Najčešće za dobro delo treba tako malo. Malo volje, želje, humanosti. Jedino je potrebno mnogo ljubavi i upornosti da se ideja od zamisli pretvori u dobro delo.
Sve to imali su Beograđani Tamara Kojić i Marko Mak Pantelić, idejni tvorci humanitarne akcije “Kilometar kose”, a sve je počelo u trenutku kada su oboje imali veoma dugu kosu i odlučili da je nakon šišanja humano iskoriste. Na njihovo veliko iznenađenje brojni frizerski saloni i građani podržali su akciju kojom se besplatnim šišanjem kosa donira deci oboleloj od raka.
- Ideja je došla spontano. Moj kolega Marko i ja smo imali dugačku kosu i želeli smo da učinimo nešto lepo. Ipak, niko nije hteo da nju iskoristi, pa smo preuzeli na sebe tu odgovornost. Znali smo za slične inicijative u inostranstvu, samo smo sve prilagodili našim uslovima i uveli u priču i partnerske frizerske salone, koji besplatno šišaju sve zainteresovane – objašnjava Tamara. - Odziv je neverovatan, nismo mogli da se pripremimo na ovoliki broj zainteresovanih. Mnogi ljudi su nas savetovali da se u ovo ne upuštamo, jer je opšte poznato da velika većina devojaka u frizerske salone ide isključivo na skraćivanje krajeva, sa ciljem da što manje kose bude odsečeno. Ipak, mi smo bili sigurni da među nama postoji mnogo dugokosih ljudi koji će svoju kosu nesebično pokloniti i drago nam je da se svakodnevno takve osobe priključuju.
Glavni partneri u ovoj akciji su Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka, Savez frizerskih klubova Srbije i Fond B92. U Novom Sadu u ovom trenutku postoji 21 salon koji čini ovu svojevrsnu mrežu, a svakodnevno se dodaju i novi. U akciju su se sem Beograda i Novog Sada uključili frizerski saloni širom Srbije. Tako su se već uključili i frizerski saloni u Nišu, Šidu, Novom Pazaru, Hrtkovcima, Temerinu i Kragujevcu gde građani mogu da doniraju kosu, a dodati su saloni i iz Čačka, Zaječara, Ćuprije, Kruševca, Obreža, Subotice, Velikog Gradišta, Zrenjanina, Zubinog Potoka, Sremske Mitrovice, Kraljeva, Babušnice, Raške, Jagodine i Aranđelovca.
- Za izradu jedne perike potrebno je od šest do osam donacija, odnosno repova, koji treba da budu slične boje, dužine i tipa kose. Kosa se prikuplja u našim partnerskim salonima, a ona koja je odsečena van njih biva poslata ili odneta u jednu od tri kancelarije Nacionalnog udruženja roditelja dece obolele od raka, u Beogradu, Novom Sadu ili Nišu. Posle nekog vremena, kosa sa svih strana Srbije stiže u naš mali centar, gde biva evidentirana, zavedena pod jedinstvenim brojem, izmerena i razvrstana, tako da vlasuljari po potrebi mogu da je preuzmu – nastavlja svoju priču Tamara.
Sa druge strane, vlasuljari upoznaju decu, najčešće devojčice, koje žele periku. One se izrađuju na osnovu razgovora i fotografija dece iz vremena pre bolesti, kako bi se napravila što prirodnija perika. Precizno se uzimaju mere i pravi kalup, a tada nastupa mukotrpan posao knifanja, poput ušivanja po svega nekoliko dlaka u unapred pripremljen materijal. Upravo se zato sarađuje sa vrhunskim majstorima svog zanata i najveći deo troškova podrazumeva upravo pokrivanje izrade perika i prateći materijal. Organizatori ove akcije se nadaju da će u budućnosti moći da obezbede samoodrživost i umanje te velike troškove, a potom bi se počelo i sa izradom perika za odrasle.
- Novi Sad je jedan od najaktivnijih, ako ne i najaktivniji grad u mreži od gotovo 50 mesta širom Srbije. Svakodnevno nam se javljaju zainteresovane donatorke i donatori, frizerski saloni ustupaju brojna besplatna šišanja, a kancelarija NURDOR-a redovno prima pošiljke na svoju adresu u Petrovaradinu. Nemamo tačan uvid u to koliko ljudi se priključilo upravo u Novom Sadu, ali smo zaista zadivljeni predusretljivošću i odličnim odzivom, koji je takav od samog početka inicijative. Upravo zato, planiramo da u u ovom gradu organizujemo i barem jedan događaj na kom će više ljudi istovremeno moći da donira kosu. Marko i ja brinemo o saradnji sa svim salonima, ali odnedavno imamo koordinatora koji je zadužen isključivo za novosadske salone, kako bismo ispratili veliko interesovanje – dodaje Tamara Kojić.
Jedna od najmlađih donatorki kose je i osmogodišnja Novosađanka Elena, koja je zajedno sa svojom mamom i sestrom od tetke Aleksandrom donirala kosu u ovu humanu svrhu.
- Od mame sam čula za akciju i dogovorile smo se da se obe šišamo. Imam dugu kosu otkad znam za sebe i malo mi je bilo žao što sam se ošišala, ali mi je ipak mnogo draže što sam kosu dala za decu obolelu od raka. Najviše bih volela da sva deca budu zdrava - kaže Elena koja je uz svoju kosu darivala mnogo više, svoju nesebičnost i veliku ljubav.
Aleksandra i Elena posle šišanja
Za sada je evidentirano preko 100 metara kose ali će cifra biti mnogo veća kada se prikupe sve donacije iz preko 140 partnerskih salona koji se nalaze širom države. Prvih 10 perika je uveliko u procesu izrade, a devojčice se prijavljuju i za sledeću turu. Svako ko želi da se priključi “Kilometru kose” van partnerskih salona treba da prati jednostavno i kratko uputstvo. Nakon toga, kosu je potrebno spakovati u plastičnu kesu, i zajedno sa podacima donatorke ili donatora (ime, prezime, broj telefona, e-mail ili poštanska adresa) poslati ili lično odneti u jednu od kancelarija Nacionalnog udruženja roditelja dece obolele od raka.
Ovaj članak još uvek nije komentarisan