Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Svetlana Bogićević Fotografija: Aleksandar Jovanović

Marko Čubrilo, profesor geografije i meteorolog: Novi Sad bi trebalo da ima meteorološku stanicu u samom gradu
Nekoliko hiljada ljudi iz regiona koji mu prate profil na Fejsbuku tvrde da su njegove vremenske prognoze najtačnije i najpreciznije. Mnogi od njih pitaju našeg sugrađanina kako da se obuku, kad da zakazuju proslavu, kada da obave berbu ili žetvu, da li da zaštite useve, smeju li da iznesu biljke na terasu...
Marko Čubrilo rođen je 1974. godine u Novom Sadu, gde je završio geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu. Taj predmet već dve decenije predaje u gimnaziji "Jovan Jovanović Zmaj", u kojoj je nekada i sam maturirao. Amaterski se bavi prognostikom i meteorologijom više od od 15 godina. Svojevremeno je radio za Novosadsku toplanu i Institut "NS seme", za koje je pripremao specifične prognoze bitne za njihove delatnosti, a sada već godinama potpuno pro bono i iz čiste ljubavi prema ovoj nauci na svoj Fejsbuk profil svakodnevno postavlja vremenske prognoze, koje prati više hiljada osoba iz Srbije, Crne Gore, BIH, Hrvatske, Makedonije... Ne samo što je u tome redovan, precizan i koristi jednostavan jezik prilagođen svakom čitaocu, već vrlo rado odgovara i na pojedinačna pitanja i odvaja svoje vreme da izađe u susret svakom zahtevu. Pored toga, radi i za četiri amaterske meteorološke stanice u regionu. Porede ga sa čuvenim Kamenkom Katićem, legendom vremenske prognoze iz doba SFRJ, što mu imponuje.
"Treba li sutra da nosim kišobran", "Hoću li morati da se jače obučem", "Hoće li ostati lepo vreme za vikend" "Da li mogu da iznesem muškatle", "Da li da oberem jabuke"... samo su neka od pitanja koja mu pratioci postavljaju. Mi smo ga pitali nešto drugo, pa smo sa sagovornikom portala Moj Novi Sad popričali o promenama u klimi, globalnom otopljavanju, predviđanju vremena na osnovu ponašanja životinja... Saznajemo i kako se ponašati po grmljavini, šta bi smanjilo zagađenost vazduha, koje su najčudnije pojave u našoj atmosferi, zašto su nestali prelazi između godišnjih doba, u kakav novi desetogodišnji ciklus ulazimo i još mnogo toga interesantnog.
Šta sve ljudi planiraju u odnosu na vremenske prilike?
– Venčanja, rođendane, proslave, izlaske, izlete, putovanja... Baš me je jedna bivša učenica, koja treba da slavi rođendan detetu, pitala kakvo će vreme biti za vikend. Već sad me pitaju da li da idu na more u julu ili u avgustu, ali pre juna je to rano za prognoziranje. Na osnovu vremena planiraju se i razne manifestacije, festivali i sportski događaji koji se odigravaju napolju. Radio sam prognozu i za Exit, jer njima je bitno da ne pada kiša dok postavljaju uređaje.
Imam želju da dokučim ćud prirode što bolje mogu. Ja sam duboko ubeđen da to nikada neće biti u potpunosti moguće i da će atmosfera sačuvati deo samo za sebe
Šta Vas motiviše da ljudima svakodnevno tumačite vremenske prilike, s obzirom na to da Vam to nije trenutni posao?
– To je jedna pasija koja je počela još kad sam bio dete. Sva ta dinamika i nepredvidivost koju naša atmosfera ima me privlači. Imam želju da dokučim ćud prirode što bolje mogu. Ja sam duboko ubeđen da to nikada neće biti u potpunosti moguće i da će atmosfera sačuvati deo samo za sebe, ali što mi više istražujemo, to više i saznajemo. Na bilo kom računarskom modelu koji se koristi za prognoziranje postoji 10 posto haosa u atmosferi, što ne može nijedna matematika da predvidi i što će se desiti bez bilo kakve prethodne najave. Sva ta neizvesnost mi daje energiju da svaki dan radim.
Pored velikog broja pratilaca, na Vašim postovima česti su i komentari gde hvale tačnost i kvalitet Vaših prognoza. U čemu je tajna Vaše popularnosti? Zašto Vam ljudi veruju?
– Ja sam profesor po struci i taj način prenošenja podataka, koji nije previše komplikovan i većini je razumljiv, odgovara ljudima bez obzira na to kakvog su stepena obrazovanja. Druga stvar je stalnost, jer niko ne može napisati stopostotno tačnu prognozu za narednih pet dana. Ako se to ne radi svakog dana, ulazi se u rizik da se više pogreši. Ta redovnost i doslednost je jako bitna. Prognozu svako može da pogreši, pa i ja, i nije problem da priznam i idem dalje.
U čemu je najveći značaj prognoziranja vremena? Zašto ljudi vole da znaju kakvo će vreme biti?
– Značajno je u svakodnevnom životu ljudi, od najpraktičnijih stvari poput one šta obući sutra, do vrlo bitnog značaja za poljoprivredu. Mi smo poljoprivredni region, pogotovo Vojvodina, i mislim da prognoza mora da se usavršava u tom smeru, da ljudima olakšamo ionako komplikovane i često čudne vremenske prilike. Dešavaju se duži sušni periodi, nagla zahlađenja, ljudima treba neka vrsta konstante i sigurnosti, da mogu da se pouzdaju u nekoga. Recimo, često mi zatraže informacije bitne za sejanje kukuruza, u koje ljudi ulažu velike novce, jer ako to propadne, pretrpeće ogromne gubitke. Među pratiocima imam puno njih koji imaju neka poljoprivredna društva i ja ih ohrabrujem da mi zatraže i neku vrstu specijalne prognoze kad im to treba, poput mrazeva ili količine kiše. Rado im izlazim u susret. Takođe, dosta me prate iz aeroklubova, kao i brodari, zbog praćenja vetra. Ima kod nas prostora za unapređenje kad je u pitanju usluga RHMZ-a, jer nemaju službu koja će dati takvu informaciju, već samo opštu službu, a ovima treba, na primer, strujanje na toj i toj visini za današnji dan. Onda im ja to protumačim.
Pomenuli ste da se dešavaju neke čudne promene. Hajde da se dotaknemo i globalnog otopljavanja, koje je jako aktuelno. Šta tu imate da nam kažete, ide li to u nekom apokaliptičnom smeru kako nam je neretko predstavljeno?
– Ja nisam sklon tim katastrofičnim najavama. Klimatski ciklusi na zemlji se stalno menjaju. U periodima kada klima pokazuje neke vrste ekstrema između toplih i hladnih, sve je posledica globalnih faktora koji se menjaju. Neću sad dužiti priču o našem naučniku Milutinu Milankoviću i njegovim pričama o ledenim dobima i sukcesivnim promenama, ali imamo dugoročne indekse, koji su jako bitni za prognozu, a vezani su koliko za atmosferu, toliko i za okean. Okean je ogroman izvor energije i postoje desetogodišnji, pedesetogodišnji, stogodišnji ciklusi u kojima vreme nije u onom trendu na koji smo mi najčešće navikli. Globalno otopljenje postoji, koliko čovek može da utiče na njega, tu bih još uvek stavio tri tačke. Sigurno je da postoji negativan uticaj na strukturu vazduha i to nije sporno, ali koliko mi utičemo na jedan tako ogroman sistem (to nije samo Zemlja, nego i sunce, ostale planete, okeani...), to je upitno. Okeani reaguju jako sporo, recimo neka temperaturna promena u okeanu se tek za godinu dana javlja kao promena u našoj atmosferi i to su procesi koji su malo i van našeg poimanja stvari. No, svakako treba povesti računa o planeti, jer ovakva emisija zagađujućih materija ne vodi ničemu dobrom.
Šta možemo da učinimo kao pojedinci?
– Nažalost, relativno malo. Možemo da se trudimo da podižemo svest građana o tome koliko je bitan čist vazduh i da pokušamo da izvršimo neku vrstu pritiska da se najveći zagađivači dozovu pameti i smanje emisiju štetnih gasova. A to su hemijska industrija i termoelektrane. To je jedna priča koja ne može da se preseče preko noći, ali postoje načini da se to znatno umanji. Recimo, mogli bismo sa termoelektrana preći što više na hidrocentrale za dobijanje električne energije. Cela priča o automobilima na struju je divna ukoliko struju dobijamo iz čistih izvora, ali ako je dobijamo iz termoelektrana koje su zagađivači, onda se vrtimo u krug. Nama treba prelazak na dobijanje energije od strane vetra, sunca, obnovljive izvore energije koji ne troše fosilna goriva. To je veliko ulaganje, jer hidrocentrale su jako skupe, ali dugoročno gledano, to bi dalo rezultate.
Kako izgleda proces nastanka jedne vremenske prognoze kakvu Vi pravite?
– Ujutru prvo otvaram radarski snimak Evrope, kako bih video kompletnu oblačnost, kojom brzinom, snagom i pravcem se kreće i onda otvaram razne prognostičke modele, odnosno numeričke programe koji prikupljaju informacije. To nisu prikazi koje svako može da razume i morate imati meteorološkog znanja. Meteorolog sklapa tu sliku i jako puno tih podataka obrađuje u svojoj glavi. Najviše je na proceni i iskustvu meteorologa, jer od toga i zavisi njegovo tumačenje.
Koliko prognoze mogu biti precizne?
– Ako je prognoza za taj dan, to je onda velika preciznost, čak do 95 posto. Čim se udaljavate na tri, četiri dana, tu se situacija može promeniti. Kad idemo još dalje, preciznost se rapidno smanjuje. Sezonske prognoze se rade drugačije i tu postoji veća mogućnost odstupanja.
Maj će biti dosta topao, ali kišovit, baš kakav i treba da bude
Kakvo proleće i leto nam predstoji?
– Proleće bi trebalo biti oko proseka. Maj će biti dosta topao, ali kišovit, baš kakav i treba da bude. Leto za sad stoji malo kišovitije od proseka. No, svakako ćemo više detalja za celo leto znati tek polovinom juna, jer se proletnji meseci računaju kao parametar, a oni još nisu prošli.
Bude li ljutitih komentara ukoliko se desi da se neka prognoza ne ostvari u potpunosti?
– Bude i toga. Imam puno pratilaca koji vole sneg i onda se razočaraju ako najavljeni sneg izostane. Ili, recimo, sada ulazimo u deo godine kada će u jednom delu grada padati kiša, a u drugom ne, a ne postoji način da se to prognozira, jer je to premala površina za kakvu ne postoji radarska rezolucija koja to može da prikaže.
Prošlog meseca se desilo upravo to, u nekim delovima grada je padala krupa, a u drugima ne. U delu grada u kojem sam se ja zatekla delovalo je kao da pada iz vedrog neba, kako je to moguće?
– Da, krupa ili solenika pada kad je temperatura tako turbulentna, kada se meša topao i hladan vazduh i počne padati sneg, koji se prolaskom kroz različite slojeve vazduha malo rastopi, pa sledi. I onda pada to sitno, što ljude podseća na led, a u stvari je krupa, koja se dešava s proleća, ali nije tako česta. A to što je sijalo sunce u tom momentu je zbog toga što padavinama treba vremena da dođu do zemlje. Ako je oblak na 6.000 metara, padavinama treba nekoliko minuta da dođu do površine. I dok stigne do nas, oblak je davno otišao. Zato na tim aplikacijama često piše da pada sneg, a mi vidimo da ga napolju nema, jer mu treba dobrih 15 minuta da stigne do nas. Radar ga snimi, ali njega još nema na tlu.
Zašto je subjektivni osećaj temperature nekad drugačiji od realne temperature?
– Ljudi ne osećaju temperaturu realno. Mi nismo termometri, mi temperaturu osećamo na osnovu naših osećaja koji se tiču sunca, vetra i vlage i mi taj osećaj kombinujemo u našem telu u nekom subjektivnom osećaju temperature. Ako, na primer, ležite na suncu, delovaće vam da je jako toplo, a da je dan vetrovitiji, imali biste osećaj da je hladno. Često se desi da, kada je zimi magla, čak i ako nije temperatura ispod nule, ljudi to osete kao hladnije, jer magla se sastoji od kapi vode koji dodirnu našu kožu, isparavaju i hlade kožu. Takođe, svaki vetar je jako veliki modifikator osećaja.
Vrlo verovatno će ova ili 2022. godina biti prekretnica i tada sledi nova desetogodišnja promena, pa možemo očekivati hladnije i snežnije zime, a suvlja i toplija leta
Koje promene u našoj atmosferi su najuočljivije?
– Zime su postale blaže i to je nešto što ide u ciklusima. Do kraja osamdesetih godina imali smo relativno hladne zime sa snegovima, pa smo ušli u desetogodišnji ciklus vrlo toplih zima (do 2001), a i sada smo u desetogodišnjem ciklusu toplih zima sa malo snega. Čak nemamo ni toliko topla leta, više su promenjiva i kišovita, bez prave letnje vrućine. Vrlo verovatno će ova ili 2022. godina biti prekretnica i tada sledi nova desetogodišnja promena, pa možemo očekivati hladnije i snežnije zime, a suvlja i toplija leta.
Primetno je da su nestali prelazi između godišnjih doba. Zbog čega je to tako?
– To je, pre svega, posledica disbalansa u atmosferi. I ove godine nam se zima odužila, što je posledica toplog februara, a atmosfera nas uvek vraća u neku vrstu balansa. Naša srednja godišnja temperatura je oko 12, 13 stepeni, a ako smo imali topliji zimski period, za očekivati je da će neki drugi period biti hladniji. Pošto imamo ta čudna leta i čudne zime, mi smo zapravo izgubili ta prelazna godišnja doba. Videli ste da je poslednjih par jeseni bilo nenormalno toplo i suvo. Ove verovatno neće biti tako, jer očekujem da ćemo ući u neki normalniji ciklus, pa će jeseni biti kišovite, zime snežne, a leta topla i suva.
Vremenske prognoze imaju moć čak i da spase ljudske živote?
– I te kako. Kad su bile velike poplave 2014. godine, ja sam to najavljivao i pet, šest dana ranije i to je nešto što je veoma važno najaviti, jer kasno je da se evakuacija vrši kad poplava počne. To je moglo da se uradi ranije, pre nego što je došlo do tih obilnih padavina. Znam da to košta i da predstavlja rizik, jer može da se desi da se obavi evakuacija, a kiša ipak ne bude toliko obilna, ali tome služi meteorologija. Te godine nije bilo upozorenja od zvaničnih institucija, a mi amateri smo upozoravali. S druge strane, najava bilo kakvog letnjeg nevremena, pogotovo sa grmljavinom, uvek treba da se shvati i ozbiljno.
Kako se treba ponašati po grmljavini, šta činiti, a šta izbegavati?
– Struja traži najkraći put između atmosfere i zemlje, a ako ste vi taj najkraći put, ona će proći kroz vas. Zato, ako znate da ste blizu nekih velikih metalnih konstrukcija, treba ih izbegavati. Najbolje je skloniti se tamo gde nema visokih objekata. Grom najčešće udara dvaput u isto mesto, kao što je usamljeno drvo, zato se nikad ne sakrivajte ispod drveta. Bolje pokisnite ako pada kiša i grmi, koliko god to smešno zvučalo, jer voda je bolji provodnik od ljudskog tela, pa će struja preći periferijom tela, umesto kroz telo. Automobili su sigurni, praktično su Faradejev kavez. Često se dešava da se ljudi osećaju sigurnim u kućama jer one imaju gromobran, ali uzalud sve ako nemaju dobro uzemljenje, što je često kod starih kuća. Fiksni telefon je jako opasan jer je direktno vezan za struju, a sve električne uređaje treba izvući iz struje dok ne prođe nevreme.
Kod nas tornada nisu te snage kao u drugim delovima sveta, zbog drugačijih klimatskih odlika naših prostora, ali znaju biti dovoljno snažni da naprave veliku štetu
Koje su najneobičnije vremenske pojave?
– Najneobičnija su tornada i pogrešno je mišljenje da ih nema kod nas. Kod nas tornada nisu te snage kao u drugim delovima sveta, zbog drugačijih klimatskih odlika naših prostora, ali znaju biti dovoljno snažni da naprave veliku štetu. Generalno su letnje oluje najdinamičnije pojave kod nas i to mi je jako interesantno. Volim da ih promatram sa terase, jer učim svaki put kako se atmosfera ponaša. Najbolji instrument za merenje je ljudsko oko. Uragane nemamo, jer nismo u blizini mora. Uloga meteorologa bi i trebalo da bude ta da se što ranije upozori na razarajuće pojave. Iako se jak vetar ne može izbeći, neka ljudi iskoriste upozorenje da utvrde ono što je klimavo, provere stanje krova, ograde...
Zime su nam sve manje snežne, ali zato svi pamtimo sneg u maju. Iz istorije znamo i za davni sneg u avgustu, koji je uplašio i oterao tursku vojsku kod Petrovaradina.
– To verovatno i nije bio sneg, ali je bilo dovoljno hladno da se stvorio mraz. Turska vojska nije bila pripremljena, bila je letnje obučena, oni su to doživeli kao loše znamenje i povukli su se sa naših prostora. To se dešava, ali ne tako često. U nekim delovima Sarajeva, oko Sjenice, Nove Varoši ume da padne sneg u julu.
Ima li istine u predviđanjima vremenskih prilika tumačeći ponašanja životinja? Svima nam je poznata priča o medvedu i njegovoj senki, a u jednom od komentara na Vašem profilu čovek se raduje toplom vremenu, jer je primetio da je izašao žuti bumbar...
– Životinje dobro "čitaju" atmosferske pojave. Ta buba je osetila da je počelo toplo vreme, ali se ne smemo oslanjati na to, jer ona može i pogrešiti. Što se medveda tiče, ne možemo u beogradskom zoološkom vrtu gledati gde će on izaći, jer je tu van svojih prirodnih uslova. Drugo, ako imamo više medveda na jednom mestu, koji od njih će nam biti referenca? (smeh). Moji psi osete grmljavinu dobrih pola sata pre nas i uvek se uznemire, kao i zemljotrese. Kažu i da su u skopskom zoo vrtu životinje zavijale dobrih trideset minuta pre razornog zemljotresa, pa ako čujemo da uglas zavijaju, to nam može biti vrsta upozorenja.
U "Jovinoj gimnaziji", koju ste i sami pohađali, predajete geografiju već 21. godinu. Da li je Vašim učenicima zanimljivo to što radite, imaju li neka pitanja o tome?
– Naravno da imaju, svaki čas počinje time kakvo će biti vreme. Mlade ljude treba zainteresovati, divno je videti da se za nešto zanimaju i moramo ići u korak sa modernim predavanjem. Nova učila, elektronika, to je nešto što đake interesuje, umesto 45 minuta teoretisanja i priče. Oni žele sliku, brze i jasne informacije i ja se trudim da im to i dajem. Imam i njih među pratiocima na Fejsbuku, pa se desi da me neko od njih pita: "Profesore, izvinite, kakvo će biti vreme za moj rođendan?" (smeh).
Zašto volite Novi Sad i koji su Vam omiljeni delovi grada?
– To je moj grad, moji ljudi, moja varoš... Kad sam bio mali živeli smo u Sremskim Karlovcima, a potom smo se preselili na Novo naselje, to je moj kvart. Volim dinamiku ovog grada i njegovu multikulturalnost. Nije tako loše ni što je usporenije od drugih. Supruga i ja najčešće šetamo do Ribarca, tu možemo da uživamo sa kucama na miru. Volim i parkove, pogotovo Futoški, koji je dovoljno velik i pun zelenila. Moj otac je takođe predavao geografiju, pa je često vodio đake na izlete, pa sam celu Frušku goru obišao još kao dete, a i sad mi prija da se izolujem od grada. Uglavnom odem van tih glavnih ruta, volim da sam napolju u prirodi. Sada me posao vezuje za kuću, jer časove držim pretežno onlajn, ali kad god mogu bežim napolje.
Šta nedostaje našem gradu?
– Voleo bih da Novi Sad ima meteorološku stanicu i nekako bih da pokrenem tu priču. Mi imamo Rimske Šančeve, ali oni nisu baš referentni, jer su desetak kilometara van grada. Mislim da bi grad trebalo da ima stanicu još bliže, u samom gradu, jer ljudi žive u Novom Sadu, a ne na Rimskim Šančevima, a razlike nekada budu ogromne. Recimo, pre godinu dana u Novom Sadu je bila provala oblaka, veći deo grada je bio pod vodom, a na Šančevima je palo par milimetara. Zimi bude -25 stepeni na Šančevima, a u gradu je -10. Bilo bi dobro da ta nova stanica bude smeštena negde gde je urbano, ali ne preterano, recimo baš ovde u Futoškom parku. Ne znam da li i koliko u budžetu ima prostora za tako nešto, ali trebalo bi se time pozabaviti i ja bih prihvatio da budem deo te priče, jer mislim da to gradu zaista treba.
Šta biste poručili našim čitaocima?
– Neka mi se jave kad god im je potrebno nešto od specijalne prognoze, rado ću to obraditi u okviru svojih mogućnosti. I neka uživaju u svakom godišnjem dobu, jer svako je lepo na svoj način. I letnja vrućina i zimska hladnoća su deo naše klime.
Razgovarala: Svetlana Bogićević
Fotografije: Aleksandar Jovanović
Pod tepih gurni sve
pre 1407 dana i 18 sati
Za sve ima Grad para, osim za senzore koji mere kvalitet vazduha.
Ne odgovara nikom da se sazna istina.