NOVOSAĐANI: Kreativni medenjaci iz kućne laboratorije

NOVOSAĐANI: Kreativni medenjaci iz kućne laboratorije

U opštem siromaštvu i velikoj nezaposlenosti uspela je od hobija da napravi posao. Činjenica da je to postigla zahvaljujući dobrom obrazovanju i kreativnosti, a sada je to čini posebno srećnom i ispunjenom.

Anđa Radoš je rođena u Tesliću 1979. godine. Početkom '93. došla je sa porodicom u Novi Sad gde je završila gimnaziju i studije. Po obrazovanju je diplomirani inženjer tehnologije. Bavi se proizvodnjom medenjaka u kućnoj radinosti, koji su zahvaljujući društvenim mrežama, stigli skoro na sve krajeve sveta.

- Uvek sam radila, ali nažalost u struci najmanje. Na ideju za ove kolače došla sam tokom novogodišnjih praznika pre nekoliko godina. Napravila sam ih, svideli su mi se i proradio je tehnolog u meni. Počela sam pretraživati internet da bih došla do informacija i ideja. Saznala sam koji ukusi se sve prave, koje su tehnike mešanja i ukrašavanja. Zanimalo me je i kako ih pakovati da ostanu sveži –priča Anđa.



U prvim medenjacima sagovornice portala mojnovisad.com uživali su članovi njene porodice, ali i komšije i prijatelji. Na nagovor brata, kojeg je zarazila ovom delicijom, počela je da planira kako da ostvari zaradu.

- Testo klasičnog medenjaka sam malo modifikovala. Glazura je rojal ajsing i ona je na bazi šećera. Boje su jestive i ima više tehnika kojima se ukrašavaju. Najteže je bilo pogoditi gustinu i da se boje ne prelivaju. Od alata koristila sam modle, ili sam napravila šemu na papiru ako oblik nije bio standardan. Ruskinje imaju karakteristični stil oslikavanja četkicama i služile su mi kao inspiracija. Napravila sam Fejsbuk i Instagram profil i počela da ih nudim  – kaže Radoš.


Anđina kreativnost je došla do izražaja i tako su u njenoj kuhinji nastali medenjaci u obliku srca, zvezde, traktora, ili ukrašeni pandama, medama, mačkama, bubamarama, sneškom, Deda Mrazom i novosadskim detaljima.

- Narudžbine su počele da stižu sve redovnije. Ljudi su i sami pisali kojeg oblika da budu kolači, ili su slali fotografije. Zahvaljujući internetu moje poslastice su se našle na svim kontinentima sveta, osim u Africi. Ubrzo sam sa bratom počela da prodajem medenjake svakog vikenda od devet sati sa spoljne strane Limanske pijace, u blizini pošte. Ponekad niko ni ne priđe tezgi, a onda neko krene da se raspituje za proizvode i odjednom se stvori gužva i rasprodamo ih sve – objašnjava Anđa sa osmehom na licu.



Medenjaci se stavljaju u staklene flašice, ili u poslastičarske kutije. Svako pakovanje je priča za sebe.

- Zamislim temu i upakujem je u teglicu. Svakoj priči dam ime. Među najpopularnijim su “Zaljubljene mace”. Na jednom medenjaku oslikam mačku koja sedi sama, a na sledećem samo tragove njenih šapa dok traži svoju ljubav, dok se na trećem vide dve mace u srcu kako sede jedna pored druge. Kolači koji su obišli svet nose naziv “Pozdrav iz Novog Sada” i pokazuju motive grada kao što je petrovaradinski sat i Most Slobode. Jedna Novosađanka se pre godinu dana udala za Nemca iz Minhena. Njima sam tehnikom četkice na medenjak nacrtala tvrđavu i minhensku crkvu – objašnjava Anđa.



Medenjaci se kupuju za sve prilike. Za praznike, slave, rođendane, ili samo kao znak pažnje. Ukusi ovih slatkiša se takođe razlikuju.

- Od začina se koristi ko šta voli. Na pijaci trenutno nudimo tri ukusa. Prvi je iz priče “Coffee Time” i on je sa aromom nes kafe i čokolade, drugi je klasični medenjak sa đumbirom, cimetom i muskatnim orahom, a treći sa seckanom i rendanom čokoladom i kakaom. Eksperimentisala sam sa voćem. Tako sam spojila ukuse kao što su dunja i cimet,  narandža i čokolada, i limun  sa đumbirom i medom. Takođe, može se koristiti različito brašno – kaže Radoš.


Veliku pomoć Anđi pružili su majka Zora i brat Jovan. Nedavno je konkurisala za sredstva za samozapošljavanje i planira da do Nove godine otvori svoju zanatsku radnju za slatkiše.

- Kada sam završila fakultet nisam mislila da neću moći da se zaposlim. Zamišljala sam sebe kako radim u velikoj industriji u nekom pogonu, ili u laboratoriji. Ali, nije mi bilo teško da krenem sa poslom, više mi je bio izazov. Sigurnija sam u sebe, imam rutinu i vidi se napredak. Volim da vidim proces stvaranja i zanimljivo mi je što sam pretvorila kuhinju u laboratoriju, u kojoj od raznih sirovina dobijam gotov proizvod. Ekonomija, menadžment, trgovina i reklamiranje su nešto novo za mene, ali neophodno da bih opstala u poslu. Ispunjava me to što radim i stalno se usavršavam. Živim od prodaje medenjaka i uverena sam da ću i dalje razvijati svoj posao – završava svoju priču Novosađanka Anđa Radoš.



Tekst i fotografije:
Aleksandar Jovanović

Oceni vest:
28
3

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Milojka Popović

    pre 2300 dana i 13 minuta

    Anđa i njen brat Jovan su divni mladi ljudi. Upoznali smo se na pijaci, pošto smo im komšije, prodajemo cveće.
    Dosta vremena provedemo i pričajući tako da smo se i malo više upoznali.
    U današnje vreme kad se porede sa većinom drugih mladih oni deluju nestvarno. Uvek nasmejani, optimisti, lepo vaspitani i vredni.
    A medenjaci, dovoljno ih je pogledati i sve vam odmah bude jasno.

    Oceni komentar:
    0
    10
  • Mirjana Grujanic

    pre 1563 dana i 8 sati

    Jako kreativno

    Oceni komentar:
    0
    0