LICENCIRANI VODIČI: Planinarstvo je ljubav za koju treba biti spreman

LICENCIRANI VODIČI: Planinarstvo je ljubav za koju treba biti spreman

Planinarstvo je sport i rekreacija, ali i način života. Pored uživanja u prirodnim lepotama i očuvanju zdravlja, planinari ujedno pomeraju granice svojih fizičkih i mentalnih mogućnosti, stvarajući pritom neraskidiva prijateljstva sa saputnicima.

Iako je planinarstvo u Srbiji postalo popularnije poslednjih desetak godina, do eksponencijalnog rasta došlo je za vreme pandemije. Nagli priliv novih članova stvorilo je nove probleme, a novinski naslovi tipa, "spaseni povređeni, ili izgubljeni planinari", nisu retkost.

Koji je redosled koraka ukoliko želite da se posvetite ovom sportu i bezbedno boravite u prirodi, koja je neophodna oprema i koji su početni troškovi u razgovoru za portal Mojnovisad.com otkrivaju planinari i licencirani vodiči "Srbije u pedalj" i novosadskog "Železničara" i članovi Alpinističke sekcije Subotice, Darko Dozet, Ljubica Selaković Bandić i Žarko Atanasovski. 


– Sad su došle mlađe generacije koje potiču iz gradskih sredina i koje su najviše vremena provele pred računarom i televizijom. Oni se ne snalaze baš najbolje kada krenu u prirodu – počinje razgovor Dozet.  

Mnogi su bez adekvatnih informacija, nepripremljeni i na svoju ruku odlazili na planine i nastali su problemi gde je Gorska služba spasavanja morala da reaguje. 

– Imali smo situacije da ljudi odu u bosanske planine i ne ponesu gotovinu jer misle da će negde moći da provuku kreditnu karticu, a prvi znaci civilizacije su tek na sedamdesetak kilometara. Nisu poneli zalihe i našli su se u problemu, jer nisu mogli kupiti hranu. Zvuči neverovatno, ali takvih slučajeva je bilo više – priseća se Dozet.

Zato je prvi savet svima koji žele da se posvete ovom sportu da se učlane u neko planinarsko društvo gde će proći osnovnu obuku.

Svako društvo je obavezno da organizuje obuku za svoje članove nekoliko puta godišnje. Polaznici prolaze teoretsku i praktičnu nastavu i na kraju polažu testove. Tu uče o istorijatu planinarenja, meteorologiji, strukturi terena, ponašanju i kretanju u planinama, ishrani, prvoj pomoći, opremi i odevanju, koje su objektivne i subjektivne opasnosti u planinama, čime se mogu suočiti i kako da reaguju, jer moraju biti spremni na sve – objašnjava Ljubica Selaković Bandić.

Problem koji se tu javlja jeste i veliki priliv novih članova u poslednje dve godine, a obuke se ne organizuju dovoljno često. Ipak, bolje je da se novajlije kreću u društvu iskusnijih planinara nego sami jer i time stiču znanje, a i bezbedniji su. 


Sa članskom kartom matičnog  društva planinari mogu učestvovati u akcijama i drugih društava.

Dakle, svaki pojedinac koji se prijavi u neko planinarsko društvo dobije karticu Planinarskog saveza Srbije. Sistem je tako napravljen da svaki planinar sa tom karticom i završenom osnovnom obukom stiče pravo na osiguranje koje ga pokriva u ovoj zemlji. To je bitno da se napomene, jer ljudi nemaju svest o tome šta im znači ta planinarska kartica. Za akcije koje su u inostranstvu treba dodatno regulisati osiguranje koje ide na godišnjem nivou – kaže Žarko Atanasovski.

Planinarski savez Srbije

Koreni planinarskog pokreta začeti su u Svilajncu 1875. godine. Prva planinarska organizacija osnovana je 1901. godine kao Prvo Srpsko planinarsko društvo. Planinarski savez Srbije osnovan je 1948. godine i danas okuplja 152 kluba/društva širom države sa više od 15.000 članova. Savez i klubovi godišnje izvedu oko 3.000 izleta i akcija sa preko 70 hiljada učesnika. U strukturi Saveza postoje dve vitalne službe, Služba planinarskih vodiča sa više od 300 aktivnih obučenih vodiča sa priznatom licencom međunarodne asocijacije (UIAA) i Gorska služba spasavanja Srbije sa više od 250 obučenih spasilaca za spasavanje, zaštitu i preventivu u raznovrsnim planinskim i urbanim uslovima. Ova služba deo je sistema Sektora za vanredne situacije MUP– a Srbije.


Novosadska planinarska društva na Fruškoj gori organizuju i do deset akcija nedeljno. Prelazi se od lakših do težih staza. 

Fruška gora je zahvalna za sve početnike i to treba iskoristiti. Ako ljudi mogu da pređu 15 kilometara sa 1.000 do 1.500 metara kumulativnog uspona, onda mogu da idu i na neku ozbiljniju planinu. Danas postoje aplikacije za telefon (Wikiloc) i pametni satovi i sa njima se može sve proveriti i izračunati. Vremenom se kreće u zahtevnije akcije, a svako će se, ukoliko se dobro informiše, naći na akciji koja mu najviše odgovara – kaže Darko Dozet.

Na godišnjem i mesečnom nivou vodiči osmišljavaju programe i staze koje će voditi i to objavljuju na oglasnim tablama i sajtovima društava, internetu i društvenim mrežama. Objave sadrže sve relevantne podatke o startu, maršruti, dužini staze,  nadmorskoj visini koja treba da se savlada tokom uspona i spusta. Takođe, ove objave sadrže i informacije o nephodnoj opremi i očekivanim vremenskim uslovima. Na sve te informacije neophodno je da učesnici  obrate pažnju da bi se adekvatno pripremili i odaberali stazu spram svoje kondicije, afiniteta i tehničkih znanja.  

Informacije skupljaju i vodiči od samih kandidata. Interesuju se da li su aktivni planinari i čime se bave u životu i da li imaju zdravstvenih problema. Nažalost, dešavalo se da su pojedini učesnici prećutali da imaju slabo srce, strah od visine, nedovoljno kondicije, što je kasnije stvaralo probleme na terenu i zato je važno biti iskren – kaže Žarko Atanasovski.


Vodiči koji vode akcije insistiraju i dužni su po zakonu da vode samo osobe koji su članovi planinarskih društava. Ako se neko prvi put prijavi na lakšu šetnju Fruškom gorom na stazi koja nije zahtevna, biće mu dozvoljeno da pođe sa grupom, ali već u narednoj akciji bez članske kartice neće moći da ide. 

 Svaka akcija mora biti odobrena od načelništva matičnog planinarskog društva i mora biti prijavljena Planinarskom savezu Srbije. Dakle, vodič ne sme ništa da organizuje na svoju ruku. Takođe, treba da bude obavešteno i lokalno planinarsko društvo a, po potrebi, u ekstremnijim situacijama i Gorska služba spasavanja – objašnjava Ljubica Selaković Bandić.

Sagovornici portala Mojnovisad.com naglašavaju da ljudi moraju biti svesni da odlazak na planinu donosi mnogo toga lepog, ali da se čovek mora i mnogih stvari odreći, a to je pre svega komfor.

Vetar, kiša, neasfaltirane blatnjave staze, planinarski dom bez struje, vode i grejanja u kojem spava i petnaestak ljudi na podu, deo su avanture u kojoj je neophodno biti tolerantan, imati strpljenja i ponašati se timski.


Problem predstavlja i to kada se neko osamostali jer nakon nekoliko akcija na Fruškoj gori misli da može krenuti sam na neku drugu planinu. Zato je bitno članstvo u društvu, obuka i odlazak na planinu samo sa vodičem.

– Moraju se poštovati pravila, a to znači da je vodič taj koji je na početku kolone, a pomoćni vodič je poslednji. Dešavalo se da sposobniji potrče napred i ne razmišljaju o tome da ne poznaju stazu, ujedno povuku sa sobom još nekoliko planinara, a vođa grupe zaostane jer mora pomoći nekome ko je zastao i onda dolazi do haosa. Mi smo te boljke na početku karijere vodiča prošli i sad smo uspostavili red. Imamo dovoljno obučenih planinara, a novi kada dođu prihvate pravila i utope se u grupu – tvrdi Ljubica Selaković Bandić.  

Homogenost i kompaktnost je nešto što krasi dobre grupe

Podrška i pomoć slabijima od sebe je nešto što je neophodno u planinarenju. Ponekad cela grupa mora da se prilagodi najslabijem planinaru da bi uspeli izaći na vrh. Homogenost i kompaktnost je nešto što krasi dobre grupe. Takođe, idealno je da u timu imate ljude raznih profesija i da oni imaju svoju ulogu, od muzičara do doktora.

Planinarstvo je timski sport i ljudi moraju shvatiti da su deo ekipe gde je neko brži, a neko sporiji. Neko je zadužen za osmeh, neko za muziku ili fotografisanje, drugi za kuvanje čaja ili pečenje kiflica i u timu svako ima neki svoj zadatak –  smatra Darko Dozet.


Takođe, dobar vodič i dobra planinarska grupa nije ta koja će izaći na što više vrhova, nego ta koja će u pravom momentu znati da proceni opasnost i znati kada je trenutak da se grupa spusti.

–  Nije poenta stići na vrh po svaku cenu. Da li ćemo uspeti u tome ili ne, zavisi od više faktora. Zato mi u grupi imamo nekoliko vodiča i ako je potrebno možemo se podeliti, pa ako zatreba jedan deo ljudi spustimo, a sa ostalima izađemo na vrh. Mnogima je dovoljna ta psihološka podrška da znaju da je vodič tu i onda ide sve bez problema. Siguran korak i vedro nebo, to je moto planinara – iskrena je Ljubica Selaković Bandić.

Osnovna oprema koja mora da se nađe u rancu svakoga ko se odvaži u planine je voda, prva pomoć, čeona lampa, rezervna presvlaka, rezervne baterije i struja da se dopuni telefon, astro folija, energetske čokoladice, magnezijum, pištaljka i nožić. 

Radnje poput Decathlona su idealne za početnike i za oko sto evra se možete opremiti za planinu kao što je Fruška gora. Cipele, rančevi, štapovi, aktivan veš, jakne protiv vetra i kiše i duks od flisa i sve ostalo može da se nađe na jednom mestu – kaže  Žarko Atanasovski.

Na kraju priče sva tri sagovornika se slažu sa tim da planinarstvo nije atletska disciplina, već način života koji zahteva poštovanje prirode, prepoznavanje njenih pojava i pravila i vladanje u skladu sa njima. Osećaj slobode koji se oseti svaki put kada pobedite sebe na nekom usponu i ne odustanete od cilja je neopisiv. A prostranstva koja vam se ukažu ostavljaju vas bez daha.

– Na Staroj planini nalazili smo se iznad oblaka. Sunce je bilo gore, a oblaci ispod nas kao pena. Delovalo je kao da stojimo na krilima aviona. Bilo je neverovatno – kaže Ljubica Selaković Bandić.

 

Šta planinarstvo obuhvata

Planinarenje i pešačenje, visokogorstvo, alpinizam, sportsko penjanje i takmičenje, planinarsko treking takmičenje, planinarska orijentacija i takmičenja, planinarska speleologija, penjanje u ledu i takmičenja, planinarski višeboj, kanjoning, planinsko trčanje, planinski biciklizam i turno skijanje.

22
5

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Planinari Novi Sad

    pre 1150 dana i 3 sata

    Poštovani, trebali ste se malo bolje upoznati o planinarstvu u našem gradu. Lep je ovaj tekst ali ovo troje ljudi su planinari svega dve godine, nije primereno da već dele iskustva. Ima u našem gradu mnogo iskusnijih planinara. Takođe, raspitajte se kakav haos su napravili u svom društvu Železničar.

    Oceni komentar:
    8
    13
  • Biljana

    pre 1149 dana i 20 sati

    Lepo ste objasnili suštinu ljubavi prema planini.To je zapravo skup ljubavi prema svemu što nas okružuje, to je najčistija ekologija u praksi, to je samospoznaja, ali i socijalizacija.Vraćanje onome što jesmo

    Oceni komentar:
    1
    9
  • Planinar

    pre 1149 dana i 18 sati

    Bravo za sjajnu vodičku ekipu. Neke od njih srećem povremeno još od 1998. godine po stazama, a "Železničar" je došlo vreme da se prodrma,podmladi, probudi i da krene na ozbiljne akcijei! Samo napred

    Oceni komentar:
    7
    11
  • Marija

    pre 1149 dana i 17 sati

    Ekipa se super, mnogo smo naučili od njih. Samo hrabro u nove pobede.

    Oceni komentar:
    5
    7
  • Marko

    pre 1148 dana i 17 sati

    Prirodu treba poštovati,raditi na svijesti svih ljudi,da počnu i znaju cijeniti istu. Ne može se bez iskustva krenuti sam u planinu i reći ja to znam. Treba se osloniti na ljude koji su uložili svoje vrijeme i novac,da bi postali planinarski vodiči. Sa druge strane;samo se ljudi koji pate od funkcije i misle su Bogom dati na mjesto;ne odriču iste te funkcije. Vrijeme je za promjene i potreba da dodju mladji ljudi. Ljudi koji će privući nove potencijalne planinare,omasoviti društvo i osmisliti nove planinarske akcije i aktivnosti. Dragi kolege samo naprijed. Moja podrška je uvijek tu za vas !!! Vidimo se na planinama !!! Siguran korak i vedro nebo !!!

    Oceni komentar:
    5
    6