Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Aleksandar Jovanović Fotografija: Ilustracija/Aleksandar Jovanović

TRIBINA: Snaga novinske fotografije je velika i zato mora biti realna (FOTO)
U prostorijama Kulturnog centra Novog Sada u četvrtak uveče održana je tribina o značaju medijske fotografije na kojoj su govorili fotoreporteri Večernjih novosti, Zoran Jovanović Mačak i Darko Dozet. Predavači sa dugogodišnjim stažom u fotožurnalistici rekli su budućim kolegama, da bez obzira na ekspanziju tehnologije, novinska fotografija mora prikazati događaj realno, jer se radi o moćnom sredstvu koje se često koristi za propagandne svrhe. Dotakli su se i autorskih prava i objasnili da se radi o zaštiti svojine koja se smatra civilizacijskom tekovinom u uređenim državama. Moderator večeri bila je novinarka Eržika Pap Reljin.
O konkretnim primerima koje je prikazao na slajdovima, govorio je Jovanović koji ima trideset i pet godina iskustva.
- Ovde možete da vidite istu fotografiju jednog našeg kolege, onako kako je nastala i posle objavljivanja. Prikazuje naše navijače iz 2000. godine na utakmici Jugoslavije i Norveške. Na emitovanoj su skinuta srpska obeležja, kao što su četiri ocila. To je urednik uradio iz ubeđenja, ali to ne sme da se radi. Na sledećoj fotografiji se vidi Miloševićev miting u Beranama, koji je bio slabo posećen, pa se isti čovek više puta pojavljuje u masi. Očigledno su hteli da prikažu da je bilo više ljudi. Naredna fotografija pokazuje zastavom prekrivene kovčege mrtvih američkih vojnika u transportnom avionu. Pre deset godina ovo ne bi objavili zbog glasača. Dakle, značaj fotografije je višestruk, svi je koriste za neku svoju ideju i pokušavaju narodu da ukažu da je to što rade istina – kazao je Jovanović i nastavio: - Smatram da ko god se bavi ovim zanatom mora biti iskren, tehnički deo se uči, ali svako ima svoj pristup. Fotografija mora biti jasna i tačna i prikazati događaj onakvim kakav jeste – objasnio je Mačak.
Fotoreporter Darko Dozet primetio je da je novinska fotografija često skrajnuta, ili ne nađe put do čitalaca.
- Urednici fotografije često su svedeni na šefove foto-službe i ne biraju šta će biti objavljeno. Prilozima menjate sudbine, promovišete anonimne ljude i postavljate ih na mesta koja im stvarno pripadaju, ili pomažete porodicama da promene živote tako što animirate zajednicu da im pomogne. Može se puno uraditi fotografijom ako se od njenog nastanka i objavljivanja ispoštuju sva pravila novinarske struke – kazao je Dozet.
Oba sagovornika su se složila u tome da pojedine međunarodne nagrade, poput "World Press Photo", služe da opravdaju politiku velikih sila, te da su njihovi dobitnici često američke novinske agencije.
Jovanović je naveo primer kada je pre sedamnaest godina poslao tri fotografije na takmičenje u Tokiju. Organizatori su ga kontaktirali i rekli da mora odstraniti prateći tekst i da od toga zavisi kako će biti pozicioniran među nagrađenima.
- Ta fotografija je govorila o posledicama bombardovanja naše zemlje i spominjali su se Amerika i NATO. Naravno, odbio sam da uklonim tekst tako da sam umesto deset dobio možda tri hiljade dolara za nagradu. Ne smete se nikad odreći svog stava – kazao je Jovanović sa osmehom na licu.
Na pitanje šta čini dobru novinsku fotografiju, on je odgovorio da je važno razmišljati svojom glavom.
- Ne smete nepripremljeni otići na neko dešavanje. Događaj treba pratiti šire od centra, jer dobra fotka se napravi često pre, ili posle tog događaja. Reportaža je suština onoga što mi volimo da radimo, a iz nje vadimo esenciju, a to je lajf fotografija koja nas ispunjava – rekao je Mačak.
Deo tribine bio je posvećen i krađi fotografija i nepoštovanju autorskih prava.
Darko Dozet je objasnio da su ta prava deo civilizacijske tekovine i da je industrija autorskih prava među najvećima u svetu i da od toga i država prihoduje.
- To ne znači samo da vam ne smeju ukrasti fotografiju, nego ni da je ne smeju odseći i da su u obavezi da vas potpišu. Radi se o autorskom, a ne o umetničkom delu i to je nečija svojina, bez obzira na to šta je na fotografiji. Postavlja se pitanje kako izbeći tužbu. Pa, svaka ozbiljna redakcija ne sme štedeti na ljudstvu i mora se poštovati struka. Znači, potrebni su fotourednici, lektori, treba biti pretplaćen na neku novinsku agenciju. Ne smete raditi stihijski i površno, jer to proizvodi katastrofu i zato mnoge redakcije imaju tužbe na osnovu nepoštovanja autorskih prava i moraju da plate značajne odštete – objasnio je Dozet.
U svetu se kupljena novinska fotografija često može koristiti samo nekoliko dana i posle toga se mora obrisati.
Predavači su rekli da danas ne postoji više smena generacija, da mnoge redakcije nemaju fotoreportere i da borba za autorska prava predstavlja borbu i za radna mesta.
Pojava socijalnih medija takođe je imala značajan uticaj na zastupljenost novinske fotografije i često se zbog brzine žrtvuje kvalitet, jer se mobilnim telefonom prenosi uživo neki događaj.
Zoran Jovanović Mačak je rekao da čovek mora sam odlučiti šta će i koliko pratiti od medija.
- Dobra fotografija je sve što može izazvati reakciju kod ljudi. Tema je svuda, na pecanju, ili čak na đubrištu na koje radije odem nego na skupštinsko zasedanje – rekao je Jovanović na šta je publika reagovala odobravanjem i smehom.
Autori su tokom predavanja prikazali i neke od svojih radova koji su objavljeni u mnogim medijima u zemlji i svetu.
Publika je bila u prilici da vidi čuvenu Mačkovu fotografiju pod nazivom "Kosač" koja prikazuje posledice NATO bombardovanja, detalje sa Mokrinske gusanijade, lajf fotografije nastale na ulicama Beograda, fotografiju "Brze pruge Srbije", sliku krsta koja je bačena u kantu za smeće na groblju, ali i mnoge druge svetlosne zapise pune simbolike i kontrasta koje odslikavaju društvo u kojem živimo.
Darko Dozet je prikazao neke od svojih fotografija kojima je dokumentovao život Srba na Kosovu i Metohiji u poslednjih 17 godina, a koje su su deo projekta "Koreni duše".
Oba fotoreportera su na kraju večeri zaključila da treba imati strpljena i instinkt za dobru novinsku fotografiju. Bitna je što veća opšta kultura fotoreportera, radna etika i uzajamna solidarnost kolega.
Ovaj članak još uvek nije komentarisan