KAD IMAŠ BRODIĆ NA DUNAVU: Iako mladi danas jurcaju gliserima, Trle preferira klasičnu plovidbu

KAD IMAŠ BRODIĆ NA DUNAVU: Iako mladi danas jurcaju gliserima, Trle preferira klasičnu plovidbu

Svaki dan je na Dunavu, polazna tačka mu je Ribarac, gde je usidren njegov brodić, a destinacije za plovidbu su mu najlepše skrivene uvale i sprudovi nedaleko od Novog Sada. Primećuje promenu strukture današnjih brodova, kao i brodovlasnika, jer klasične brodiće sve češće zamenjuju brzi gliseri, čiji vlasnici baš i ne vode računa o drugima. Ipak, on ostaje veran laganoj plovidbi, pecanju i višednevnom boravku u prirodi.

Radivoje Bogojević zvani Trle je Novosađanin koji je odmalena na reci. Član je Upravnog odbora KSR Ribolovac, zadužen je za nautiku i brine o celom jednom pontonu sa tridesetak plovila. Dugo godina je preduzetnik, a trenutno ima proizvodnju kućne i profesionalne hemije, u koju je uključena cela njegova porodica. Stres od posla i svakodnevice već decenijama leči na Dunavu, koji odlično poznaje.


Kao srednjoškolac, sa svojim čamcem i društvom svakog vikenda odlazio je na Mačkov sprud, gde su kampovali, a koji, nažalost, danas ne postoji.

Jedan deda, otac prijatelja mojih roditelja, okupljao je nas klince i svakodnevno nas vodio na Dunav, gde smo pecali, vozali se čamcem i uživali. Kad se razboleo, čamac je poklonio meni i od tad sam non stop na vodi. Društvo, šator, gitare, muzika, tako je prošla moja mladost – priseća se naš sagovornik i dodaje da je novi čamac dobio od oca za 18. rođendan, a prvo ozbiljnije putovanje rekom bilo mu je od Apatina do Novog Sada, oko 150 km.


Nakon očevog čamca, kupio je plastični, a potom su se ređali i ostali, te je od svoje četrnaeste godine do dan danas uvek posedovao neko plovilo. Kad se oženio i dobio dvoje dece, kupio je prvi pravi brodić, baš onakav o kakvom je sanjao.

Supruga i ja smo 1994. godine došli na Ribarsko ostrvo, sa namerom da kupimo vikendicu, kako bismo se izvukli iz stana, ali smo se ipak odlučili za brod, koji sam ugledao dok je stajao usidren, jer sam shvatio da me ne drži mesto. Taj brod nas i dan danas služi. Probao sam da plovim i po moru, ali to nije to, reka je reka. Kažu da tekuća voda otklanja sve probleme i lošu energiju, a mislim da sam ja najbolji primer za to – kaže nam Trle.


Ovaj poznavalac Dunava tvrdi da je ljudima nezamislivo kada im kaže da je na reci i ne radi – ništa, i da mu to prija, a to se dešava često. Ipak, najčešće otplovi u svoj omiljeni rukavac prekoputa Kamenjara, koji on naziva "Dabrov" (jer je to ujedno i stanište porodice dabrova, koju neretko posmatraju), gde više dana kampuje sa porodicom i prijateljima. Smatra da je najlepši deo našeg priobalja od Bačke Palanke pa do ušća u Tisu, jer tamo ima divnih uvala i plažica, kao što su Ljubavno ostrvo, Rakovački dunavac i delovi oko Suseka i Neština.

Voda je tamo čista i topla, moja deca su tamo odrasla i nikad im nije bilo ništa. Umeli smo da ostanemo kao kamperi i po tri nedelje. Imamo talandaru, roštilj, kotlić, uvek kuvamo u prirodi, a često pravimo specijalitete od onog što upecamo. Imamo dobru ekipu, porodice koje su kupile brodove zato što to vole, a ne zato što tako treba i uvek su to divna druženja – opisuje Bogojević.


Za razliku od istinskih ljubitelja reke i brodića, postoje i oni koji to čine zbog pomodarstva, a kao najveći problem sagovornik portala Moj Novi Sad navodi činjenicu da takvi ne znaju da se ponašaju na vodi. To najčešće podrazumeva prebrzu vožnju, gde ne vode računa o tome ko se u vodi još nalazi, da li neko peca ili se u blizini kupaju deca.

Takvi su se masovno pojavili u poslednjih nekoliko godina, a posebno od početka korone. U stanju su da tako projure da naprave talase, zaljuljaju tuđe brodiće i ometaju i ugrožavaju druge. Uglavnom su to mlađi momci, koji kupuju glisere, kako bi što bolje demonstrirali tu moć. Često se ne informišu dovoljno, pa kupuju veće brodove, a oni za reku nisu praktični, jer je Dunav sve plići i onda imaju probleme sa parkiranjem – navodi on.


Pre 25 godina, kada se naglo povećao broj plovila na Ribarcu, Trle i još jedan vlasnik broda pokrenuli su inicijativu za izgradnju pontona u sklopu kluba Ribolovac, za koje se sada vezuju plovila. Sada ih ima ukupno pet, a naš sagovornik ujedno je i tzv. domaćin jednog od njih, što znači da je zadužen za popravke, red na pontonu gde je privezano 28 plovila. Godišnja članarina u klubu staje oko 15.000 dinara, a obezbeđeni su im struja, reflektori, voda, video nadzor na vezu. Na Ribarskom ostrvu trenutno nema slobodnog mesta za vez, što ukazuje na to da je potražnja veća od ponude.

Ako vas zanimaju cene brodova, reći ću vam da to nikad nije bila mala cifra. Kod mene na pontonu, brod srednje klase, dužine šest metara, sa potpuno novim motorom, prodaje se za 10.000, mada mu je realna cena 8.000 evra. Najskuplji brod za koji ja znam da je ovde kupljen koštao je 170.000 evra – informiše nas Trle.


Interesantno je, pored onih koji redovno plove, postoji i određeni broj brodovlasnika koji dolaze na svoje brodiće, borave na njima, provedu tu i po celo leto, ali ne plove. Naš sagovornik ne veruje da je to iz finansijskih razloga.

Sa kupljenih pet litara benzina mogu dva vikenda da odem i vratim se oko 12 km od Novog Sada, što i nije neki trošak. Više bih potrošio u kafiću vikendom. Remonti se rade retko i onda si dugo miran, tako da održavanje broda i nije tolika investicija kako se misli. Najskuplja je kupovina, a posle toga motori, recimo ovaj kakav ja koristim je oko 3.500 evra, a menjam ga na svakih desetak godina. Kao i kod auta, što se više para da u startu, to posle manje košta – uverava nas on i dodaje da je veći problem naći majstore, kojih je veoma malo, ali da njihove usluge ne zatrebaju često.


Naš sugrađanin primećuje i to da sve manje mladih kupuje brodove, već se pre odlučuju za male brze čamce. Posebno mu je žao što je sve manji broj porodica sa malom decom koji se odlučuju na ovakve investicije, jer zna koliko je ovakvo odrastanje fantastično za decu, koju bi to odmaklo od ekrana i igrica.

Šteta je i što slabo ima mladih koji su spremni da kampuju na ostrvima i druže se uz gitaru, kao što smo mi kao mladi činili. Ako i dođu, dođu na jedan dan o predveče odu. Brz im je život, pa su im takvi i brodovi – naglašava ovaj rečni mornar.

Takođe, Trle veruje da je pogrešna teorija da je Dunav sam po sebi opasan.

Većina ljudi za koje znam da su se udavili u Dunavu su bili ili pod dejstvom alkohola ili neplivači, a dešavali su se i srčani udari. Imao sam prilike da vidim kako neki ispadaju iz čamca, mrtvi pijani. Virovi uopšte nisu opasni kako se misli, naravno, govorim iz svojih iskustava – priča nam iskusni kapetan brodića.


Najnezgodnije je, veli, kada te na brodiću uhvati nevreme, no i tu se treba prodržavati pravila ponašanja.

Najgore nevreme smo doživeli jedno veče na ulazu u Rakovački dunavac, iako dnevne oluje mogu biti još gore. Ume dobro da zaljulja, pa i da te prene iz sna, a onda svi poskačemo. Srećom, svi mi koji smo dugo na reci umemo i da predvidimo nevreme, pa se na vreme zaustavimo i iskrcamo. Generalno, treba izbegavati noćne vožnje, jer kad vidljivost nije dobra, sve je rizično – nastavlja naš sagovornik.

Jedne godine se njegova ekipa dogovorila da organizuju "preživljavanje", pa su na ostrvo doneli samo hleb i pivo, a jeli su šta su upecali, pri čemu su, pored ribe, probali i školjke.


Ribarsko ostrvo ima tu nesreću da se sa druge strane nalaze splavovi, odakle se od pet popodne pa do ujutru čuje preglasna muzika. Zato ljudi koji ovde imaju vikendice nemaju mir i tišinu. Koliko čujem od prijatelja, i Kamenjar je postao mesto za žurke. Mi sa brodićima možemo da se izmestimo gde god želimo i još uvek možemo da pobegnemo od tog haosa i boravimo nekoliko dana okruženi čapljama, vodomarima, labudovima – završava Trle svoju priču, uveravajući nas kako život na brodiću zaista ima prednosti, jer ako ti bilo šta u okolini ne odgovara, pokreneš motor i – odeš na drugo mesto.

Oceni vest:
36
1

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • F

    pre 623 dana i 23 sata

    Lepa prica, hvala.

    Oceni komentar:
    1
    20