Nikola Pejaković Kolja, umetnik: Novi Sad je uvek imao sluha za naše muziciranje

Nikola Pejaković Kolja, umetnik: Novi Sad je uvek imao sluha za naše muziciranje

Kada bi vas neko pitao ko je Nikola Pejaković, šta biste mu rekli? Komični Čorba iz "Složne braće"? Pisac scenarija kultne serije "Vratiće se rode"? Dobitnik Sterijine nagrade za najbolju režiju? Muzičar i autor pesama "Haljinica boje lila" i "Mladoženja"? Gitarista sa četiri prsta? Sve navedeno je tačno ali ne i dovoljno.

Kolja je raja, čovek iz naroda, umetnik koji neospornim talentima i iskrenim emocijama povezuje i okuplja mnogobrojnu publiku različitih afiniteta. Direktan je i duhovit, nepredvidiv u kreiranju, istrajan u kvalitetu. Sve to su razlozi zbog kojih su ga u Novom Sadu, po četvrti put ove godine, spremno dočekali fanovi svih uzrasta.

U prepunom klubu Doma kulture našla se i ekipa portala Moj Novi Sad. Bio je to dobar povod da porazgovaramo sa njim i uživamo u bluz spektaklu.



Početkom godine imali ste seriju rasprodatih koncerata u Novom Sadu, da biste ovu godinu sa nama ispratili i decembarskim nastupom u klubu Dom kulture. Kakva je novosadska publika i možemo li reći da se ovde već osećate kao kod kuće?

– Uvek smo imali veliku podršku Novog Sada i ljudi koji ovde žive. Naravno, veliki broj naših prijatelja je tu, ali Novi Sad je uvek imao sluha za naše muziciranje i generalno, ovaj grad ima dobar ukus. Volim Novi Sad i možda je to, pored Beograda, jedini grad u kome bih mogao i voleo da živim.


Vaš album Mama nemoj plakati ove godine proslavlja punoletstvo, a hitovi rođeni na njemu i dalje su aktuelni i rado slušani. Šta se promenilo u vašem muzičkom stvaralaštvu od tada do danas?

– Ništa naročito... Samo sam zreliji i iskusniji, i u radu u studiju i u sviranju. Onda sam, recimo, još uvek svirao gitaru trzalicom, a sada, već godinama, isključivo prstima. Čovek se menja, kao i vreme, ali teme ostaju iste. Pogledi se menjaju, rakursi, stavovi, pa samim tim i pesmice zanose ovamo ili onamo...



Zanimljivo je pomenuti da je od prvog albuma do prvog koncerta prošlo 14 godina. Šta je bio razlog tome?
 

– Morao sam da se promenim, da mogu da odgovorim obavezama. Da budem u određeno vreme na određenom mestu. To, nekada, vrlo često nisam mogao. Onda, mi smo muziku radili isključivo radi nas, radi muzike, nije postojao plan da je sviramo i da je izvodimo. Popularnost albuma, pesama, dovela nas je u poziciju da razmišljamo o bendu, ljudi su počeli da traže od nas da sviramo. Tek onda smo Voja i ja počeli da pričamo o bendu. 


Od početka sarađujete sa muzičarem i producentom Vojom Aralicom. Šta je recept za tako kvalitetno zajedničko stvaralaštvo?

– Uvažavanje i razumevanje suštine. To jest, slažemo se i kad se ne slažemo.



Album 4 prsta doživeo je zapažen uspeh, fanovi mahom svih 19 pesama znaju naizust. Spremate li novi album?

– Uvek nešto sviruckam, snimam temice, ideje, zapisujem... Radim ono što sam radio skoro pola veka – osluškujem i beležim. Ako bude dovoljno tog materijala, ući ćemo u studio.


Kreirate i muziku za filmove i serije. Koliko se razlikuje proces stvaranja primenjene muzike u odnosu na ovu koje nastaje "za vašu dušu”?

– Ne razlikuje se. Sve je za moju i vašu dušu.

 

Kao scenarista i glumac potpisujete seriju "Meso", koja je naišla na odlične reakcije publike. Pala je i poslednja klapa za drugi deo, pod nazivom "Kosti". Kada možemo da očekujemo premijeru i po čemu je specifična nova sezona?

– "Kosti" su drugi deo trilogije o Banja Luci i našem vremenu, priča "Kostiju" se razlikuje od fabule "Mesa" i naša Bosonoga produkcija je, zajedno sa RTS-om, dala sve od sebe da "Kosti" budu kvalitetan i ozbiljan proizvod. Jako verujemo u tu seriju. Kao što smo verovali i u "Meso", naravno.


Angažovani ste kao muzičar, scenarista, glumac, pozorišni i filmski reditelj. Šta od svega toga najviše osećate kao sopstveni poziv?

– Sve to vidim kao jednu grudvu koju nosim sa sobom i ne osećam šavove koji razdvajaju te poslove, sve je to jedan pokret i potez. Nekad sam pokušavao da razdvojim te stvari i da se opredeljujem, ali više ne mogu, osećam sve to kao neophodnost, kao deo sebe.



Razgovarala:
S. S.
Fotografije: Aleksandar Jovanović

Oceni vest:
13
2

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)

Ovaj članak još uvek nije komentarisan