Prim. dr Slađana Novaković-Anučin, internista: Samo empatičan lekar dobro radi svoj posao

Prim. dr Slađana Novaković-Anučin, internista: Samo empatičan lekar dobro radi svoj posao

Pre svega, lekar je za kojeg pacijenti imaju samo reči hvale, jer njena stručnost, ljubaznost, strpljenje, posvećenost i skromnost, uz nezaobilazan osmeh, ne ostaju nezapaženi. Načelnica je Odeljenja za trombozu i hemostazu Centra za laboratorijsku medicinu u Kliničkom centru Vojvodine od 2019. godine.

Prim. dr Slađana Novaković-Anučin rođena je 1972. godine u Novom Sadu, gde je završila Medicinsku školu, a potom i Medicinski fakultet. Od 2001. godine radi u Kliničkom centru Vojvodine. Specijalizaciju iz interne medicine završava 2007. godine, 2016. postaje primarijus, a trenutno je na subspecijalizaciji iz kliničke genetike.


Sa našom sagovornicom razgovarali smo o Detelinari, kraju u kojem je celog života, Novom Sadu nekad i sad, sećanjima iz detinjstva, osobinama koje treba da krase jednog lekara, odnosu sa pacijentima, ali i o njenoj porodici i interesovanjima.


Čega se sećate iz kraja u kom ste odrastali?

– Odrasla sam na staroj Detelinari, danas sam nešto bliže Sajmu, ali u stanu gde sam živela je i dalje moja majka, pa tamo često odlazim. Detelinara je moja ljubav. U to doba je to bio kraj sa nekim opasnim momcima i lepim devojkama, koje su uvek bile jako zaštićene. I dalje tu ima više zelenila od ostalih delova grada. Iz detinjstva se sećam da smo bili bezbedni i na mnogo lepši način smo odrastali u odnosu na ove nove generacije. Mnogo smo se više družili i provodili vreme napolju, bili smo bezbrižni. Išla sam u osnovnu školu "Dositej Obradović" i, kad god prolazim tuda, naviru sećanja. Još uvek osećam miris školske kantine i čaja koji su nam služili. Sećam se i školskog hora u kojem sam pevala, skupljanja stare hartije, pisanja spomenara i pisama... Zaista mi je bilo lepo i sa dosta ljudi iz tog perioda sam ostala u kontaktu. Sećam se i svojih mnogobrojnih nestašluka, pa sam morala stalno biti pod budnim okom moje rođene sestre, koja me je kao starija čuvala i ne bih bila ovakva bez nje.


Kakav je bio Novi Sad iz Vašeg detinjstva i rane mladosti?

– Bezbrižnost, mir, zelenilo... Obožavala sam čuvene garnirane sendviče iz "Atine", kakve je danas nemoguće napraviti. Volela sam da idem i u piceriju "Bordo" u Pašićevoj, gde je bila fenomenalna pica, na pancerote smo išli u Ulicu Vase Stajića, a od kafića su to bili "Puškin", "Orač", "Cepelin" na Bulevaru... Volela sam da idem na bilijar u "Gaju". Bio je to miran grad u kojem nije bilo gužve, sve je bilo nekako opušteno, a toga danas više nema.


Koja su Vam danas omiljena mesta u našem gradu?

Tvrđava, mostovi, Dunav, kej, Štrand, to su mesta koja jako volim i smatram ih prednostima grada. Već dugi niz godina imamo kabinu na Štrandu i tu provodimo veći deo leta. Kad god nađem vremena, pobegnem u blizinu reke, a nije slučajno što sam za mesto našeg susreta odabrala baš tvrđavu.


A šta Vam se u njemu danas ne dopada?

– Previše se gradi, saobraćaj je pregust, previše žurimo i nemamo vremena... Na saobraćaj ne možemo mnogo da utičemo, jer smo okruženi zgradama, ali on i nije dovoljno regulisan. Ja ne znam kako ćemo se mi u budućnosti voziti, možda bi dobra ideja bili tramvaji. Zelenila još koliko toliko i ima. Mislim da su se ljudi pomalo i otuđili i postali manje tolerantni.


Kad smo kod ljudi, kakvi su, prema Vašem mišljenju, Novosađani?

– Mi jesmo generalno mirni i opušteni, ali mislim da nam se, usled promena koje su nas zadesile poslednjih decenija, i temperament malo promenio, da smo postali vatreniji u odnosu na ranije. Svako ko dođe da živi u ovaj grad, vremenom ga prihvati kao svoj grad. Ono što često čujem od drugih ljudi je da nismo naročito pristupačni, da smo uobraženi, ali ja nisam stekla takav utisak. Nismo hladni, možda smo samo malo rezervisani.


Privatno, koja su Vaša interesovanja?

– Volim da izlazim i da se družim, uživam u dobroj hrani, a pogotovo u putovanjima. Često idemo po restoranima, a među omiljenima su mi "Piknik", "Rajska bajka", "Vinarija Kovačević"... Prija mi dobra muzika, odem na rok koncerte i na manje svirke po pabovima, na taj način se opustim od radne nedelje. Volim da odem i na tamburaše. Takođe, jako volim životinje, patim još uvek za papagajem koji je uginuo. Osetim veliku ljubav prema tim malim stvorenjima.


Kako je došlo do toga da odaberete medicinu?

– Medicinsku školu sam upisala možda i slučajno, mada je u konačnoj odluci i moj otac imao značajnu ulogu. U perspektivi sam želela da budem advokat, ali je na tom putu sada moja sestričina. Srećom, jako volim svoj posao, iako je vrlo zahtevan. Pošto sam pristupačna, možda i nemam neku svoju privatnost, uvek sam tu da pomognem drugom i u pripravnosti 24 sata. Htela sam da se bavim ginekologijom ili psihijatrijom, ali sticaj okolnosti je bio drugačiji. Ipak, sve to se negde spojilo u mom poslu, jer sam uključena u rad sa trudnicama, što preventivno, ukoliko žena ima trombofiliju ili problema sa sterilitetom, što sa onima koje imaju vensku trombozu.


Kakav treba da bude jedan lekar?

– Nije sve u tome pregledati pacijenta i prepisati lek. Ja najviše volim kontakt sa pacijentima i razgovor sa njima. Lekar mora biti staložen, strpljiv, pružiti lepu reč... Smatram da samo lekar koji je empatičan može dobro da radi svoj posao. Često budemo i psiholozi, a tek vremenom sam naučila da tuđe muke ne nosim sa sobom. Jako ne volim sujetu i mislim da njoj u medicini nema mesta.


Pacijenti Vas preporučuju jedni drugima i za Vas kažu da ste izuzetno prijatni i ljubazni. Koliko je taj ljudski faktor bitan u medicini?

– Prija mi kada čujem nešto pozitivno o sebi, da sam pomogla ne samo tako što sam dala lek, već sam i popričala sa pacijentom, što smo se zajedno radovali... Često dobijam fotografije beba od trudnica čiju trudnoću smo izgurale zajedno. Desi se i da posle dođu u ambulantu sa bebama, što me posebno raduje. Najviše mi znači što sam nekom pomogla da preživi ili da se neka beba rodi i to me ispunjava posebnom radošću, to je sreća ovog posla, novi život ili spašen nečiji život.


Ko dolazi kod Vas i u kojim stanjima im pomažete?

– Pored trudnica i žena koje imaju problema da ostvare potomstvo, radim sa pacijentima koji imaju neki poremećaj koagulacije, odnosno zgrušavanja krvi. Radimo na profilaksi i na prevenciji komplikacija u smislu pojave tromboze, koje su postale učestalije od pojave kovida. Naša služba može pružiti kompletna ispitivanja i adekvatno lečenje, a jako je bitan kolegijalan timski rad koji negujemo. Rizici od nastanka tromboze su pušenje, šećer, poremećaji metabolizma masti, gojaznost, smanjena fizička aktivnost... Naravno, postoji i urođena sklonost ka nastanku tromboze.


Iako ste veoma posvećeni svom poslu, kažete da Vam je porodica, ipak, na prvom mestu?

– Pre svega, ja sam mama jednog Marka, koji je maturant gimnazije, voli jako da čita i piše i ima jednu izdatu knjigu. Sad je vreme da odluči kojim putem će ići dalje, ali neće maminim stopama. Mislim da uspevam da nađem balans između posla i porodice i da propratim njegovo odrastanje. Porodice volim da vidim i na fotografijama, to je moj centar sveta. Moj suprug Zoran se bavi muzikom, već jako dugo smo zajedno i sve vreme pružamo jedno drugom međusobnu podršku. Ja sam želela da naučim da sviram bubnjeve, ali nisam imala dovoljno strpljenja (smeh).


Međuljudski odnosi su Vam važni i u privatnom životu?

– Jako su mi važni. Mislim da sam dobar prijatelj, tu sam i kad gori. Imam nekolicinu stvarno dobrih prijatelja, sa kojima bukvalno u pola noći mogu da se čujem ako nešto treba. Prijateljstva treba negovati.


Šta biste poručili našim sugrađanima?

– Da budu lepi i opušteni, i malo vatreniji. Da čine dobra dela jedni drugima, jer tako čine dobro i sebi.

45
2

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Sava

    pre 744 dana i 23 minuta

    Kvartovski pozdrav za Slađu.

    Oceni komentar:
    2
    28
  • Iva

    pre 742 dana i 21 sat

    Bravo, tačno tako, i to tvrdim iz iskustva! Najbolja moguća kombinacija je biti stručnjak u svom poslu i dobar čovek, lepih karakternih osobina. ☘️

    Oceni komentar:
    0
    17
  • Dane

    pre 736 dana i 11 sati

    Dr Slađa je jedna od najboljih doktora i najljubaznija a uz to stručna.Profesionalna .Neka je dragi Bog čuva Želim joj svu sreću u životu.

    Oceni komentar:
    0
    11