Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Aleksandar Jovanović Fotografija: Aleksandar Jovanović, Borko Manigoda, Slobodan Manigodić, Nenad Mihajlović i privatna arhiva

NOVOSAĐANI: Fabrika stihova stvara uspomene do kraja života
Srećna je i ispunjena jer se bavi onim što voli. U vreme kada su ljudi otuđeni od pisane reči, talenat koristi da pomogne drugima kako bi ispojili osećanja prema voljenoj osobi, a najmlađe pokušava da približi kraljici umetnosti.
Svetlana Bogićević rođena je 1980. godine u Novom Sadu gde je pohađala studije književnosti. U početku je radila kao voditelj, a kasnije i kao novinar za nekoliko radio stanica. Danas nudi svoje usluge iskusnog kopirajtera za pisanje reklamnih tekstova kompanijama. Portparol je Udruženja "Mame Novosađanke" i njihov je organizator događaja, a urednica je i portala "Mamin sajt". Međutim, ono što najviše voli jeste poezija. Pre nepune dve godine pokrenula je Fabriku stihova sa personalizovanim pesmama, gde svako može naručiti stihove za voljenu osobu. Takođe, poetskim performansom "Pesme na licu mesta“ postala je prepoznatljiva na mnogim manifestacijama. Udata je i ima ćerku od šest godina.
– Odmalena čitam i pišem poeziju. Bavila sam se raznim poslovima, ali sam joj ostala verna. Onda sam pre nekoliko godina pomislila kako je divno kada čovek radi ono što ga ispunjava. Talenat sam imala za ono što volim, trebalo je samo da to postane jedan od izvora prihoda. U decembru 2017. osmislila sam Fabriku stihova i počela sam sa personalizovanim pesmama – kaže Svetlana.
Pesme se pišu na osnovu podataka i fotografija osobe kojoj se posvećuju, a koje naručilac dostavlja autorki. Svaka je jedinstvena, a tekst pesme se dizajnira i uklapa u kolaž slika koji se štampaju i na kraju uramljuju, tako da se mogu okačiti na zid.
Iako ovakav vid usluga u svetu već postoji, sagovornica portala Mojnovisad.com sama je došla na ideju.
– Prvih nekoliko primeraka sam uradila meni dragim osobama. Ljudima se dopalo, vest se proširila brzinom svetlosti, a narudžbine su počele da stižu. Stihovi se traže za nekoga koga jako volite, ko vam znači nešto posebno, ili prema kome imate duboko poštovanje. Do sada sam napisala oko 400 takvih pesama. Najčešće se javljaju žene, imala sam samo tri muška klijenta, ali su njihove partnerke bile oborene sa nogu. Ovo je ipak nešto lično i ostaje do kraja života kao uspomena – objašnjava Bogićević.
Povodi su različiti, od krštenja, godišnjica, svadbi, praznika, odlaska u inostranstvo, do poklona nastavnicima za kraj školske godine. Stihovi su se pokazali idealnim i za poslovne saradnike, naročito prilikom otvaranja novih kancelarija, jer su pesme ujedno i reklama za tu organizaciju.
Fabrika stihova ima i svoju Fejsbuk i Instagram stranicu, pa su se ljudi javljali iz cele Srbije, ali i naši ljudi koji žive u inostranstvu.
– Sačekam inspiraciju i udubim se u misli prilikom svakog stvaranja. Ponekad izbacim pesmu kao iz rukava, ali postoje i situacije kada krenem, pa stanem ako mi ne ide. Stihove ne šaljem naručiocu dok ja nisam zadovoljna – objašnjava novosadska pesnikinja.
Međutim, pored personalizovanih pesama, Svetlana je od jeseni prošle godine počela i sa poetskim performansom "Pesme na licu mesta“.
– Promociju sam imala na "NS marketu", a ideju sam dobila kada sam pročitala da se slična stvar radi na Zapadu. Poenta je da mi posetioci manifestacije priđu i napišu jednu reč, a ja na osnovu nje za nekoliko minuta pred njima napišem stih, koji oni odnose kući na papiru. To nije personalizovana pesma, već uspomena na događaj koji su posetili. Naravno, to je veoma naporno, jer oko vas je gužva i buka, a ljudi stalno prilaze i pitaju šta to radimo i uslovi nisu idealni za pisanje. Ali za mene je to bio izazov koji me je dodatno inspirisao – kaže Bogićević.
Da bi se istakla u masi izlagača pesnikinja je osmislila poseban stajling. Pogled na mladu ženu sa šeširom na glavi, u beloj bluzi i sa kravatom oko vrata, koja sedi za starom pisaćom mašinom, nikog ne ostavlja ravnodušnim.
– Svima je interesantno. Da li neko to još radi u Srbiji ne znam, ali pisaća mašina privlači ljude, naročito najmlađe koji su odrasli u doba računara i mobilnih telefona i ne znaju o kakvoj spravi se radi. Iznenadila sam se koliko dece je prilazilo i tražilo da im nešto napišem. Na jedan novi način uspela sam mlađim generacijama približiti poeziju u vreme kada su mnoga deca otuđena od pisane reči, što me je dodatno obradovalo – priča Svetlana.
Pesme su se pokazale kao pravi hit i naša današnja sagovornica redovno nastupa na raznim marketima i bazarima kao atrakcija tih događaja. Njeni stihovi koji nastanu u roku od nekoliko minuta zapravo su suveniri tih manifestacija.
– Po potrebi angažujem i četiri saradnice. Počele smo pisati i po svadbama, što je posebno teško, jer morate stvoriti nešto na brzinu dok narodnjaci sviraju glasno pored vas. Nedavno smo dobili poziv za Čačak i drago nam je što su čuli i tamo za nas – objašnjava Svetlana sa osmehom na licu.
"Pesme na licu mesta" često imaju i humanitarni karakter, a pesnikinje sa svojim pisaćim mašinama često se mogu i videti i prilikom dobrotvornih akcija.
– Bilo je situacija kada je novac za stihove išao za lečenje bolesne osobe i ljudi su tada pare ubacivalu u posebne kutije. Jednom prilikom smo posetili Zavod za transfuziju krvi i pisali pesme za davaoce ili za njihovu decu – kaže Bogićević.
U planu je i poseta Dečjoj bolnici kako bi se izmamili osmesi malim pacijentima i njihov boravak u zdravstvenoj ustanovi učinio bezbrižnijim.
Svetlana namerava da izda i svoju prvu knjigu koja bi sadržala stihove koje je pisala za svoju dušu tokom godina, a koje nemaju veze sa personalizovanim pesmama. Takođe, želela bi da objavi još jednu knjigu u kojoj bi se nalalazile sve "Pesme na licu mesta“.
U svemu što radi ova naša sugrađanka podršku dobija od supruga i ćerke.
– Osim što mi je veliki oslonac, puno mi pomaže i kada treba nešto dostaviti klijentu, ili odneti tešku pisaću mašinu na neku manifestaciju. Ćerka je sportski tip, trenira atletiku i gimnastiku. Voli kada joj čitam i govori kao će i ona postati pesnikinja jednoga dana – završava svoju priču Novosađanka Svetlana Bogićević.
Tekst: Aleksandar Jovanović
Fotografije: Aleksandar Jovanović, Borko Manigoda, Slobodan Manigodić, Nenad Mihajlović i privatna arhiva
Sofija
pre 2143 dana i 22 sata
Jao ova zena je tako divna za saradnju! Predivnu pesmu je napisala za moju drugaricu. Nema ko nije bio odusevljen. Kako ona to uspeva da opise nepoznatu osobu, ne znam..ali toliko radosti je donela... Hvala Vam Svetlana!
Marko
pre 2143 dana i 22 sata
Konačno da se neko setio da promoviše ovu vrstu umetnosti i to na način koji je blizak mladima. Bravo za gospođu, želim joj mnogo uspeha.
Zorica
pre 2143 dana i 22 sata
Prosle godine nam je Svetlana napisala pesmu za uciteljicu, za kraj 4.razreda. Svi su plakali :-)