NOVOSAĐANI: Zdrava ishrana kao način života

NOVOSAĐANI: Zdrava ishrana kao način života

Raditi ono što voliš, napredovati u tome i ostvariti ciljeve, danas je postalo pravi kuriozitet. Ali, za našu sagovornicu u rubrici "Novosađani" ne samo da se može reći da voli ono što radi – ona prosto živi svoj posao. A sve sa ciljem da ljudima ukaže na činjenicu da se u zdravoj ishrani zaista može uživati. Pritom je često najbolji prijatelj i savetnik (kao nutricionista) velikom broju žena i muškaraca, mlađima i starijima, ali i onima koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme.

Anka Džigurski rođena je u Zrenjaninu 1986, a živela je u Novom Bečeju do svoje desete godine, kad se s roditeljima preselila u Novi Sad. Tu je završila osnovnu školu, te Srednju medicinsku, da bi nakon toga upisala fakultet, gde je najpre diplomirala, a onda i masterirala biohemiju. Na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu upisala je doktorske studije iz bromatoligije (hemije hrane), a prvi posao imala je u laboratoriji.

- Zdrava ishrana me je uvek interesovala. Kada sam karijeru, pre šest godina, nastavila u Specijalnoj bolnici "Opticus Oculus", prijatelji su često komentarisali da me je život vratio na put kojim sam i želela da idem. "Opticus" se oduvek, osim oftalmologijom, bavio i opštom i preventivnom medicinom, a vremenom se to proširilo, pa je tako nastao i odeljak koji se bavi nutricijom, a kasnije i Savetovalište za hrono ishranu. To je za mene bio novi početak i ostvarenje sna, jer sam o hronobiologiji učila još na fakultetu. Čim smo krenuli sa radom, imala sam želju da upoznam čuvenog doktora Alena Delaboa, ne samo tvorca hrono ishrane, nego i direktora odseka za klinička istraživanja Evropskog instituta za istraživanjena na polju ishrane i zdravlja. No, kao i sve u životu, ni to nije bilo lako. U nekom momentu odlučili smo da preuzmemo ozbiljnije korake, pa sam tako pre dve godine počela i obuku, najpre teorijsku. Doktor je slao upute  iz oblasti biohemije, fiziologije, mi smo učili, a u junu sam konačno otišla u Francusku na njegovu kliniku – priča sagovornica portala mojnovisad.com.

Kako veli, za nju je to bilo jedno novo i sjajno iskustvo i, što je najvažnije, razbila je sve tabue da se za zdravu ishranu odlučuju samo oni, koji žele da izgledaju lepo.

-Tamo sam upoznala mnogo različih pacijenata doktora Delaboa, čak i one koji pate od anoreksije, bulimije, a bilo je i ljudi koji su dolazili posle teških operacija kancera. Koliko se vodi računa o svim verama i načinima života uverila sam se i kada je doktor sastavljao jelovnike pacijentima muslimanske veroispovesti, koji nekada ne jedu ceo dan. U tih mesec dana intenzivne obuke sam i polagala, da bih ovde nastavila da radim i pomažem ljudima. Velika je čast što doktor Delabo ima poverenja u nas, te je dozvolio da njegov program bude akreditovan i u Srbiji. Trenutno radimo u Centru hrono ishrane u Beogradu i Novom Sadu, tako da moj posao sada zahteva putovanje, jer imam pacijente u dva grada. Za sada mi to ne pada teško. Naravno, sve to ne podrazumeva samo rad sa ljudima, nego i obuke i kliničke studije, pošto smo ujedno i ogranak Evropskog instituta za istraživanje na polju ishrane i zdravlja (IREN`s) – kaže Džigurski.

Anka Džigurski (desno) i doktor Alen Delabo

Naša sagovornica ističe da je zadovoljna što se kroz razne promocije, medije, seminare, podiže svest građana, pa je sve više onih koji ne dolaze samo zbog viška kilograma nego i zbog zdravlja.

- Danas u Novom Sadu radimo i sa dijabetičarima, sa onima koji imaju problem sa holesterolom, a javljaju nam se ljudi i koji imaju ozbiljne metaboličke i druge poremećaje. Drago mi je što mnogi shvataju da ishrana i te kako može biti preventiva, ali i odlična potpora uz određenu terapiju u ostalim granama medicine. Generalno, Novosađani, kao i mnogi drugi, žive brzo, ali čini mi se da sve više biraju šta jedu. Problem je to što preskaču obroke. Nekada, kada me i prijatelji pitaju da li je nešto hrono, nasmejem se i trudim se da razbijem te predrasude. Sve što je izvorno i prirodno, što nije veštački napravljeno i ne sadrži gomilu aditiva, jeste hrono. Samo treba znati balansirati, jesti u pravo vreme i kombinovati. Čak ako nekada na proslavama pojedemo neku poslasticu, slanu ili slatku, u popodnevnim časovima, zbog koje će malo patiti naša jetra i pankreas, važno je samo posle toga do kraja dana da se hidriramo, dakle da pijemo vodu i uskladimo unos namirnica u popodnevnim i večernjim časovima. Vrlo brzo se možemo vratiti u normalne tokove – ističe Anka Džigurski.

Na pitanje da li se i sama opušta kada izađe sa prijateljima i da li je u svakodnevnim situacijama pravi primer onoga što zastupa, ona odgovara:

- Ja po prirodi stvarno vodim računa, što ne znači da ne umem da iskoristim čuveni džoker. Generalno sam i navikla da se zdravo hranim, dugo sam bila aktivna gimnastičarka. Veći mi je problem to što ljudi nekako na tim proslavama gledaju u mene kao da traže odobrenje za ono što žele da pojedu. Mada ne treba da bude tako, nisam ja tu da lupam packe. Osim ako se neko stvarno interesuje, ja sam surovo iskrena i uvek raspoložena da objasnim i pomognem.

Naravno, Anka Džigurski voli i trenutke odmora sa porodicom. Relaksira se u teretani, na masaži, ali voli i šoping po Novom Sadu. Hobi i velika ljubav joj je šivenje i jedva čeka praznike da se tome malo više posveti. Ono što takođe voli jesu i putovanja, koja joj ne služe samo za odmor, nego i za učenje. Ponosna je na veliki broj seminara i simpozijuma na kojima je učestvovala, kako u zemlji, tako i u inostranstvu, a posebno ističe Međunarodni kongres u Nemačkoj, na kojem je prošle godine i aktivno učestvovala prezentujući dva rada. Kancelariju joj krase i sertifikati za upravljanje biorezonantnim mašinama, bez kojih danas savremena medicina ne može da se zamisli.

19
4

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)

Ovaj članak još uvek nije komentarisan