NOVOSAĐANI: Studentkinja koja volontira da bi se osećala plemenitije

NOVOSAĐANI: Studentkinja koja volontira da bi se osećala plemenitije

U svetu gde se uspeh meri materijalnim bogatstvom, a ljudi postaju sve nehumaniji, sreću je pronašla pomažući drugima. Njeno malo nekome znači mnogo, a njoj ispunjava srce radošću.

Dvadesetjednogodišnja Nastja Prodanić rodila se u Novom Sadu. Nakon razvoda roditelja jedno vreme živela je sa majkom i sestrom u Prijedoru, gde je završila gimnaziju. Pre nekoliko godina vratila se u rodni grad kod oca i bake. Student je druge godine defektologije na Medicinskom fakultetu. Kao volonter aktivna je u nekoliko udruženja građana i nevladinih organizacija.

- Na mamin predlog počela sam pri kraju srednje škole volontirati u jednom udruženju roditelja dece sa posebnim potrebama. Tada sam se zaljubila u svoju buduću struku i u tu decu za koju tokom života možete da uradite mnogo. Kada sam se vratila u Vojvodinu i počela studirati, postala sam volonter u Savezu studenata Medicinskog fakulteta. Preko njih sam se uključila u projekat da Novi Sad postane Omladinska prestonica Evrope 2019. Nakon toga povezala sam se sa "Novim kulturnim naseljem", zatim sa Udruženjem građana "Novi Sad" i udruženjem "Čepom do osmeha". Takođe, član sam Kluba studenata specijalne edukacije i rehabilitacije – objašnjava Nastja.

Sagovornica portala mojnovisad.com kaže da je napravila sebi mrežu kontakata i uklopila se u organizacije u kojima je želela da volontira.

- Svaki projekat je emotivan na svoj način. Možda me je do sada najvišle dotakla akcija "Svim srcem za osmeh deteta", koju predvodi sportista Goran Bajšanski, tokom koje dovodimo decu sa Kosova i Metohije u naš grad, ali i uzvraćamo posetu. Osnovcima boravak kod nas bude ispunjen raznim aktivnostima. Moja je obaveza da se družim sa njima, pričam i igram. Sećam se da je trebalo da održim govor kada su odlazili i tada sam se rasplakala, jer smo jedni drugima prirasli srcu. Deca su to malo okrenula na šalu da bi me razveselili i počeli da zapitkuju ko to plače, da bi se na kraju svi zagrlili i zajedno plakali. Ista scena se ponovila kada sam ja posetila Kosovo – priča Nastja sa suzama u očima.

Otkad volontira u udruženju "Čepom do osmeha", koje prikuplja novac za decu sa posebnim potrebama, ova studentkinja animirala je sve svoje poznanike da se pridruže akciji. Često se dešava da sa drugaricama skuplja plastične čepove na ulicama tokom šetnje. Jer, kako kaže, čep po čep i nečiji život je lep. Njen otac u šali često prokomentariše kada bi radila koliko volontira već bi postala milioner.

- U svetu u kojem svi zavise od novca mnogi ljudi rade poslove koje ne vole. Srećna sam, jer studiram za posao koji ima perspektivu. Volontiram da bih se osećala prijatnije – priča Prodanić.

Kada joj je pre godinu dana preminula drugarica od teške bolesti, mlada Novosađanka se još odlučnije posvetila pomaganju drugima.

 - Postoji duševna satisfakcija kada znate da ste nekome pomogli i da ste mu izazvali osmeh na licu. To je možda sebično, ali zbog sreće drugih, ja imam svoju sreću. Svi gledaju neku korist, a ja je koristim na najbolji način – kaže Nastja.

Kada ne volontira, ova devojka crta, fotografiše, čita knjige, piše pesme i pravi nakit. Da bi zaradila, nekoliko puta nedeljno radi kao promoterka za privatne firme. Uči u pauzama između obaveza, ne voli da gubi vreme u kafićima preko dana i tvrdi da joj je šest sati sna dovoljno da se odmori.

- Posle završenog fakulteta volela bih naći posao u struci i ostati u Srbiji. Znam da mnogi odlaze za inostranstvo, jer je tamo životni standard veći. Međutim, ta emocija kada činite dobro deci sopstvene zemlje je zaista posebna, jer to može biti svačije dete, pa i nekog vašeg poznanika. Kad pomognete našem detetu sa posebnim potrebama da mu bude lakše u životu, osećate se bolje nego da to radite u nekoj stranoj državi, bez obzira na to što ćete tamo biti bolje plaćeni. Nečije malo nekome znači mnogo. Dok mogu da pružam, pružaću – završava svoju priču Nastja Prodanić.

Oceni vest:
30
1

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • kenWood34

    pre 2508 dana i 3 sata

    Po kojim aspektima se ona izdvaja od drugih da bi dospela na portal kao Novosadjanka za primer? Ovo sto je navedeno je sasvim normalna stvar i postoje po Novom Sadu bar dvadesetoro ljudi samo iz mog okruzenja koji rade iste stvari... volontiranje je nesto sasvim normalno... i sta cemo sa njima? Hocemo i njih da stavimo na portal ili je ovo samo slucajni prijateljski tekst jednog od autora ovog portala?

    Oceni komentar:
    14
    6
  • Redakcija

    pre 2507 dana i 23 sata

    Poštovana, rubriku Novosađani pokrenuli smo s namerom da predstavimo naše sugrađane raznih profesija i interesovanja, naše komšije, (ne)obične ljude Novog Sada i njihove životne priče, bez namere da ikome pravimo promociju, "dižemo rejting" i sl. Tako treba da shvatite i današnju priču, uz podatak da je za ovu rubriku govorilo još nekoliko Novosađanki i Novosađana koji se, između ostalog, bave volonterskim radom u raznim oblastima. Ko zna, možda će naš reporter uskoro pozvati na razgovor i nekog od vaših prijatelja. Nije Novi Sad toliko velik kao što mislimo. :)

    Oceni komentar:
    3
    11