TV novinarka Zorka Baković: Osmehom i čuvanjem devojčice u sebi pobeđuje i bolest i nepravdu!

TV novinarka Zorka Baković: Osmehom i čuvanjem devojčice u sebi pobeđuje i bolest i nepravdu!

Zorka Baković je TV novinarka, koja se 18 godina bavi tim poslom, od čega 15 na Radio televiziji Vojvodine. Najveći deo karijere uređuje i vodi emisije o zdravstvu i za nju nema tajni u ovoj oblasti. Ipak joj se opaka bolest uvukla u telo, a da nije ništa sumnjala. Borbu je uspešno okončala, a sada deli svoju priču, kako bi pomogla drugima da pobede kancer. Zato jer je Zorka Baković ne samo televizijska, već i prava gradska faca.

Zorka Baković je završila Višu školu, smer prehrambene tehnologije, ali se nikad nije bavila tim poslom i oduvek je u novinarstvu. Sa ponosom kaže da je iz poslednje generacije onih koji su na televiziju primljeni na audiciji. U poslu je prošla sve. Od „cepanja“ Tanjuga, odnosno cepanja papira sa faksa na koji su stizale vesti iz ove agencije, pa do pravljenja pijačnih barometara, kaže na početku razgovora za portal mojnovisad.com.

- Malo izveštavaš o cenama sa pijace, koliko koštaju paradajz i paprika, pa ideš u Bukovac jer je tamo pukla cev, pa onda vadiš utopljenike. Svega je bilo. Potom sam bila urednik jutarnjeg programa, radila kao honorarac. Onda mi nisu produžili ugovor i morala sam da se snalazim. Otišla sam da konobarišem u 35-oj godini. Čudno je to - ujutro vodiš program, a onda popodne u kafani gostima donosiš rakijicu. Ja sam samohrana majka i morala sam da brinem o sinu, a baš u tom periodu sam bila samohrana majka troje dece, jer sam pored svog sina, dve godina podizala i dvoje dece moje sestre koja je tada živela u inostranstvu.

Posle toga si jedno vreme provela van televizije i na kratko promenila posao.

- Pošto mi nisu produžili ugovor, godinu dana sam provela kao pi-ar u Institutu za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici. Tako da sam bila u prilici da upoznam zdravstvo sa obe strane. I kao novinar i kao neko ko je radio u zdravstvu. Onda su me zvali da se vratim na televiziju, jer im je trebao neko ko će da prati zdravstvo na drugačiji način. I pre toga sam se bavila temama iz zdravstva, a radila sam i na Institutu i tako sam se vratila na RTV 2006. godine. Osmislila sam i vodila autorsku emisiju „Bez uputa“. To je trajalo četiri godine, a onda je tadašnji menadžment doveo drugu osobu i dao joj da radi moju emisiju. Moju autorsku emisiju su dali drugoj ženi! Taj čin je bio kap u prepunoj čaši nezadovoljstva, straha, traženja svog mesta, života u podstanarstvu, gajenja deteta, svih problema sa kojima sam živela. U takvim okolnostima mi ne produže ugovor, pa sam morala da budem konobarica. Sa ekrana, iz jutarnjeg programa u kafić. Iz kafića sam otišla u Kamenicu, a onda nazad na televiziju.

Ti sada ponovo imaš emisiju o zdravstvu, ali je ona drugačija.

- Osmislila sam emisiju drugačije, a ima i novi naziv – „Zdravac“. Prilozi se snimaju na terenu, da nije uvoštalo u studiju, gde gosti pričaju na latinskom, da se zdravstvo približi gledaocima. Posle 13 godina rada prešla sam iz informative u dokumentarno-obrazovni program i dobila novu emisiju „Zdravac“. Tada sam mislila da je sve u redu, da su stvari došle na svoje mesto, da sam stigla na „zelenu granu“. Ispostavilo se da nije tako.

Kada si i kako saznala da si bolesna?

- Uoči dočeka Nove 2014. godine sam primetila krv u stolici. Imam prijatelja lekara kojeg sam odmah nazvala i tražila kolonoskopiju, ali me je on smirivao, možda je metabolizam, sačekaj. Zdravstvo radim 12 godina i bar pet puta sam slušala o kanceru kolona. Znala sam da imam kancer. Bila sam sigurna. Svako od nas najbolje poznaje svoje telo. Ispostavilo se da sam dve godine imala podstanara u telu, koji je trošio moje resurse, a nije se javio, ni oglasio. To baš i nije lepo (smeh)! U februaru 2014. godine mi je potvrđena dijagnoza adeno karcinoma, a operisana sam po hitnom postupku i 16. marta krenula sa citostaticima.

Radila bih i ćelava Moj posao je javan, ali ja nisam javno dobro i nisam očekivala da me to stavi iznad ljudi koji imaju isti problem. Doktoru sam rekla da neću nositi periku ako oćelavim. Ne možeš da isfoliraš gledaoce i čitaoce. Da sam izgubila kosu, radila bih ćelava. Pa gde ćeš jaču poruku gledaocima, nego da vide ćelavu novinarku koja se bavi zdravstvom, a razbolela se! Valjda ne bi gasili televizore kada me vide (smeh)! U emisiji ću uvek imati nekoga ko je pobedio karcinom. Rak je dobio epidemiološke razmere i o tome ne može da se ćuti. Troje – četvoro ljudi iz mog najbližeg okruženja je umrlo od raka za godinu dana. Bolest i smrt kruži oko mene, kao da hoće da vidi od kakvog sam materijala.

 

Šta je usledilo nakon operacije?

- Šest meseci sam imala terapiju citostaticima. Svakoga dana sam kući pila po sedam tableta citostatika, a jednom u dve nedelje sam na Institutu za onkologiju dobijala citostatike u venu. Posle dobijanja citostatika u venu, tri dana nisam mogla da ustanem iz kreveta i spavala sam o 20 sati dnevno. I to su bili jedini dani kada nisam radila. Bila sam na bolovanju mesec dana nakon operacije i tada su emitovane reprize „Zdravca“. Posle operacije sam počela da radim. Šefovima sam rekla od čega sam bolesna, ali ostalima nisam pričala. Nije dolazilo u obzir da budem na bolovanju.

Kako si mogla da radiš, uz takvu terapiju?

- Ubeđivala sam sebe da sve mogu. Imala sam mučnine, nisam imala snage. Ali dok traje snimanje, sve je u redu. Nisam želela da se osećam bolesnom i zato sam tražila da radim, a nisu hteli da me puste, jer sam dobijala citostatike. Nije bilo lako. Kada sam dobijala citostatike u venu, to mi je najteže padalo. Tada nisam mogla da radim. Moj sin Danilo mi je donosio ručak. Ništa nisam mogla. Drugim danima sam radila, išla na snimanja. Nekada sam morala malo da sednem, da odmorim, ali nisam odustajala. Ljudi su primetili da sam smršala i svi su me pitali da li to radim vežbe koje su videli u mojoj emisiji. A ja sam samo u bolnici za nedelju dana smršala sedam kilograma! Tek kada sam u septembru 2014. godine završila terapiju, saznali su za bolest, ali onda kada sam ja odlučila da progovorim. Neobično je da imaš emisiju o zdravlju, a dobiješ kancer. Kakva je to ironija i apsurd! To mogu samo ja(smeh)!

Sada pišeš knjigu o svom iskustvu i borbi. Kako si se odlučila da svoju privatnu priču izneseš u javnost?

- Pisanje knjige je kampanja kojoj je cilj probuđivanje ljudi. Osećala sam da mi je to dužnost. Ja sam javni radnik, sa javnog servisa, ko ima emisiju o zdravlju. Kada je objavljen intervju sa mnom u kojem sam ispričala svoju priču, meni je inboks bio zatrpan porukama. Stotine poruka. Od ljudi koji su bolesni, od onih kojima je neko blizak bolestan, oni koji sumnjaju da su bolesni, a ne usuđuju se da odu kod lekara. Onda sam odlučila da napišem knjigu. Knjiga je i svojevrsna blanko zahvalnica svima koji su mi pomogli, ali i onima kojji su me povredili. Posebno njjima, jer su mi pokazali koliko sam jaka, od kakvog sam testa zamešena. Onima koji su me ujeli za srce, jer su mi na taj način rekli da ću ostati živa. Onima koji me vole i duvaju mi u jedra i sada. Verujem da se niko u našem životu ne pojavi bez razloga. Nečija uloga je da te povredi. A ako nekoga pustiš u svoj život, to je i tvoja odgovornost. I njihovu ulogu treba da shvatiš na pravi način.

Šta će se sve naći u knjizi?

- Knjigu počinjem od onog trenutka kada sam pomislila da je sve u redu i da kontrolišem svoj život. Apsurd je da čovek misli kako može da kontroliše život. To je nemoguće. Nervirala sam se zbog stvari koje nisam mogla da promenim. Pišem o trenucima kada me teraju sa televizije, o povratku, o trenutku kada saznajem da sam bolesna, kako sam se lečila, kako živim, šta jedem, šta pijem. Jedan deo se zove „Pomoć odozgo“. Ja nisam vernik, ali nisam ni ateista. Ja sam agnostik, a to je najteže. Uvek postavljam pitanja. Ali sam tražila pomoć i od boga i od đavola kad je bilo stani-pani. Sada nosim oko ruke ispleten crveni konac, Isplela mi ga je drugarica Selena i plačući me molila da ga nosim, da me čuva. Koliko god sebe smatrala pametnom i obrazovanom ženom, ja to nosim. Sledeća faza je da okačim ogrlicu od belog luka oko vrata. Nije ni to loše, samo će gosti malo da mi beže (smeh)! Knjiga će se baviti i onima kojima nisam oprostila. Kažu da rak dobijaju ljudi koji su preterali, koji gutaju i koji nisu oprostili. Ja očigledno nisam oprostila. Nepravda koja mi je učinjena kada su mi uzeli emisiju je zalogaj koji nisam mogla da progutam. Kancer sam shvatila kao upozorenje. Međutim, ja ću da umrem kada ja budem odlučila. Smrt će se žestoko pomučiti! Neko će morati da odustane, a to neću biti ja! Borba protiv raka nije završena. Ona traje sedam godina. Svakih šest meseci idem na kontrole. Zanimljivo je meni tumor markeri nisu pokazali da imam rak, jer iako je bio tu, bio je maligan, nije ušao u krv. Nije se pokazao u nalazima krvi. Dva dana pred operaciju su mi bili odlični rezultati krvi. I sada kada čekam rezultate nije svejedno. Nije svejedno ni kada čekaš rezultate ispita, a kamo li rezultate krvi u takvoj situaciji. Rešila sam da se ne nerviram i da iz života oteram sve one koji me pune negativnom energijom.

Uputstvo za upotrebu čoveka - Dobijala sam udarce od ljudi i kao da sam kroz to dodatno testirana da vidim šta mogu da savladam. Zato pišem knjigu. Ti ljudi nisu znali kako da se nose sa mnom. Trebalo bi da uz svakog čoveka dobijemo uputstvo za upotrebu. Ako imamo uputstvo za upotrebu frižider i mikrotalasnu, zašto nemamo i za čoveka? Moraću da napravim uputstvo za upotrebu Zorke Baković! Ne terati inat Zorki Baković! Jer ona tera inat više. Smejati se sa Zorkom Baković!

 

Mnogi sada traže savet od tebe. Šta im kažeš?

- Prva stvar koju svima kažem je da osluškuju svoje telo i primete bilo kakav znak koje im šalje. Ne smeš da dozvoliš sebi da kažeš „nije mi ništa, to će proći“. Ozbiljnu stvar moraš da primetiš. Ako naglo gubiš kilograme, ako se bioritam se okrene, moraš da reaguješ. Kada se ispostavi da je neko bolestan, ne sme sam da se leči! U šali im kažem da ne piju vodu iz radijatora, jer su bolesni ljudi u stanju svašta da urade i svakome da veruju. Kantarion je svaršena biljka, ali moraš da ideš kod lekara i dobiješ dijagnozu! Moraju da slušaju savete lekara. Ja sam išla sve redovno. Imala sam operaciju, uzimala citostatike, ali naravno, treba uzimati i alternativu, da bi se sprečile nuspojave lečenja.

I pored svega što si prošla, ti si uvek nasmejana. Je li to uprkos svemu?

- Po prirodi sam optimista i vesela osoba. Neobavešteni pesimista! Nekada se pitam jesam li toliko površna osoba ili sam se dovoljno ukapirala i odlučila da pobedim? Nisam odrasla. Ne dam devojčici koaj je igrala lastiš i klikere da odraste. Uvek se smejem. Najviše sebi i svojim fazonima. I dok sam se lečila svi oko mene su plakali, a ja sam bila nasmejana. Zaustave me kolege na hodniku i kažu da nisu znale da sam bolesna, ali su videli da sam smršala, A ja im kažem „za moj izgled pobrinuo se kancer“! U tom sam fazonu. Da napravim da sve bude smešno. Upravo bolesti mogu da se zahvalim što sam shvatila koliko je život dragocen i da smo sami kovači svoje sreće. Imam i ja crne dane, ali ja sebe podignem. I naravno moj sin. Nije mu bilo lako da gleda mamu koja spava po ceo dan posle terapije. Ali nije on džaba moj sin, ima on to u DNK lancu!

Treba li odrasti?

- Želim da budem odrasla kada je u pitanju moj sin i moje roditeljske obaveze, tu sam itekako odrasla. I kada je u pitanju posao. Tu sam odgovorna, profesionalna, pripremljena, trudim se da ispoštujem gledaoce, jer mi radimo za njih. Privatno sam vesela. Plešem, smejem se i tu se trudim da zadovoljim svoju dečju stranu. Mislim da svi treba da je sačuvamo. Bez toga ne možeš da budeš kvalitetna odrasla osoba. Treba da sačuvam devojčicu koja je trenirala atletiku, pevala u horu, igrala se. To mora da se sačuva. Jer život zahteva savitljivost i elastičnost da stvari i probleme rešimo na dečji način. Pokušavam da sačuvam tu devojčicu u sebi. Moj sin ima 20 godina, a ja u sebi vidim devojčicu koja je mlađa od mog sina. To mi je jako pomoglo da pobedim bolest. Ja sam u bolnici dva puta bila u sobi sa 15 žena. I smejala sam se stalno, nisam dozvolila da potonemo. U krevetu pored mene je jedna žena umrla. To su udarci na koje niko nije spreman i koji se ne dešavaju često. Nisam dala da me to pomeri. Rešila sam da sam ja zdrava, pa ko je tu – tu je!

Šta je bolest promenila u tvom životu?

- Sada imam 46 godina, a imala sam 44 kada sam se razbolela. U piku psiho-fizičke snage. Bez upozorenja. Gutala sam nepravdu. Osećala da me boli stomak, da kuva u meni. Sada sam mirna. Naučila sam da kažem „ne“, a to je važnije nego reći „da“. Kada naučiš sebe i okolinu da kažeš „ne“, ti si srećan čovek. Često ljudi pokušavaju da zauzmu tvoj prostor. Ali toga više nema. Ne sme više da postoji „švedski sto Zorka Baković“, pa da svako može da uzme šta mu treba. Ja to učim. Ne može čovek u ovim godinama da ustane pametniji nego što je bio.

Lekovita putovanja Mnogo putujem i poslom i privatno i za mene su putovanja lek. Pored emisije „Zdravac“, osam godina radim još jednu autorsku emisiju „Putevi nade“, koja se bavi životom izbeglica i progranih ljudi, pa sam stalno na putu. Izvadim stvari iz kofera, operem ih i ponovo ih vratim u kofer, ne u plakar.Volim da upoznajem ljude i smatram da je čovek bogat onoliko koliko je video i to niko ne može da mi oduzme. Majka me nekada nazove i pita „Gde spavaš u nedelju?“ Tu se osećam živom. Kada putujem i kada plešem. Idem na salsu. Odmah nakon citostatika sam počela da idem na ples.

Oceni vest:
720
190

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Milan

    pre 3086 dana i 9 sati

    Obožavam ovu ženu. Aj što je prelepa nego je jako pametna. Viđam je i u gradu, nasmejana uvek. Svaka čast!

    Oceni komentar:
    304
    806
  • bojana savić

    pre 3086 dana i 9 sati

    Ovu novinarku najviše volim na našim ekranima, od svih. Kulturna, pametna i vedra.Kao što su nekada bile zvezde sfrj.Divna žena.

    Oceni komentar:
    178
    710
  • Svetlana ns

    pre 3085 dana i 18 sati

    Predivan text! Hrabra i odvažna Zorka. samo napred...

    Oceni komentar:
    174
    714
  • popović sava

    pre 3085 dana i 18 sati

    Ovakvi novinari trebaju ovoj zemlji a ne gole nevaspitane pink utvare. Bravo za Bakovićku!!!!

    Oceni komentar:
    178
    739
  • Stojanka

    pre 3085 dana i 14 sati

    Kakva je faca ova žena,pa čudo.... Tv Vojvodina može da drugima bude primer kroz nju.

    Oceni komentar:
    175
    738
  • Dejana

    pre 3083 dana i 21 sat

    Bravo ! Uspravnih ramena I pozitivnim mislima hrabro napred !!

    Oceni komentar:
    172
    705
  • Boba

    pre 3083 dana i 14 sati

    Kraljica!!Ništa drugo!!

    Oceni komentar:
    175
    741
  • Marina Stojlić

    pre 3083 dana i 14 sati

    Kakva divna ali i potresna priča...nisam znala. Kakav duh nnesvakidašnji.Pa žena je predivna.Ko je se setio svaka mu čast!Primer svima

    Oceni komentar:
    167
    745
  • Slobodan

    pre 2720 dana i 10 sati

    Odlična priča...teška i vesela. Divna Zorka.

    Oceni komentar:
    160
    731
  • Goran

    pre 2712 dana i 10 sati

    Kako je ona lepa zena!! Kada prolazi ulicom polomismo vratove. Jako draga..

    Oceni komentar:
    163
    730
  • Nina

    pre 2675 dana i 17 sati

    ovo je prelepa priča..zaplakala sam, ali se i smejala. Divna žena,nisam ni znala da je imala kancer!Kako se drži,svala čast! Divan text!!!

    Oceni komentar:
    167
    580
  • Tanja

    pre 2219 dana i 19 sati

    Zorka je divna osoba,prava faca.

    Oceni komentar:
    23
    220
  • Slavica

    pre 2215 dana i 20 sati

    Pristojna i normalna žena..nema je po varoškim kafanama i "iventima". Gleda svoja posla..porodica. Dakle, retkost..

    Oceni komentar:
    24
    156
  • Петар

    pre 2157 dana i 14 sati

    Искрена тужна потресна прича-једно велико животно искуство. Такве новинаре има само РТВ, образоване културне васпитане и таква лица треба да буду младима узор а не неке звездице и старлете које глуме неке величине а у ствари су мистерија. Госпођо Зорки желим успеха у раду и животу и да буде увек јака и истрајна

    Oceni komentar:
    19
    39
  • Kosta

    pre 663 dana i 10 sati

    Dama..

    Oceni komentar:
    1
    4
  • talenat i pamet

    pre 661 dan i 16 sati

    Imaš ovakvu damu u gradu, a protežiraš Enu Popov, Oliveru Balašević i druge netalentovane užase. Sve se izvitoperilo.. što je bilo rep, sada je glava.
    Bravo za Zorku, retko pametnu ženu.

    Oceni komentar:
    1
    4