NOVOSAĐANI: Oproštaj od Balaševića na Keju nastao je od njene ideje (FOTO i VIDEO)

NOVOSAĐANI: Oproštaj od Balaševića na Keju nastao je od njene ideje (FOTO i VIDEO)

Kada je preminuo hrvatski pevač Oliver Dragojević, a njegova publika u Splitu mu priredila veličanstven ispraćaj, kroz glavu joj je prošla samo jedna zastrašujuća misao: Kako ćemo mi u Novom Sadu, kada se to jednom bude desilo, ispratiti našeg Đoleta?!

Kao veliki fan Đorđa Balaševića, kantautora i ambasadora dobre volje, zamislila je tad tu tužnu sliku: noć, Dunav, Kej, lampione koji odlaze u nebo, baklje koje na čamcima simbolično preplivavaju reku... Kada je, tri godine kasnije, do nje stigla vest o Balaševićevoj smrti, poneta bujicom emocija, pomislila je da možda Novi Sad stvarno tako treba da se oprosti od velikog pesnika.

Ivana Brcan je rođena 1984. godine, završila je žurnalistiku, godinama radila kao novinar u medijima, a sada je medijski savetnik i stručnjak za krizni PR. Još dok je, kao studentkinja, volontirala u "Dnevniku" shvatila je da je pokreće adrenalin i pritisak koji nastupa u vanrednim situacijama i da se, za razliku od svakodnevnih rutinskih i monotonih priča, u tome odlično snalazi. Inače, odrasla je u porodici u kojoj se Balaševićeva muzika neprestano slušala.



Mog pokojnog oca su u mlađim godinama stalno mešali sa Đoletom, jer su jako ličili. On, koji nije naročito pratio muziku, Đoleta je obožavao, ponajviše zbog izuzetnih tekstova i vrlo specifičnog smisla za humor. S obzirom na to da smo živeli u Horgošu, odlazili smo na njegove koncerte po okolnim mestima kao što su Ada, Mol, Palić, Subotica... Ti koncerti su uvek bili znatno drugačiji od onih u velikim gradovima i često je za gotovo tri sata koncerta otpevao svega desetak pesama, a ostatak vremena je pričao, zasmejavao, mudrovao, pa i rasplakao publiku... Imali smo sve njegove kasete, slušali ga kod kuće, u kolima, a "Snašu na salašu", "Za sve je kriv Tom Sojer", "Boža zvani Pub" i druge sam kao dete znala napamet – kaže Ivana za portal Moj Novi Sad.

Kasnije, u studentskim danima, Balaševićeve pesme počela je da doživljava na mnogo dubljem nivou. Nijedna žurka koju je njena, prva generacija studenata žurnalistike sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu pravila, nije mogla da prođe bez Đoletovih pesama. Zajedno su preživljavali sve emocije koje je njegovo stvaralaštvo izazivalo. Pored nesvakidašnje umetnosti koju nam je podario, naša sugrađanka ga je poštovala i zbog drugih kvaliteta.



Njegova neumorna borba da pesmom spasi sve i osvesti ljude da budu ljudi je ono što sam najviše kod njega cenila. Do kraja svog života nastojao je da se ujedinimo, da ne dozvolimo da nas mržnja razdvaja, kao da je pesmom i neponovljivom igrom reči hteo da rastera oblake ludila koje postoji među ljudima... Previše smo zadojeni mržnjom, stalno gledamo u tuđe dvorište, a svoje ne čistimo. Divila sam se njegovoj borbi da istera ono dobro iz svih nas na površinu, da ne dozvolimo da nas teritorijalna razlika deli kao ljude. Balašević je bio kosmopolita, koji je ceo svet doživljavao kao svoju otadžbinu i svuda se osećao kao domaći. To ne znači da nije bio patriota, jer smo svi koji smo čitali njegove knjige i slušali pesme, svedoci koliko je voleo Novi Sad i Vojvodinu. Mislim da ga samo mali ljudi nisu razumeli. On je za mene jedan neponovljiv i poseban nivo autentičnosti i plašim se da smo njegovim odlaskom ostali bez jedinog pravog propagandiste ljudskosti i jednakosti – objašnjava mlada žena.



Koliko je naša sagovornica poštovala lik i delo "panonskog mornara" najilustrativnije pokazuje to što joj je prva asocijacija na vest o smrti najpoznatijeg Dalmatinca, Olivera i nesvakidašnjem oproštaju njegovih obožavalaca od njega u leto 2018. godine bila pomisao na to šta tek Đole zaslužuje od svog Novog Sada i kako ćemo mi da se oprostimo od njega. Međutim, nije pomislila da će taj trenutak uslediti tako tako brzo i iznenada.

Strašno mi je što to moram da izgovorim, jer jeste pomalo morbidno, ali ja sam zaista zamišljala kako će se Novi Sad oprostiti kad on jednom ode. Znala sam tad da to mora da bude na vodi, da moraju najznačajniji simboli Novog Sada da se pogase, da odjekuju njegove pesme. Naravno da tada nisam razrađivala celu ideju, niti sam mogla da pretpostavim da ću se zaista ja angažovati oko ispraćaja. Međutim, za mene, vrlo intimno, čak i to što sam baš ja idejni tvorac tog ispraćaja ima neku posebnu simboliku – priseća se Brcan.



Kada joj je majka, sva u suzama, 19. februara javila da je Đorđe Balašević umro, vest ju je zatekla na ručku sa prijateljima, gotovo na identičan način kao kad ju je samo godinu dana ranije zadesila vest o smrti njenog oca. I sada se osećala kao da je neko njen umro i znala je da je to kraj jedne ere, da simbola dobrote i normalnosti od tog trenutka više nema. Iako je zbog mera protiv korone muzika po lokalima bila zabranjena, u većini kafića od tog trenutka, prećutno se ta mera prekršila i svuda su se puštale njegove pesme, dok su ljudi sedeli u tišini i suzama. Ta gotova nadrealna scena, gde se svi ljudi razumeju pogledima, nagnala je našu sagovornicu da se vrati svojoj ideji od pre tri godine.

Pod takvim emotivnim nabojom, svega dva sata nakon što je vest da je Đole umro obišla zemlju, region i svet, koncept sam izložila gradonačelniku Milošu Vučeviću. Predložila sam da se zatvori saobraćaj na Keju, da se pogase svetla, da se puštaju lampioni, pale baklje na čamcima... Bitna stavka je bila i ta da niko ne drži govore, da se Novosađani samo okupe i tiho, u miru i dostojanstveno oproste od njega – navodi Ivana.

Tek sutradan dobila je povtrdu da je porodica Balašević saglasna sa tom idejom i tada joj u glavi nastaje pravi haos, jer je automatski dobila i zeleno svetlo da pristupi organizovanju događaja, te da joj je na raspolaganju sva logistička podrška od Grada. U panici kako od ideje doći do realizacije, konsultovala se sa svojom najboljom prijateljicom, novinarkom Natašom Kovačev, za koju kaže da je njen glas razuma i koja joj je sve vreme bila podrška i vetar u leđa da ne odustane od organizacije, a mnogo su joj pomogle i drugarice Olga Ješić i Biljana Gavrić, koje su joj bile desna ruka tokom pripreme.

Odlučna da isteramo priču, pozvala sam jednog od najvećih kreativaca u našoj zemlji, Vukašina Tanurdžića, da se uključi u organizaciju. On je, čuvši koncept, istog trenutka dao rešenje za to ko će najbolje realizovati zamišljeno. Tako uključujemo "Zoom mediu", koja je 20 godina bila tehnička podrška Balaševiću na koncertima, te Ivanu Miloradov, PR-ku Opere SNP-a, za koju se kasnije ispostavilo da ume majstorski da drži stvari pod kontrolom. Neverovatnu podršku dobila sam i od Srđana Kruževića, direktora "Vode Vojvodine", koji je toliko emotivno ušao u priču i bio među najoperativnijima: organizovao sa ribočuvarima čamce, baklje, čak je i 15 minuta pre početka događaja odjurio preko Varadinskog mosta da lično ugasi svetla na Tvrđavi, jer je došlo do nesporazuma i ljudi nisu znali kako da pogase baš taj deo koji nama treba – priseća se Ivana.



Međutim, ni to što je tri sata pred početak događaja, skidala tutorijal sa Jutjuba da vidi kako se puštaju lampioni u nebo, ni to što je sama sa dve drugarice raspakivala 1000 lampiona na Tvrđavi, da bi potom jurilw na novosadsku stranu da duž keja, po bedemu, poslažu 1000 ruža koje su stigle iz "Gradskog zelenila", pa čak ni to što sat vremena pred sam početak nije dobila konačnu potvrdu da li će dobošari doći, nije je izbacilo iz koloseka, koliko kasnije zajedljivi komentari na konto izbora pesama.

Ja sam lično pravila spisak pesama, plej listu sam dobila od "Radija 021" i do kasno u noć sedela i sužavala izbor. Imala sam odrešene ruke za sve, niko me nije uslovljavao ni sa čim i svakome ko pita zašto nije bila pesma "Dno dna" imam da poručim samo da je površnost glavni okidač za stagnaciju i nazadovanje, te da poslušaju reči pesme "Novi Sad" koja je bila puštena i shvatiće tu igru reči, koja je mnogo jača i bolnija od očiglednog "dna" koje smo kao društvo dotakli. Nisam želela da se ispraćaj ispolitizuje ni s jedne, ni sa druge, ni sa bilo koje treće strane. I to je, sad kad sa distance sve pogledam, bio zapravo najteži zadatak – tvrdi medijska savetnica.



Da podsetimo, oproštaj od Balaševića pod nazivom "Noć kad je Đole preplivao Dunav" održan je u ponedeljak, 22. februara 2021. godine, na Keju žrtava racije. Procenjuje se da je ovom veličanstvenom ispraćaju prisustvovalo između 25 i 30 hiljada ljudi.

− U suštini, svi smo radili srcem. Nijedna dobra ideja ne nastaje iz komfora, već iz neke jake emocije, problema ili potrebe. Da smo imali više vremena, možda bi nešto i pošlo naopako. Ovako je sve proteklo kao da nas je neko od gore gledao i dozvolio da sve prođe u najboljem redu. I sama činjenica da je više od 300 ljudi bilo uključeno, a svi sa različitih strana u nekom ideološkom smislu, meni govori da nas je upravo Đorđe Balašević naterao da se ujedinimo i budemo ljudi. I zajedno smo odtugovali tu noć, tiho i dostojanstveno i poslali sliku u region i svet kako i dolikuje velikom čoveku kakav je Đole i bio – kaže Ivana, dodavši da je izuzetno ponosna na svoje sugrađane, kolege, prijatelje i sve oni koji su putovali satima tog dana i došli da se baš iz Novog Sada oproste od njega.

 


Ona naglašava da mnogo ljudi ima želju da vidi kompletan snimak ovog ispraćaja, traže da im se pošalje, pitaju gde mogu da ga nađu. Otuda se i rodila ideja da se objedini sav snimljeni materijal, a budući da je RTV imao prenos uživo, iskombinovali su njihov snimak sa nestvarnim snimcima iz vazduha, sa čamaca, Petrovaradinske tvrđave i Varadinskog mosta, i plasirali ga baš uoči rođendana Đorđa Balaševića. Taj snimak, čitava dva meseca sa pregršt snimljenog materijala, montirao je njen verni "Sančo Pansa" i najbolji prijatelj Bojan Perkučin Đakov.

Kad su se pogasila svetla na Tvrđavi i njegov lik se pojavio, posle tri dana stresa i nespavanja, opet su me savladale emocije. "Regruterska" je bila prva pesma, na predlog moje rođene sestre koja je u Škotskoj i zbog korone se ni ne viđamo. Na stihove „Stade sve samo život prođe“ i sećanja na tatu, pa i na sve ljude koji su mi na neki način promenili život, gledala sam oko sebe i posmatrala okupljene. Kao da je svako ispraćao nekog svog Balaševića, tada sam shvatila i da smo ga svi mi razumeli i prisvajili na neki svoj način. Gledala sam muškarce koji stežu vilicu ne dozvoljavajući sebi da puste suzu, žene koje su isplakale sve što su do tad skupljale u sebi... I vremena su čudna, otuđili smo se u ovo vreme korone, a to veče se, nekako eto, opet spojili. Volela bih kad bismo se kao ljudi otrgli od stega, da se ne plašimo da pokažemo emociju, da pustimo suzu, da kažemo "volim te"... Svi se nešto bojimo, bojimo se da živimo kako želimo i stalno imamo neku masku. Tu noć osećali smo isto i svima je bilo jasno da "sve te maske kriju bol" i svi smo znali, prećutno, da je to kraj jedne ere – zaključuje naša sagovornica.

Oceni vest:
79
20

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Desa

    pre 1042 dana i 3 sata

    Folirantkinja..

    Oceni komentar:
    33
    24
  • Tatjana

    pre 1041 dan i 20 sati

    Volim da kritikujem iz razloga da budemo bolji i da ukažem na eventualnu grešku ili šta se meni ne dopada, pa da argumenti presude.
    Ispraćaj našeg Đoleta je organizovan dostojanstveno i sa ljubavlju, tako i protekao, upravo kakav je bio i da li će još biti ko, kao Đole Balašević.

    Oceni komentar:
    10
    46
  • NV

    pre 1041 dan i 17 sati

    NEPOSTOJI tekst u kome se pominje velicanstveni DJOLE,a da nenatera suze dok ga citam...

    Oceni komentar:
    13
    29
  • Provincijalka

    pre 1041 dan i 17 sati

    Jako smešan promo tekst Izuzetno je bilo važno naglasiti da je Srđan Kružević lično ugasio svetlo... Kao kakav mali Vučić, super heroj zadužen za Novi Sad

    Oceni komentar:
    19
    29
  • Lajos

    pre 1041 dan i 15 sati

    Kakav blam za gospodjicu. Ona taj dogadjaj koristi za svoj PR i promociju.

    Oceni komentar:
    26
    24
  • Cica

    pre 1041 dan i 15 sati

    Svaka čast na inicijativi! A baš sam se pitala ko je to uspeo za tako kratko vreme tako lepo da osmisli i priredi nam. Bilo je jako lepo, baš onako kako je naš Đorđe zaslužio!

    Oceni komentar:
    14
    33
  • Duda

    pre 1041 dan i 13 sati

    lepo nema šta, Covid ambulanta i Infektivna klinika Vam zahvaljuju na ovako odlično organizovanom događaju za vreme pandemije.

    Oceni komentar:
    20
    28
  • Limanac

    pre 1041 dan i 11 sati

    Dudo ne lupaj i ne trazi dlaku u jajetu. Bilo je veličanstveno kako Đole i zaslužuje.

    Oceni komentar:
    14
    19
  • Tanana

    pre 1041 dan i 11 sati

    Hvalisavi tekst o tamo nekoj gospoja novinarki koja je osmislila okupljanje ljudi u doba korone... Povodom Balaseviceve smrti, koji je i umro od korone... Ja njega cenim, uvek sam ga cenila a ovakve sto se samoreklamiraju bas i ne... Kao da je vama koji pisete na ovom sajtu malo usfalilo tema, pa ste izmislili ovo... koga briga...

    Oceni komentar:
    18
    14
  • Macak

    pre 1041 dan i 10 sati

    U ovim komentarima se vidi sve ono sto je Ivana u tekstu pokusalq da objasni. Postoje veliki ljudi i oni koji ce sve sto je dobro pokusati da oskrnave i ishejtuju.
    Svaka cast na dirljivom ispracaju, svima nam je bas takav trebao, dostojanstveno i velicanstveno.

    Oceni komentar:
    9
    24
  • Sava

    pre 1041 dan i 9 sati

    U je koja faca...inace zašto dotični umetnik-pevač koji je pljuvao po Srbiji kad god je mogao, nije lepo otišao da živi negde tamo.Olivera Dragojevića više poštujem kao čoveka, mrzeo Srbe i nije dolazio da uzima naš novac, dosledan, Đole nije bio gadljiv na novac.

    Oceni komentar:
    26
    8
  • Ivana

    pre 1041 dan i 4 sata

    Gosnn Savo, ajd u cosak i razmisljaj o tome sta si napisao i za Djoleta i Olivera...da je nama vise takvih kao sto su bili oni...a mnoooogooo manje takvih kao sto si ti / vi.
    Sram te/ vas bilo.

    Oceni komentar:
    12
    21
  • Lalinica

    pre 1041 dan i 1 sat

    Veoma morbidno - planirala sahranu Balaševića dok je covek jos bio živ. Preko svega da pređe samo da se promoviše. Odlicno je savladala žurnalistiku!

    Oceni komentar:
    8
    15
  • Vesna

    pre 1040 dana i 5 sati

    Hvala ti Ivana. Zaista je to bio jedan velicanstven ispracaj, kakav Djole I zasluzuje.

    Oceni komentar:
    7
    7
  • Ovdasnja

    pre 1040 dana i 4 sata

    E da mi je ugasiti face book i ostale internet tracarnice ,pa da vidim ko bi mogao sta da kaze ljudima u oci....
    Svi pametni da kritikuju i da u svemu vide samo lose...
    Da je malo vise komunikacije verbalne a manje ove moderne sve bi bilo bolje.
    Svaka cast Ivana ko god da si.

    Oceni komentar:
    6
    10