Zabeleženo je da su se prve Novogodišnje čestitke pojavile u Engleskoj, negde u prvoj polovini XIX veka, a nedugo zatim ta moda se proširala i na ostali deo sveta. Kada je reč o Novom Sadu, od polovine XIX veka raznosači novina, poštari i dimnjačari imali su običaj da u stihovima čestitaju Novu godinu onima u čije su kuće zalazili. Obično su to usmeno govorlili ili su pesme štampali u vidu letaka ili na razglednici, deleći to svojim „mušterijama“, slanje poštom je bila ređa praksa.
Piše: Zoran Knežev, hroničar i publicista
Božić se najviše čestitao između dva rata, kada je bilo u modi slanje čestitki za Božićne praznike. Tek nakon Drugog svetskog rata ozbiljnije se pristupilo slanju čestitki za Novu godinu putem pošte, da bi kulminaciju dostiglo sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka. Sa pojavom mobilnih telefona i interneta ta praksa je kod Novosađana, kao i u celom svetu, naglo prekinuta i građani uglavnom danas čestitaju praznike putem SMS poruka. Ali vratimo se malo u prošlost Novog Sada i saznajmo kako je to nekada bilo...
Jedna od tako retkih poznatih i sačuvanih starih novosadskih čestitki je pronađena u časopisu „Sedmica“ za 1854. godinu. Autor pomenute čestitke bio je Arsenije Pajević „raznositelj Srbskog Dnevnika i Sedmice“, dnevnog lista i nedeljnog časopisa, koji su tih godina izlazili u Novom Sadu. Pajević je kasnije bio jedan od naših poznatih zadužbinara, a takođe je bio i poznati knjižar i za sobom je ostavio i nekoliko knjiga putopisa. Pisao je i stihove, a ovu njegovu novogodišnju čestiku prenosimo u celini:
Evo dragi gospodaru,
I Dnevnika i Sedmice,
Ko što sam ih dosad našo
I ove ću godinice.
Znaš kad crni oblak raspe
Strahovita svoja brela
Ja novine tebi nosim
Bez kaločna i ambrela.
Radoznalac, kada koriš
Rad bi znao iz novina
Šta tuđinsko gnjezdo radi,
Šta li tvoja domovina...
Ja pred tobom smiren stupam
Zle i dobre glase nosim...
Sad o Novoj godinici
Na čašicu vina prosim.
Pa mi sada nemoj reći:
„Čekaj sinko, čekaj samo
Znaj, svako te dobro znalo!
Da nerado mi čekamo“.
Suzana
pre 2603 dana i 15 sati
Hroničaru i publicisti za informaciju, a čitaocima da ne budu pogrešno informisanii : prva čestitka (prva postavljena slika) načinjena je 1843. godine, po motivima Džona Kalkota Horslija, a distribuirao ih je ser Henri Kol. Tiraž ove čestitke bio je oko 1.000 komada, a danas je sačuvano samo njih 12. Poslednja slika nije novogodišnja čestitka već slika "The Postman" (ulje na platnu) engleskog slikara Thomas Liddall Armitage (1819-1867) a izložena je u Britanskom nacionalnom muzeju.