Upoznajte omiljene prodavce na novosadskim pijacama

Upoznajte omiljene prodavce na novosadskim pijacama

Koju pijacu vi najčešće posećujete? Da li uvek pazarite na istim tezgama ili birate ono što vam se usput svidi? Sa kojim prodavcima najčešće razmenite "koju pametnu" ili recept za ručak?

U današnjem vremenu brzog života i nagomilanog stresa, retko srećemo one koji su u odnosu sa mušterijama uvek ljubazni, nasmejani i predusretljivi. Još ako nude kvalitetne proizvode po povoljnoj ceni, sigurno ćemo im se uvek vraćati. Većina odraslih posećuje pijacu makar jednom nedeljno, a koju, zavisi od blizine kvarta i ličnih preferenci. Bogatstvo ponude, kvalitetna lokalna hrana i niže cene od onih u marketima, najčešći su razlozi zbog kojih ova tradicija opstaje tako dugo.

Neminovno je da svako od nas ima nekog svog miljenika iza tezge, kome rado poklanja poverenje i lepu reč. Ipak, ima onih koji su pobrali simpatije znatno većeg broja ljudi. Za vas smo istražili koji su to favoriti Novosađana, među pijačnim prodavcima.

Limanska pijaca

Porodična firma "Vozar" se proizvodnjom organskog povrća bavi preko 30 godina, što je čini jednom od najstarijih firmi koja se time ovde bavi. Vlasnik Vladimir Vozar je posao učio a zatim i nasledio od svojih roditelja. U ponudi preko sezone imaju širok asortiman: od salate, brokolija, karfiola, kupusa, do paradajza, dok je zima primarno rezervisana za šargarepu, cveklu, luk i bundevu. Iako su proširili tržište i prodaju robu u jednom od velikih marketa, od pijace i svojih stalnih mušterija nisu odustali. Vlada sa osmehom napominje "I po tri generacije naših mušterija pamtim. Poznajem babe i dede, njihove sinove i ćerke i sad unučiće, i važno nam je da svi oni rado dolaze." Kod njega se, pored svežeg i ukusnog povrća dolazi i po  dobro raspoloženje i čašicu razgovora. A to je ono što kupci najviše cene. Porodica Vozar prisutna je i na Ribljoj pijaci, gde će vas lepo uslužiti Vladin brat Miroslav, sa sličnom ponudom robe visokog kvaliteta.

 


Na pijaci je počeo da prodaje još kao srednjoškolac, za vreme inflacije. Pet dana boravka u školskoj klupi, a zatim dva za pijačnom tezgom. U školu više ne ide, ali je na tržnici prisutan i omiljen već punih 26 godina. Jovo Trivunović iz Šajkaša, sa svojom porodicom gaji krave i bavi se proizvodnjom i preradom mleka. Novosađanima su, pored mleka, dobro poznati njegovi sirevi, pavlaka i kajmak odličnog i konstantnog kvaliteta. Jovo naglašava da je za uspešan biznis najvažnija ljubav prema poslu i poštovanje mušterija. Na to dodaje "Gledam da uvek maksimalno ispoštujem kupca i ono što se meni ne sviđa ne prodajem. Mama me je još davno savetovala - Više ti se isplati da baciš nego prodaš. Dok nisam počeo sam da radim nisam znao šta to znači. Možeš ti jednom ili dva puta nešto loše prodati, ali treći nećeš. Kada prodaš ono što valja, dobro je svima, jer onda ni tebi više ne treba nikakva reklama, dovoljne su preporuke." Koliko su mi naši sugrađani verni svedoči i činjenica da mu se, za vreme prvog talasa korone i zatvaranja pijaca, usijao telefon od poziva kupaca i pitanja kako mogu da pomognu. To se zove uzajamno poštovanje i vernost.

 


Ko je makar jednom pazario zdravu hranu na Limanskoj pijaci, zasigurno je zapamtio širok osmeh, skroman i topao pristup i čuveno “Izvolite komšinice“. Da, u pitanju je Senad Limani, apsolutni miljenik brojnih Novosađana. Senad je ovim poslom počeo da se bavi 2007. godine, sa svojim ocem. Započeli su sa prodajom zdrave hrane, koja u to vreme nije bila previše popularna, ali se svest sugrađana na svu sreću menjala u dobrom pravcu. Tako je rasla potražnja a onda i ponuda zdrave hrane. Nakon smrti oca, koja ga je veoma pogodila, nije bio siguran da li može da nastavi sa ovim poslom. Na svu sreću, na nagovor prijatelja i zahvaljujući izuzetnom odnosu sa mušterijama koji godinama brižljivo gaji, ostao je na Limanskoj pijaci gde nas i danas svakodnevno dočekuje. Na njegovoj tezgi uvek ćete pronaći sveže koštunjavo voće, sušeno voće poput brusnica, aronije i urmi, semenke i ulja. Domaćin će vas nepogrešivo prepoznati, srdačno pozdraviti, nenametljivo se našaliti i često dodati malo više od onoga što plaćate. Na pitanje šta je najvažnije u ovom poslu Senad odgovara "Odnos prema kupcima, kvalitet i cena. Ali najvažniji je odnos. Ja volim da moje mušterije dođu da popričamo, makar i da ništa ne kupe."

 

 

Futoška pijaca

Pristojnost i prijatna komunikacija prenela se sa Limanske na Futošku pijacu, gde je Senadov otac prodavao punu deceniju. Negujući ovo porodično blago, posao na Futoškoj nastavio je Miki (mnogi ga znaju i kao Kimi), brat Senadove supruge. Kod njega se pazari koštunjavo voće - badem, lešnik, orah, indijski i brazilski orah, ulja – maslinovo, grožđano, bundevino i laneno, zatim sušeno voće, pelat i tuna. Iako Miki radi vredno i brzo, kao i kod Senada, ovde ćete često zateći red. To je odličan dokaz da naši sugrađani vole da dođu baš kod njega, makar morali i da čekaju. Miki kaže da su Novosađani odlične mušterije i da su, u poređenju sa njegovim rodnim Beograđanima, mnogo mirniji i pristupačniji.

 


Na odeljenju mlečnih proizvoda nećete moći a da ne uočite vedru i nasmejanu Daliborku Bajac. Uz pomoć supruga i sinova, na farmi u Gospođincima brine o 42 krave muzare i bavi se proizvodnjom. Jedan deo mleka daju u mlekaru a drugi prerađuju. Tako se na njenoj tezgi mogu pronaći ukusni kravlji mladi i stari sir, sitan i rolovani, mileram i puter. Dve decenije vrednog rada na farmi i prodaje na pijaci, donele su joj mnogobrojne stalne mušterije sa kojima se, kako sama kaže, slaže savršeno. Već naviknuti na vrhunsku uslugu i kvalitet, Novosađani joj rado poklanjaju poverenje i uvek se iznova vraćaju. To je ono što svi cene.

 

Kvantaš

Bez obzira na to da li imate običaj da pazarite na Kvantašu, velika je verovatnoća da ste čuli za čuvenog “Akšn“ prodavca. Marko Jovanović je popularan, kako na pijaci, tako i na društvenim mrežama. Kreativne parole poput “Crni petak akšn: Ko kupi jedno pakovanje papira može i drugo“, “Ne jede lep nego uporan“ i opisi artikla “Oko za oko, pasta za zube“ i “Vodootporne čaše“ garantovano će vas nasmejati. Njegovi duhoviti natpisi na tezgi ostvarili su svoju primarnu ulogu – da privuku mušterije, ali i da ih nateraju da se svakodnevno vraćaju po malu dozu humora. Pored humora, kod njega možete da dođete po hranu – slatkiše, slaniše, kafu, testeninu, tunu i drugu konzerviranu hranu, ulja, higijenske proizvode i ostalo, ili kako Marko voli da kaže “Od wc papira, do onoga što se jede pre wc papira“.

 



Ovo su neki od prodavaca koji su Novosađani izdvojili kao najdraže na Limanskoj, Futoškoj i Kvantaškoj pijaci. Sledeće nedelje čitajte ko se najbolje pokazao na Ribljoj, Detelinarskoj i Satelitskoj pijaci. I slobodno nam pišite kod koga vi najradije pazarite.

Oceni vest:
44
0

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Savatije

    pre 1114 dana i 18 sati

    A Riblja , ima i tamo prodavaca.

    Oceni komentar:
    1
    8
  • Čiča koji priča

    pre 1114 dana i 17 sati

    Dođoh sad sa Futoške pijace, ne treba ni ići. Sami prodavci se slažu da bolje da danas nisu ni dolazili.
    Mali broj tezgi, malo prodavaca, mala ponuda malo i interesovanje.
    Novost su jagode od 200 do 300 dinara - iste jagode, isti kvalitet i ista količina.
    Razlika je jedino u pohlepi prodavca.
    Pošto radi roblje, a ne vlasnici i zakupci tezge... "Gazda rekao da prodajem po 200 a ja prodajem po 300. Ako uhvatim tih 100 dinara, isplatiće mi se što sam danas radio."
    Naravno, sve su to jagode za Fejsbuk i Instagram.
    Ono, kad želite da se kočoperite da ste mogli u februaru da kupite jagode.
    Ali, samo za slikanje.
    Ni ukus ni miris. Kad zagrizete, jednako tako ste mogli i paradajz, iz iste te staklene bašte.
    Hidroponske. Nikakve.
    Kao kad kupite ružu za slikanje. Nit mirisa nit od nje slatko možete praviti.
    ("Kad ukus izađe iz voća i miris iz cveća..." - jes vala bili budale ti što su pisali Bibliju. Nisu pojma imali. Ništa bre na naučnoj bazi? "Izgleda smešno, ali mene više leđa ne bole?")
    Naravno, tu su i rotkvice i zelena salata, kao novost.
    Sve iz iste staklene bašte. Verovatno od našeg vrlog prijatelja EU.
    Polako, sve predajemo investitorima. Hektare.
    Pravićemo IT proizvode, gume, plastiku i čokoladu, jer Vojvodinu je u stvari Bog i zamislio zbog toga.
    Tako je, bar po Beograđanima, koji su svemoguća vlast.
    Beli Grad će nama da odredi šta da radimo po Vojvodini.
    E, pa videćemo gospodo, kad vam zagudi svetski rat.
    SNS će se razbežati po kojekavim ostrvima, da štiti pokradeni kapital.
    A radikali će u Srbiji preuzeti vlast u ratu, da se snalaze sa gladnim ljudima.
    Nešto sumnjam da će nam EU slati hranu.
    A staklene bašče hrane ograničen broj ljudi. Uglavnom povrćem bez ukusa.
    Stići će nam izbeglice. Milioni, naravno.
    A doći će, jer će ovde biti mnogo bolje nego po ostrvima gde će se bogataši razbežavati.
    Pozdrav, šetajte. Lepo je vreme!

    Oceni komentar:
    4
    15
  • Biloko

    pre 1114 dana i 15 sati

    Zašto neki prodavci prehrambenih proizvoda na pijacama ne nose maske?

    Oceni komentar:
    7
    13
  • Čemu maske?

    pre 1114 dana i 15 sati

    A što bi nosili maske, kada je još u martu prošle godine japanski institut dokazao da Covid-19, bar ovakakav kakav je prijavljen svima nama, opstaje na -30 stepeni 15 minuta, a na +70 stepeni i do 30 minuta.
    U prevodu, može se naći u klasično pasterizovanom mleku, jogurtu, pavlaci...
    Kada ne bi postojalo ozračivanje hrane Cobalt-60 metodom ili radioaktivnim stroncijumom beše li?
    Irradiated food pogledajte na Guglovima. Slave ga bogatuni!
    Omogućuje da se meso 62 puta ozrači bez evidencije, ako se 62 puta transportuje tamo amo, recimo Holandija-Argentina-Švedska-Nemačka-Srbija.... aaaa!
    Elem, ovo se redovno radi na mesu. Da ne bi slučajno kvarenjem izgubili koji gram ili cent.
    A dokazano je da uzrokuje rak, jer od belančevina pravi polimer koji ne postoji u prirodi.
    Izudarali su i ućutkali naučnika koji je to dokazao.
    Mačke sačuvaše od kancera, a ljude ko šljivi.
    Bitno da on zaradi na mesu.
    Uostalom, ionako sirotinja konstantno jede crkotinu bolesnih i crklih životinja, jeftino nabavljenu, opranu amonijakom od našeg uvaženog reklamera mesa a kasnije verovatno i ozračenu. Jeftino je, penzioneri!
    Pa se posle pitajte zašto vam se voćni sok ne kvari danima nakon otvaranja.

    Oceni komentar:
    4
    13