Kako žive Novosađani na Malti

Kako žive Novosađani na Malti

Ostrvska država u Sredozemnom moru gde se auto vozi levom stranom. Sneg gotovo nikad ne pada. Pahulje su se poslednji put zabelile 1949. godine. Tragovi civilizacije datiraju još iz 6. veka pre nove ere. Prelepa arhitektura sa mnoštvom spomenika kulture i čak 365 crkava. U zemlji se govori malteški jezik, zna engleski, italijanski i francuski, pa je prema statistici jedna od država s najvećim znanjem stranih jezika u Evropskoj uniji. Reč je o Malti. Zemlji koju čine tri ostrva sa svega 316 kvadratnih kilometara površine.

 

Na prvu loptu deluje da je ovde život lep, pa onda ni ne čudi što je sve više našeg sveta tamo. Gusto naseljena zemlja broji nešto više od 400.000 stanovnika, a broj ljudi iz Srbije rapidno raste i dostiže cifru od 30.000. I Novosađana je dosta stiglo trbuhom za kruhom.

Goran (35 godina) je pre dve godine otišao iz Novog Sada za Maltu, na poziv prijatelja. Tamo je kako kaže privremeno.

- Pre bih rekao da sam otišao iz Srbije nego iz Novog Sada. Nisam znao puno o Malti, osim opštih mesta, ali je poziv prijatelja bio dovoljan da odem. Meni je zapravo bilo veoma lako jer su me sačekali posao, soba, jedan potpuno drugačiji i veoma interesantan svet. Volim da kažem da “Živim na Malti, letujem u Novom Sadu”.  Ono što je bitno, ovde posla ipak ima. Ovde si za svoj rad plaćen i za svaki minut prekovremenog rada. Mesečnu platu u Srbiji sam zaradio za nedelju dana. Nećeš se enormno obogatiti od posla. Nećeš se vratiti u Srbiju sa mercedesom i dovoljno para da sazidaš kuću, ali se može živeti pristojno. U sredini skoro, pa lišenoj kriminala, uz 300 dana sunca godišnje, meni dovoljno – rekao je Goran.

Svako ima svoje mišljenje i iskustvo na Malti, ali svakako pre dolaska treba dobro da se informišete o ovoj maloj zemlji. Posao se može naći, ali ako nemate pomoć oko smeštaja i par hiljada evra u džepu, ne pomišljajte na put. Nekada se isplati i rizikovati, ali onda se oslanjate na faktor sreće. Obavezno dođite na Maltu ako ste dobri u svom poslu. Sve u svemu, ovde se može lepo živeti ako prihvatite zemlju i njihova pravila – poručio je Dejan.

Dejan


Mina Velimirović
(26) je na Malti više od godinu dana i radi kao konobarica u noćnom klubu. Došla je kod drugarice na letovanje i odlučila da odradi sezonu. Svidelo joj se i ostala je da živi ovde.

- Papire nije teško dobiti, ali treba imati i sreće, i gazdu koji je spreman da prođe kroz ceo proces. Posla takođe ima za onog ko hoće da radi. Život je ovde lep, kad imaš kola i do 200 radnih sati mesečno. Mi iznajmljujemo auto na mesečnom nivou i to nam mnogo znači jer stignemo svuda. Nas troje živimo u trosobnom stanu, a imamo i sobu za porodicu kad nam dođu u posetu. Malta uopšte ne izgleda kao mediteranska zemlja, ni po kvalitetu hrane, ni ugostiteljstvu, ali je arhitektura mnogo lepa i more čisto – prenela nam je Mina prve utiske.

 Mina


Dejan Felbab
(37), radi kao vodoinstalater i električar na Malti već dve godine, a sad je aplicirao i za posao obezbeđenja. Sa suprugom je sasvim slučajno došao, na osnovu priče prijatelja koji je već bio ovde.

- Prvo mi je objašnjeno da su uslovi za dobijanje radne dozvole na Malti mnogo lakši nego u drugim zemljama EU. Još kad se dodaju more i Sunce, odmah sam odlučio da probam. Potrebno je obezbediti i prebivalište za godinu dana. Radne dozvole se uglavnom dobijaju za delatnosti koje su u deficit ali i firma mora garantovati za vas. Najviše šanse za radnu dozvolu imaju čistači poslovnih prostora, iako se za to najčešće prijavljuju Filipinci, kojih ima koliko i nas i građevinski radnici svih profila. Svakako je najlakše dobiti radnu dozvolu za veliku kompaniju sa velikim ugovorom. Mi smo poznati kao dobri i veoma stručni radnici, pa smo cenjeni, ali po mom mišljenju manje plaćeni od građana EU za isti posao.  Čast izuzecima, ali to nam je cena radne dozvole – čuli smo od Dejana.

 


Goran
je potvrdio da su naši ljudi na Malti poznati kao dobri radnici, inteligentni i duhoviti ljudi velikog srca ali i problematični (troublemaker) i dodaje da je ipak više pozitivnih stvari jer čovek se menja na bolje kad nije egzistencijalno ugrožen.  Iako Maltu opisuje kao košnicu zbog guste naseljenosti za njega su domaćini ljubazni i fini, pa vreva ne deluje strašno.

Mnogo je pametnije otići u Norvešku, ako možeš da podneseš tu klimu. Pametnije je otići i u SAD ili Kanadu, ako možeš da podneseš da si na 16 sati leta od kuće za koji i pare treba sakupiti.

- Možda je najpametnije ostati u Srbiji i promeniti stvari. Svako ima svoj put. Trenutno radim kao stolar, iako se tim nisam nikad bavio jer sam više od 10 godina bio u marketingu. Razmišljam, da otvorim stolarsku radionicu ili marketinšku agenciju, ovde je sve to relativno jednostavno. Ronim, vozim bicikl, fotkam, treniram klince borilačke veštine, imam puno prijatelja sa raznih strana. Sve se da stići, a ovo malo mesto ima da ponudi dosta toga ako hoćeš. Stvari napreduju, dešavaju se. Ne treba ti bolji znak od toga da radiš nešto dobro za sebe – zadovoljan je Goran.

 Dejan sa društvom


Prema Mininim rečima, najčešća zanimanja među našim ljudima su iz oblasti ugostiteljstva, obezbeđenja, medicine i građevinarstva. Ona smatra da od većine lokalnog stanovništva postoji netrpeljivost.

-Ne gledaju nas baš kao emigrante, ali im nismo omiljeni. Mnogo su naopaka i lenja nacija. Njihovi ljudi generalno rade samo na visokim pozicijama, a sve fizičke poslove obavljamo mi iz zemalja trećeg sveta. Svakako bih pre živela u Novom Sadu, kad bih mogla da imam isti kvalitet života. Noćni život ovde dobro poznajem, i isto je kao svuda. Svi su pijani, mnogo je droge i tuča. Nekako mi se u Novom Sadu čini mnogo sigurnije po tom pitanju – objasnila je Mina.

 Mina na poslu


Dejan
do sada nije osetio neku odbačenost od lokalaca, već su po njemu ljudi dobri i spremni da pomognu, iako te prvi put vide. I njemu i ženi prija život na Malti i dodaje da se radi puno, pa ko god misli da ovde novac raste na drveću, bolje da ne dolazi.

Maltežani su slični Novosađanima po sporosti. Ako mi imamo 100 puta “kade”, oni su trostruko usporeniji. Nisu preterano vredni, pa se može i “krivina” na poslu uhvatiti.

- Slični su nam i po ispijanju piva jer su strastvene pivopije, pa se naš čovek brzo uklopi. U globalu, prednosti su mogućnost zaposlenja, benificije države ukoliko imaš radnu dozvolu, veće plate, more, Sunce, multinacionalna sredina sa mnogo stranaca iz svih krajeva sveta, mogućnost mirnog i finansijski stabilnijeg života, ne kradu se biciklovi (smeh). Ima i mana naravno, a to su manjak kanti za smeće, pa su gradovi na Malti dosta prljavi, dvokratno radno vreme prodavnica, mali broj uređenih plaža i peščanih plaža, jer je uglavnom stenovito područje za kupanje, velike gužve u saobracaju i užasan javni prevoz. Procenite sami – zaključio je Dejan.

Dođite i probajte! Kad je reč o savetu, naši sagovornici poručuju da vredi probati doći na Maltu. Mina smatra da se na Malti može lepo živeti, pa ako nemate bolje nešto u planu, pakujte kofere. Ona dodaje da bi bilo još lepše kad bi se preselili neki tamburaši i otvorili kafanu, a i malo poljoprivrednika da dođe, ne bi bilo loše.  Goranova poruka je “Ko hoće da dođe, neka proba. Idealno verovatno ne postoji, ali lepo je živeti na moru”. Dejan je malo oprezniji.

Autor teksta: Dejan Ignjić

Oceni vest:
22
3

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)

Ovaj članak još uvek nije komentarisan