašto bi imali toliko velika zelena prostranstva, kada možemo imati dva u jedan – parking-dvorišta.
Na kraju krajeva, sve se može nadoknaditi. Parkove ćemo smestiti na krovove zgrada, a igrališta i vežbališta uz glavne saobraćajnice. Šta više od toga možete poželeti.
Ja
pre 616 dana i 1 sat
Šta reći
Stanko
pre 615 dana i 20 sati
Proterati zlikovce sa vlast, ekološki ustanak! Ljudi dokle ćete ćutati?
Srbija bez Čikaga
pre 615 dana i 8 sati
Šta to beše arhitektura?
A, da, to je rezervisano samo za zapadnu elitu.
Da se ne može potrpati gomila ljudi u betonsku kocku, gradili bi nam barake.
Međutim, sad su i barake luksuz, jer koriste mnogo zemaljskih kvadrata za malo ljudi.
NA putu smo da postanemo Atina, na žalost.
Jer, svako ko je bio u Atini zna na šta ona liči. To ne liči na grad, na urbanizam, na kulturu.
To je gomila nabacanih objekata, gde su "građevinski preduzimači" plaćali gradske vlasti i radili šta su hteli.