Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Aleksandar Jovanović Fotografija: Aleksandar Jovanović/mojnovisad.com

NOVOSAĐANI: Od kinooperatera do uzgajivača cveća
Imao je posao iz snova, jer je bio deo stvaranja bioskopske magije. Kada su se filmovi preselili na kasete, a kasnije na internet, nije se libio da promeni profesiju. Danas uzgaja najlepše biljke koje su simbol lepote i ljubavi.
Pedesetdvogodišnji Dušan Bobić rođen je u Novom Sadu. Nakon završene Srednje elektrotehničke škole zaposlio se u Zvezda filmu i dvadeset i pet godina je radio kao kinooperater. Danas ima dva plastenika i zarađuje od uzgajanja cveća. Živi sa majkom Milkom i sinom Đorđem.
- Počelo je tako što sam cepao karte u bioskopu. To sam radio preko Studentskog servisa, ali dopao mi se taj ambijent i kada je 1986. izašao konkurs za posao prijavio sam se i primili su me. Godinu dana sam bio pripravnik i učio za kinooperatera – priseća se Bobić i nastavlja:
- Tada je u gradu bilo više bioskopa, Dom kulture, Arena, Jadran, Narodni i puštao sam filmove u svakom od njih. To je bio period kada su se kod nas pojavile videoteke, VHS kasete, plejeri i videorekorderi. Interesovanje za velikim platnom je donekle opalo, ali ljudi su i dalje dolazili i imali smo matinee (prepodnevne projekcije) redovno – priča Dušan.
Međutim, ubrzo je usledio raspad Jugoslavije, ratovi i sankcije što je dodatno doprinelo lošem položaju bioskopa i njihovih radnika.
- Kinooperaterska oprema se nije menjala svih tih godina. Sećam se da smo sa digitalizacijom krenuli kada je stigao film "Gospodar prstenova". Plate su bile male i često kasnile. Pojavile su se privatne distribucije i na kraju su pozatvarali sve bioskope – kaže Bobić.
Ipak, period proveden u svetu sedme umetnosti sagovorniku portala mojnovisad.com ostavio je brojne uspomene.
- Upoznao sam mnoge glumce i reditelje. Bilo je zanimljivo. Ostali su mi u sećanju Dragan Jovanović i Srđan Todorović. Obojica su bili povučeni, skromni i nisu se isticali. Tu je bila i Ljiljana Blagojević, takođe veoma kulturna i prijatna osoba. Što se tiče filmova, mnoge sam odgledao iz radne kabine. Često se dešavalo da sam pustio projekciju, ušao u salu da proverim ton i video početak filma. Posle kada sam prebacio traku na drugu mašinu pogledao sam sredinu filma i na kraju kada sam čekao završetak da bih upalio svetla, odgledao sam i kraj filma. Tako da sam ispratio sve najbitnije delove filmskog ostvarenja – priča Dušan sa osmehom na licu.
Otkako je pre sedam godina prestao da radi kao kinooperater, Bobić nijednom nije bio u bioskopu. Odlučio je da se posveti uzgajanju cveća i povrća.
- Još dok sam bio zaposlen u bioskopu napravio sam sebi plastenik i gajio paradajz, krastavce i zelenu salatu. Kada sam ostao bez posla prešao sam na cveće. Posavetao sam se daljom rodbinom, poznanicima i komšijama koji su se time već bavili. Dosta sam i čitao u vezi toga i počeo sam da zarađujem – objašnjava Dušan.
Danas poseduje dva plastenika i redovno prodaje cveće na cvetnim pijacama i sličnim manifestacijama.
- Ranije sam išao za Pazovu i Inđiju, a sad sam više u Novom Sadu i Bečeju. Možete me redovno videti na Spensu kada se održavaju Novosadsko proleće i jesen. Imam trajnice, čuvarkuće, ruzmarine, lavande, smilje, vlašac, bosiljak, nanu, majčinu dušicu i žalfiju. Kupci su uglavnom žene, ali ima i simpatičnih situacija kada muškarac želi da kupi cveće, a supruga ga odgovara i govori mu "šta će mi" – rekao je Bobić.
Ovaj nekadašnji kinooperater kaže da nije zažalio što se posvetio cveću, jer voli to što radi i to ga ispunjava.
- Jedini problem je što zimi bude manje posla, a samim tim i para. U tom periodu uzgajam zelenu salatu koju prodajem trgovinama. Proleće je glavni period za prodaju cveća. Trenutno pripremam primule za mart, a ispred kuće imam šišmire, a u plasteniku čuvarkuće i stidljivu mimozu čiji list se skupi kada ga pipneš pa ljudima zbog toga bude intersantan. Trudim se i uporan sam, jer živim od ovoga – završava svoju priču Dušan.
Tekst i fotografije: Aleksandar Jovanović
Miso
pre 2605 dana i 23 sata
Lieber Hr.Bobic! Ein Gewächshaus in eigenen Garten zu haben, das ist etwas Besonderes. Auf Idee muss man erst einmal kommen. Außerdem ist ein Wünderschönes Hobby.Echt klasse und deshalb viel Erfolg ,wünschen dir deine Nachbarn.