Fotografija: Mojnovisad.com

IZ ISTORIJE NOVOG SADA: Izlozi "Raletićeve trgovine" bili su u duhu aktuelnih trendova tadašnje svetske mode
Nekadašnja Raletićeva kuća nalazi se Zmaj Jovinoj ulici 27. Izgrađena je 1751. godine u baroknom stilu. Projektant je ostao nepoznat do današnjih dana.
Danas se u prizemlju ove kuće nalazi prodavnica tehničke robe.
Mada je kuća podignuta davne 1751. godine njena istorija najbolje je dokumentovana u periodu između dva svetska rata kada su ovde jedno vreme ortački držali radnju dva novosadska trgovca, Stevan Dunđerov i Miloš M. Raletić (Despot St. Ivan 1883 – Novi Sad 1940).
Oni su 1921. godine svoju radnju reklamirali kao "Pomodno – manufakturnu trgovinu Dunđerov i Raletić, Novi Sad". Kasnije se Dunđerov odvojio i otvorio drugu radnju (1922), dok je Raletić ostao na istom mestu i dobro razvio posao.
Vrlo uspešan kao trgovac bio je u mogućnosti da poslovanje proširi i na sprat kuće. U prizemlju su na odvojenim tezgama prodavani platno, damast, zefir za košulje, muške i ženske štofove, marame, zavese i pamučne tkanine, a na spratu atlas za jorgane, svila za veš i za haljine. Raletić je imao i stalno zaposlenog aranžera, a putujući po svetu pratio je aktuelna dešavanja u dizajnu i dekoraciji, koja je potom kao inventivna prenosio i na uređenje svoje radnje. Zbog toga su izlozi "Raletićeve trgovine" bili najatraktivniji u gradu i potpuno u duhu aktuelnih trendova tadašnje svetske mode.
Međutim, ime čoveka koji je gradio ovu kuću, kao i eventualni njeni drugi vlasnici kroz protekle vekove, ostali su nepoznati. Ugaona spratna kuća, osnovom i ukupnim volumenom prilagođena je staroj, nasleđenoj uličnoj matrici. Rezultat ove uslovljenosti je blag prelom fasade ka Zmaj Jovinoj ulici i zasečeno rešenje krova nad ugaonim delom kuće.
O ranom istorijatu "dobre stare kuće" malo se zna. Na planu grada iz 1745. godine na uglu dve ulice zabeleženo je postojanje nekog objekta, ali je deo parcele (iz ulice Nikole Pašića) tada bio neizgrađen. Prostor parcele je popunjen tek 1751. godine kada je podignuta kuća koja je do danas sačuvana. Njene široke krovne površine i visoka kota slemena krova već na prvi pogled jasno ukazuju na rani tip gradnje. Upravo su krov i ulični izgled sprata ostali jedini originalno sačuvani delovi, pošto je enterijer tokom vremena potpuno uništen. Taj proces je otpočeo još u vreme "Trgovine Raletić", a nastavljen posle Drugog svetskog rata, tako da u enterijeru više nema gotovo ni traga od arhitektonskih i dekorativnih elemenata karakterističnih za osamnaesti vek. Nepovratno su nestale dragocene svodne konstrukcije, a sklonost donošenju brzih odluka tokom šezdesetih godina ovog veka dovela je do probijanja lučno završenih arkada u masivnim zidovima prizemlja uličnih fasada, kako bi bio rešen "gorući problem saobraćaja".
Na spratu obe fasade je niz od 12 prozora, sa jednim slepim na prelomu fasadnog zida iz Zmaj Jovine ulice. Nad njim je segmentna luneta i na parapetnom polju dubok, naglašeni ornament u vidu elipsastog friza. Pri uglu je i tradicionalni kibic fenster. Zanimljiva su i dva prozora na fasadi iz ulice Nikole Pašića, jer su nad njima lunete sa arhivoltom i vazom u središtu polja. Preostali prozori su jednostavnijeg dekorativnog sklopa.
Sa fotografije napravljene početkom devetnaestog veka poznat je autentični izgled ove kuće, kao i izgled uništenog prizemlja. Tu su bili tradicionalni dućani sa ulazima i malim izlozima, čiju su sigurnost obezbeđivali drveni kapci. Njihova unutrašnjost je svakako morala biti prilično mračna.
Položaj kuće u ranom periodu razvoja Novog Sada, kao uostalom i danas, bio je veoma prestižan. Izgrađena je u neposrednoj blizini srpske pravoslavne Saborne crkve i vladičanske rezidencije.
Na osnovu masivne, temeljne gradnje i veličine, jasno je da je pripadala nekom uvaženom građaninu. On je sebi mogao da obezbedi, za ono vreme, ambicioznu gradnju na skupom zemljištu, a po svemu sudeći i vrhunske majstore koji su, verovatno, istovremeno gradili kuće u petrovaradinskom Podgrađu.
Nedavnom revitalizacijom Raletićeve kuće za potrebe savremene trgovine "markirane robe" njen enterijer je od podruma do krova sasvim osavremenjen, a fasadama je po uslovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, po projektu Save Stražmešterova, pokušan da se vrati izgled iz "Raletićevog vremena". Kod realizacije tog posla, dakle vraćanjem velikih tradicionalnih drvenih izloga, reagovali su građani, smatrajući da su ovim radovima uništene "originalne" arkade na obe fasade.
Preuzeto iz knjige: Novi Sad od kuće do kuće, autorke Donke Stančić u izdanju Studija Bečkerek
Ovaj članak još uvek nije komentarisan