Rambo Amadeus: Diktatura se drži samo na poltronskim nogama

Rambo Amadeus: Diktatura se drži samo na poltronskim nogama

Nisu problem mladi. Kad imaš 14 godina, prirodno je da imaš ideale. Problem je što im roditelji prilikom ulaska u svijet odraslih, ne dozvoljavaju da ideale i snove zadrže, nego im te ideale sistematski uništavaju. Ali to je manje strašno. Strašnije je što im razaraju moralne standarde i etičke norme. Djeca se od svojih roditelja uče strahu, laganju, manipulaciji, korupciji. Čast izuzetnim roditeljima, objašnjava u intervjuu za naš portal Rambo Amadeus …

Ovaj intervju je autorsko djelo i ne može se prenositi ni u cjelosti ni u fragmentima na druge portale, novine, medije niti lične blogove, i svako najavljivanje, prenošenje, kopiranje, citiranje ili parafraziranje van ovog portala biće tretirano kao krivično djelo narušavanja autorskih prava.
                                                                                                              Rambo Amadeus

Od 1988. godine, kada je objavio svoj prvi album pod nazivom "O, tugo jesenja", Antonije Pušić, alias Rambo Amadeus, beskompromisno i predano radi na (pre)vaspitavanju brojnih generacija i degeneracija što "na ovim prostorima" rastu. Javnosti se nametnuo kao onaj koga je praktično nemoguće ignorisati, britkim jezikom, "iščašenim" stavovima koji se nikada nisu dali uklopiti u mejnstrim, efektnom i originalnom fuzijom zvukova i najrazličitijih muzičkih pravaca, razuđenim aktivnostima i angažmanom na bezmalo svim društvenim poljima, te, svakako, posve jedinstvenim, energičnim i duhovitim živim nastupima, kojima je osvojio publiku "od Vardara pa do Triglava", uspevši da istu publiku zadrži sve do današnjih dana, kada je narečena geografska relacija višestruko ispresecana i iskidana budalaštinama najrazličitijeg soja i nesoja. Kako god, jedan od tih "famoznih" nastupa Novosađani će moći da vide 15. maja u ovdašnjem Kulturnom centru "Utopia", a Svetski Mega Car je nekoliko dana pred ovaj koncert prozborio koju i za portal mojnovisad.com. Elem:


U Novom Sadu ste, kao i u svim gradovima nekadašnje Jugoslavije, uvek izuzetno dobro prihvaćeni i bezmalo svaki vaš koncert je krcat publikom. S obzirom na to da ste jedan od, nažalost, retkih ljudi sa današnje muzičke i generalno javne scene koji propagiraju zdrave stavove prema životu i stvarnosti koja nas okružuje, da li vam ta činjenica, to jest toliki broj ljudi koji vas prate, donekle uliva nadu da "nije sve tako crno" i da, ipak, ovde postoji "kritična masa" koja misli svojom glavom, ili bar promišlja ono o čemu vi govorite?

- Zapravo, nije sve tako crno-bijelo. Prvo, mene prati jako mali broj ljudi u odnosu na one koji prate, na primer, turobo-folk, žutu štampu i rijaliti programe, pa se ne može govoriti o kritičnoj masi, moja publika se mjeri promilima, baš kao alkohol u krvi. Ali, nastupam u malim prostorima, gdje je dovolno da dođe nekoliko stotina ljudi, pa da budu krcati. Zatim, zdrav život propagira i Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo životne sredine, pa opet to ništa ne govori o njima. Zatim, ne radi se zapravo o kritičnoj masi koja je potrebna za šire društvene promjene, nego o se radi o karakteru pojedinca. Kada prvi pojedinac, osoba, individua bude odlučila da svoje odnose unapredi sa bar jednom individuom koju cijeni, za koju misli da je bolja od njega, i naravno, ako raščisti, pojednostavi odnose sa još jednom individuom za koju procjenjuje da joj je "u rangu", neće proći mnogo vremena da taj "fraktal" društvenih odnosa poprimi čitavo društvo, geometrijskom progresijom. Vujaklija kaže da je balkanizam ružna navika da nadređenima poltronišemo, a da podređenog kinjimo. U tom grmu leži zec. Dakle, nije problem kritična masa, nego karakter pojedinca, koji voli da kinji podređenog i uvlači se u bulju nadređenom.


Kada se u medijima ili gdegod drugde u javnom prostoru izgovori ova sintagma "nekadašnja Jugoslavija" s početka prethodnog pitanja, ona se neretko, bukvalno, piše kao "nekadašnja država". Da li to na neki način implicira da na ovom prostoru, to jest u celom regionu, već više od dvadeset godina država zapravo ne postoji, ni "tamo", ni "ovamo", ni "kod njih", ni "kod nas", da ne postoji narod, da, u krajnjoj liniji, ne postoji ni čovek, u onom pravom smislu, kao slobodno biće, kao slobodan građanin?

- Pisalo se i govorilo, takođe, "na ovim prostorima". Jer ni prostor nije smio da bude jedan. Pobili su Ajnštajna. Jugoslavija je, nažalost, gledajući istoriju svijeta od početka nastanka prvih država do danas, postojala veoma kratko. Nedovoljno da bi se razvio građanski osjećaj dostojanstva i slobode. Prije toga narodi su uglavnom, sa kratkim periodima slobode, živjeli pod raznim okupatorima, i više su okupatori određivali našu kulturu nego mi sami. Otud i apsurd da pripadnici iste nacije, na primer, imaju tako različite naravi, zavisno od toga koji je okupator bio na njihovoj teritoriji. Ili drugi apsurd, da pripadnici različitih nacija, živeći pod istim okupatorom, imaju identične navike i običaje. Prosto, da bi jedan narod upravljao uspješno samim sobom, potrebno je da ima visoko razvijenu socijalnu svijest. Kada u jednoj zgradi stanari budu mogli da uspostave pravila po kojima će da unaprede kvalitet zajedničkih aspekata života, i kada se zaista budu pridržavali tih pravila, tada možemo govoriti o nadolazećoj socijalnoj svijesti, a do tada, biće nam veoma neudobno "pod samima sobom". Jer, kada neko ko ima udvoričku, provincijsku narav, ko se nadređenima čitav život klanja i poltroniše, kada takav dođe na vlast, postaje neviđeni, surovi, nadmeni diktator. Balkanizam. Pogrešno, nekvalitetno razvijena socijalna svijest. Naravno, desničarski, nacionalistički diskurs, koji vlada već 30 godina, refleksno, biološki zazire od pojma Jugoslavija. Nacionalisti su je onomad nazivali "tamnicom naroda", ako se sjećate. Mislim da se oni sada, diljem Juge, ponašaju po sledećoj paroli: "Nacionalisti Jugoslavije, ujedinite se!" Ujedinite se u međusobnoj mržnji i ksenofobiji, da bi tako sačuvali svoje položaje i nepravedno stečenu imovinu". Naravno da im je jasno da samo održavanje te nacionalističke vatre i međusobne mržnje obezbjeđuje da se narodi ne dosjete i shvate da nema desnog pravednog društva. I šta bi se dogodilo da na teritoriji SFRJ dođu sinhronizovano lijevičari na vlast? U najblažem slučaju, desničari bi ostali bez imovine koju su tako sistematski opljačkali od naroda. Da ne govorim o tome da bi čitav taj projekt rastakanja jedne velike države bio doveden u pitanje. U tom delanju, prilično im pomažu i crkve, jer i one imaju sasvim jasan interes da desni diskurs ostane do daljeg u igri.


Koncert u Novom Sadu, koji predstoji, biće održan u klubu "Utopia". Vidite li eventualno neku simboliku u tome što usred jedne utopije i idile koje nam svakodnevno plasiraju, pre svega preko medija, nastupate u istoimenom klubu? Ima li uopšte danas mesta ikakvim utopijama, iluzijama, varkama, ili je stvarnost odveć jasna da sve to jednim potezom demantuje?

- Ja ne dajem pet para na ono što se plasira na televiziji i u novinama. To su dva zastarela medija koja su prepuštena samo kompjuterski nepismenim ljudima, a takvih je iz minuta u minut sve manje. To su mrtvi mediji, samo to još običan svijet ne primjećuje. Pas kad ugine, buve na njemu počnu da žive 100 puta bolje, uginuli pas nije u stanju da ih stresa i da ih uništava šapama. Onda buve misle da će ta udobnost trajati vječno. Međutim, to izobilje i buvlja anarhija traju samo dok traje period raspadanja. Pogledajte djecu, niko od njih ne gleda TV. Niko od one djece koja imaju kompjuter i internet. A takvih je većina. I oni će uskoro odrasti. Televizori idu u kantu za smeće, čim naša generacija pomre. A šta će Televizija bez televizora? Ona ide u zaborav, baš kao i telegraf, teleks, telefaks, parna mašina, diližanse, katapulti, buzdovani i mnogi drugi izumi koje je pregazilo vrijeme.
Ja živim u utopiji. Ja sam sve svoje utopije pretvorio u stvarnost. Utopijski sam kao dijete htio da živim od muzike i jedrenja, imao sam sreće da mi roditelji nisu gazili po snovima.
Muzika, koncerti i proizvodnja razne muzike na komad i na kilo, kao i Škola jedrenja koju od skoro držim, su zaista moji poslovi, i ja i moja porodica zaista od toga živimo, pristojno. Moji hobiji su moje prefesije. To je svačija utopija zar ne? Čovjek mora da vjeruje u svoje snove, inače se oni nikad neće ostvariti. Naravno, važno je i da vam roditelji, dok ste mladi, ne gaze svojim strašljivim nogama po snovima. Ja sam imao sreću, otac je stalno govorio: "Ko od straha mre, za dušu mu prde." Hvala, stari.


Kad već pominjemo medije, vi ste u medijima gotovo uvek rado viđen gost, ili se bar tako čini, čak i danas, u vreme ne baš prijateljskog odnosa struktura prema slobodnoj reči. Imate li i sami neprijatnosti i iskustava sa cenzurom, poput nekih drugih ljudi sa javne scene?

- Pa, stvar je jednostavna: nikada svoju retoriku ne spuštam na lični plan, pa onda nema ni cenzure. Ja se ne bavim određenim pojedincima. Pojedinci na vlasti su dijagnoza trenutka, dijagnoza stanja društva, i bitni su samo kao ilustracija stanja društvene svijesti. Oni su sami po sebi nebitni, nemoćni, oni samo prihvataju da plivaju na tom talasu stihijskog, provincijskog slijeda događaja. A talasi po prirodi stvari mijenjaju svoj smjer čim vjetar krene da duva sa druge strane, čim se meteorološke prilike promjene. Ako se prilike dugo ne mijenjaju, onda talasi opet po prirodi stvari udare u obalu, izgube svoju snagu, i more opet postane mirno.


Još malo o medijima. Nedavno je u jednom ovdašnjem listu osvanuo naslov koji veli "Rambu zabranili da nastupi u Hrvatskoj", iako se iz teksta jasno vidi da nije reč ni o kakvoj zabrani, već, jednostavno, o nedostatku potrebnih dozvola, što je bio propust organizatora koncerta. Koliko sami mediji, takvim senzacionalističkim pristupom, sebe diskredituju, unižavaju i u startu osuđuju na nepoverenje koje prema njima gaje uglavnom svi koji se trude da svoj mozak za mišljenje koriste? I koliko, s druge strane, isti ti mediji proizvode mržnju i predrasude protiv kojih se navodno bore?

- Sve sam već rekao u prethodnim pasusima. Mediji su nervni sistem društva. Kod nas su prepušteni privatnoj iniciijativi. Senzacionalistički naslovi prodaju novine. Nije to toalet papir, ima previše olova na njemu, pa ih ljudi ne kupuju iz potrebe, nego iz znatiželje koju im ti napumpani naslovi bude. Prepustiti medije, kao nervni sistem društva, privatnoj inicijativi jednako je pogubno za društvo kao da prepustiš sudstvo, policiju, vojsku, prosvetu ili psihijatriju da postanu lična imovina nekog privatnika. Mislim da čitav svijet ima problem sa tim.


Pomenuli smo ljude sa javne scene. Kolika je, prema vašem mišljenju, njihova odgovornost prema istini, ili prema "istini", s obzirom na moć koju imaju, odnosno na prostor koji im je pružen da kažu ono što misle, ukoliko uopšte misle, a nisu deo te "botovske", uplašene struje koja se boji da ne ostane bez to malo povlastica i udobnosti? Ukratko, šta je po vama uloga istinskog mislećeg čoveka, pogotovo javne ličnosti, u određenom istorijskom trenutku, pre svega ovom današnjem?

- Uvijek sam prezirao javne ličnosti koje su svoje udobno mjesto u društvu čuvali izjavama da su "iznad politike". Oni su zapravo dvorske sluge, i jedini im je cilj da zadrže svoje ugodno mjesto u društvu. Naravno, jednako mi je nesimpatično kada vidim nekog umjetnika da je blizak sa vladajućom strukturom, bez obzira na to ko je na vlasti. Umjetnikov zadatak je nezahvalan, ali zato veoma važan, da kritikuje vlast. Jer vlast je kvalitetna samo onoliko koliko je jaka kontrola moći te iste vlasti. A ta destruktivna moć se obuzdava najdjelotvornije kroz javnu kritiku.

Jedan od načina da se pomenuta slobodna reč plasira i dođe do šireg kruga ljudi danas sve više jesu i društvene mreže, gde ste i vi prilično aktivni. Mislite li da reč koja je tamo izgovorena dotiče one kojima je namenjena, odnosno one protiv kojih je uperena?

- Nije nikada problem vlast, nego karakter pojedinca. Ja svoje delanje ne fokusiram protiv vlasti, ja ga fokusiram na uzroke, na osvjetljavanje naših sopstvenih strahova, ograničenja i frustracija, koje onda kao poslijedicu imaju bahato panašanje vlasti. Bahatost se razvija u poltrosnkoj sredini. Nje Čaušesku rođeni diktator, nego se razmahao u poltrosnkoj sredini. Ni mi nismo mnogo bolji. Evo, da vas podsjetim: "Druže Tito, mi ti se kunemo", "Slobo, slobodo", "Spasi Srbiju iz ludnice, Koštunice." Kult ličnosti je nešto što mi kao maloljetno društvo tražimo, da svoju odgovornost prebacimo na drugoga. Razbiti taj poltronizam i prestati sa prebacivanjem odgovornosti sa nas samih na vlast, to je pravi posao, jer se neograničena vlast drži samo na poltronskim nogama. Ona samo iz poltrona vuče svoju snagu. Podsjećam da ljudi na vlasti nisu marsovci, to su naša braća, komšije, zetovi, rođaci. U nama se kriju iste one mane koje se tako izvanredno jasno vide kod njih.


Neki ljudi vas, bez omalovažavanja, dakako, neretko doživljavaju kao "neozbiljnog komedijaša" koji se tek tako "glupira", iako je ono što se krije iza vaših reči daleko češće tragično no komično. Da li vam je bitno to kako vas čuju i čitaju, i da li možda mislite da je taj satirično-humorističan pristup stvarnosti, koji vi gajite, efikasniji u borbi protiv svakojakih opačina i izvitoperenosti, budući da neposrednije dopire do većeg broja ljudi, prvenstveno onih mladih, na kojima "svet ostaje"?

- Na različit način možete da osvjetljavate stvarnost. Diogen je osvjetljavao fenjerom, meni su na raspolaganju estradni reflektori. Da sad ja hodam sa fenjerom filozofa okolo, umjesto da koristim moderne reflektore, malo bi bilo anahrono.


Kako vidite tog današnjeg "mladog čoveka" ovdašnjeg, tog čoveka koji predstavlja budućnost, ili bi tako bar trebalo da bude? Mislite li da je dovoljno pametan, obrazovan, "zdrav", upućen u ono što bi trebalo da budu "istinske ljudske vrednosti" i tome posvećen?

- Nisu problem mladi. Kad imaš 14 godina, prirodno je da imaš ideale. Problem je što im roditelji prilikom ulaska u svijet odraslih, ne dozvoljavaju da ideale i snove zadrže, nego im te ideale sistematski uništavaju. Ali to je manje strašno. Strašnije je što im razaraju moralne standarde i etičke norme. Djeca se od svojih roditelja uče strahu, laganju, manipulaciji, korupciji. Čast izuzetnim roditeljima.


Kako, najzad, vidite samog sebe u tom istom svetu, nakon relativno duge muzičke i javne karijere? Mislite li, iskreno, da ga možete učiniti boljim?

- U ovom svijetu postoji milion različitih svjetova. Svijet u kom ja živim i koji sam kreirao po svom ukusu mi se sasvim sviđa. U njega se teško ulazi, kotrola je rigorozna. Svijet koji je na naslovnim stranama žute štampe i svijet koji se kezi po televiziji - to nisu moji svjetovi.


Sa Rambom razgovarao Duško Domanović

Oceni vest:
56
1

* Sva polja su obavezna

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Milos

    pre 1647 dana i 19 sati

    "jednako je pogubno za društvo kao da prepustiš sudstvo, policiju, vojsku, prosvetu ili psihijatriju... "


    mozda da smo okrenuli redosled, bi bili ljudi ?

    Oceni komentar:
    0
    1
  • coagoa

    pre 1647 dana i 13 sati

    Ovaj intervju je autorsko djelo i ne može se prenositi ni u cjelosti ni u fragmentima na druge portale, novine, medije niti lične blogove, i svako najavljivanje, prenošenje, kopiranje, citiranje ili parafraziranje van ovog portala biće tretirano kao krivično djelo narušavanja autorskih prava.
    Rambo Amadeus

    aš zbog ovog neću ni da čitam, preterano ti ide na anus Antonije...

    Oceni komentar:
    24
    4
  • Sale

    pre 1647 dana i 1 sat

    Genije, as always.

    Oceni komentar:
    1
    14
  • Sasa

    pre 1646 dana i 1 sat

    Sjajan lik ! Tesko je ostati svoj ali eto ima i takvih...

    Oceni komentar:
    1
    8
  • Miladin

    pre 1518 dana i 23 sata

    Prodao se doticni CG eliti za mnogo manje para a ovamo glumi alternativu , jedno je biti na ulici kad se rusio Sloba a sasvim drugo odrzavati privatne koncerte CG oligarhiji ........3,14

    Oceni komentar:
    3
    1
jkp lisje raspored sahrana i ispraćaja raspored sahrana novi sad javno komunalno preduzeće vodovod i kanalizacija Republički hidrometeorološki zavod bebe bez vode protest Isključenje struje betanija MUP policija sahrane novi sad novorođenčad isključenje vode horoskopski znaci mup novi sad isključenja struje dnevni horoskop matičar novi sad novosadsko porodilište horoskop RHMZ JKP Vodovod i kanalizacija klinika za ginekologiju i akušerstvo bez struje jkp novosadska toplana servisne informacije novi sad novosađani vremenska prognoza novi sad