Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Dejan Ignjić Fotografija: Aleksandar Jovanović/mojnovisad.com

Srđan Janković, majstor za gitare: Svi idu za brzom lovom, a sve je manje muzičkog stvaralaštva (FOTO)
Odrastao je na Salajki. S gitarom se druži od 14 godine, iako je prvo svirao bas jer su se svi otimali oko šest žica. "Jolana" iz Čehoslovačke je bila prva njegova gitara i, kako kaže, smešno je izgledala i radila, ali je tada njemu bila najlepša i najbolja.
Prve akorde je proizveo u paorskoj mesnoj zajednici gde su se okupljali i stariji momci, pa je od njih krao fazone, ali su se i ploče i kasete izlizale od besomučnog ponavljanja deonica kako bi se skinula pesma. Sa 16 godina je kod Mareta u Veterniku prvi put video studio. Posle vojske je išao nekoliko godina kod Pere Bahuna na časove gitare. Onda je čuo Stivija Rej Vona i njegov život se promenio. Postao je bluz. Svirao je u bendovima Panika, Spellbinders, Čarli B, Boye... da bi krajem devedesetih godina prošlog veka osnovao bend The Blues Hammer s kojim i dan-danas propoveda teški bluz.
Razgovaramo sa Srđanom Jankovićem koji je osim umeća sviranja gitare, u međuvremenu postao i majstor za iste, a po rečima muzičara jedan je od boljih u gradu, ako ne i najbolji. S drugarom Veljkom je otišao i korak dalje, pa su jedno vreme i pravili električne gitare. Međutim, priča je stala kao i svaka dobra u Srbiji i momentalno radi zamenu pragova i elektronike, pravi češljeve i sve ostalo vezano za održavanje i popravku gitare.
– Nisam bio zadovoljan kako su mi ljudi menjali pragove. Bilo je gluvih tonova, žice su kačile, jednostavno nije bilo dobro urađeno, pa sam rešio da probam sam. Nisam mogao odmah da krenem jer je posao takav da zahteva specifičan alat. Naručio sam alat iz Amerike i nešto iz Nemačke i evo već 15 godina radim ozbiljnije zahvate na gitarama. Ranije je u Novom Sadu bio problem s majstorima jer ih nije bilo, pa je većina muzičara prodavala gitaru kad se istroše pragovi. Sad u gradu ima bar četiri majstora koja mogu kvalitetno da odrade bilo koju vrstu posla. Gitari je neophodan redovan servis kao i kolima, ali naši ljudi nemaju tu kulturu. Pregled mora biti dva puta tokom godine kad je menjanje godišnjih doba, da bi se videlo kako šipka u vratu odradi, da se malo izmenjaju žice, iskotira, pregleda i to je to. Imam redovne mušterije, a većina su profesionalci koji redovno sviraju i baš "troše" gitaru – rekao je Srđan.
Za njega je poražavajuća činjenica da ljudi sve manje sviraju, da se sve manje vežba, da je sve manje autorskih bendova, da se većina muzičara posvetila tezgarenju. Svi idu za brzom lovom i osrednjim tezgama, a sve manje je onog što se zove muzičko stvaralaštvo. To zna po mladima koji mu dolaze jer stalno nešto filozofiraju i samo nalaze izgovore. Smatra da je on, kad je počinjao da svira, imao uslove kakvi su danas njegovoj sreći ne bi bilo kraja. Jasno je da svako vreme nosi svoje, ali bar sad se sve može naći na internetu vezano za učenje sviranja gitare.
– Za dve godine napravili smo pet gitara. Bile su sasvim dobre, ali smo prekinuli jer je to u Srbiji neisplativo. Da bi u Srbiji napravio gitaru koja dobro radi, maloprodajna cena mora biti 800 do 850 evra. Realno, kod nas niko neće dati tolike pare, iako će pre u radnji kupiti obični Fender stratokaster za 1.500 do 2.000 evra, koji pritom radi lošije od naše gitare. Stav je takav jer naš kupac odmah razmišlja kako će izvući pare i da li će moći da proda gitaru, pa zato mora da piše Fender. Iskustvo s muzičarima van Srbije je potpuno drugačije. Njega samo zanima da li gitara dobro radi. Pravog gitaristu ne moraš ništa da ubeđuješ. Tako je našu gitaru kupio Grk Sakis Dovolis. Probao ju je i odmah je naručio. Inače, momak već ozbiljno svira po Evropi, a potpisao je ugovor s njujorškom izdavačkom kućom. Sve je bio ručni rad kao što je Fender radio pedesetih godina prošlog veka. Drvo smo nabavljali iz Rusije, pa su gitare išle pod imenom Jaroslavski, upravo po tom Rusu – objasnio je Srđan.
Kako smo saznali, radili su stratokastere i telekastere. Telo gitare je bilo od jove, vrat od javora, a fingerbord od ružinog drveta. Čak su jedan telekaster potpuno uradili od mahagonije, a fingerbord je bio od ruže. Pored Grka, jedna gitara je završila na prekookeanskom brodu, a preostale tri prodate su u Novom Sadu. U momentu kad kreće s pravljenjem gitara, Srđan je imao oko 30 godina iskustva kao muzičar, te za njega to nije bilo ništa teško jer su znali šta hoće da dobiju i nisu puno eksperimentisali. Radili su po Fenderovom nacrtu, koristili još bolje drvo, a kvalitet hardvera, kobilice i elektronike je bio isti kao kod Fendera. Takav sklop ne može da ne valja.
– Dobijali smo grubo isečeno telo i vrat, a ovde smo malo ručno obradili drvo, farbali, lakirali, stavljali pragove, upasivali vrat u telo, sklapali elektroniku i na kraju celu gitaru. Mi smo radili natenane, ali od momenta kad mušterija poruči gitaru i dobije kofer u ruke, potrebno je do četiri meseca. Garancija na drvo je bila pet godina, ali naravno da ne važi ako gitara padne ili je držiš u kolima na 40 stepeni celzijusa. Naši kupci se nisu žalili na kvalitet. Kofere smo uzimali od "SMS Music doo" s kojima i dalje odlično sarađujem. Nismo zaradili ništa, bili smo na nuli, ali smo se lepo družili i naučili smo puno stvari što je ozbiljan profit. U rok muzicu su najzastupljeniji Fender i Gibson. Ibanez je možda na trećem mestu, pa Greč, Jamaha...Retko kad kupujem novu gitaru jer staro drvo bolje radi. Kažu naučnici da je 30 godina potrebno da iz drveta izađe smola i vlaga i onda će svirati kako treba. Ako pričamo o istoj klasi gitare, nova nikada ne može da svira bolje od stare – zaključio je majstor za gitare.
HENDRIKS VAN KONKURENCIJE
Džimi Hendriks, Stivi Rej Von, Albert King, BB King, Bili Gibson, Frenk Marino... su za Srđana najbolji gitarsti. Za Hendriksa kaže da je van konkurencije, da je bio ispred svog vremena, da je muzika prosto izlazila iz njega i da nije reč o vežbanju. Iako, poručuje klincima, ali i starijim gitaristima da vežbaju, vežbaju bez kompromisa. Njegov bend The Blues Hammer je nedavno, furioznom svirkom u "Fokstrotu" proslavio dve decenije postojanja.
– Ostao sam veran bluz roku, pa tako i u mom bendu. Najbitnije mi je da je pesma dobra, da ima melodiju i ritam koji ulazi u uši, da deluje moćno i melodično. Nisam pristalica gitarskih solaža. Imamo jedan LP iza nas, verovatno ćemo raditi i drugi jer su pesme spremne. Bazirani smo samo na festivale. Nedavno smo bili u Skoplju, sad idemo u Sofiju. Najslađe mi je kad ljudi tokom svirke ne osete koja je naša stvar, pošto sviramo i pesme vrhunskih bluzera. Nismo klasičan bluz bend, malo smo tvrđi i svirke su nam energične s tri prateća vokala – poručio je vođa Blues Hammera.
Slobodan
pre 1806 dana i 8 sati
Poštovani,
molio bih Vas da mi date savet u vezi kupovine akustične gitare. 20 godina imam Oscar Schmidt i resio da uzmem nesto novo. Ne skupo ali dobro.
Unapred zahvalan na savetu.
Slobodan
Romeo
pre 1708 dana i 21 sat
Kupio sam ibaneza GRG170DX-BKN gitara je nova, u Somboru mi je majstor setapovo ali mi je na zadnjim pragovima visoka zica, a on kaze da nemoze bolje. Jel mogu vas zamoliti da vidite to. Iz Sombora sam dali mogu dobiti vas br.telefona. Hvala i pozdrav.
Sasa
pre 1073 dana i 18 sati
Поштовани мајсторе гитара,имам Ариа про мад махе тон кристална макакав фендер страт 1977год .произв.гледам исто јапанску 1972г има чл аробан тон Диамонд а имам и кинеску ББ Кинг едишн. Не ова мало туп обао тон има.алнкко магнети 335,,модел .она ме буни..Тон није чист наравно то је друга врста гитаре. Да ли би Кинман пицкупс Бустер П 90променио тон.у чисти тон.
Sasa
pre 835 dana i 5 sati
Imam pet gitara 3japanske rucno radjene 35do 50g stare.1ucille 1Korejska 40gNijedsn Fender nema taj ton.. ove gitare sam po sluhu kupovao jer imaju ton samo takav ,Fender je smijesan ..Livno ne volim nijedan Gipsom..