NOVOSAĐANI: Ekonomista i kuvar u ulozi vrhunskog zanatlije

NOVOSAĐANI: Ekonomista i kuvar u ulozi vrhunskog zanatlije

Kao ekonomista, nadao se uspešnoj karijeri i dobro plaćenom poslu. Međutim, raspad države, opšte siromaštvo i nezaposlenost, naterali su ovog Novosađanina da se u životu snalazi na razne načine. Kada su diplome postale bezvredne, okrenuo se struci iz srednje škole, ali se nije stideo da izuči još jedan zanat kako bi prehranio porodicu.

Branko Barać, iliti Bane, kako ga zovu prijatelji, rodio se 1966. godine u Novom Sadu. Nakon Srednje ugostiteljske škole, završio je studije na Višoj ekonomskoj. Oženjen je i ima dvoje dece, sina i kćerku.

- Nakon studiranja počeo sam da radim kao kuvar na Institutu u Sremskoj Kamenici. Spremao sam dijetalne obroke pacijentima. Obećali su mi da ću biti premešten na posao ekonomiste, za šta sam se i školovao, ali počela je kriza u državi – priseća se Branko i nastavlja: - Umesto da napredujem napustio sam bolnicu. Ubrzo sam prešao u "Vodovod" gde sam proveo naredne dve godine kao inkasant – priča Barać.

U međuvremenu, pošto se nije mogao zaposliti kao diplomirani nastavnik geografije, njegov brat je izučio obućarski zanat i otvorio svoju radnju. Bane mu se ubrzo pridružio.

- Prešao sam da radim kod brata. Godinu dana sam učio kako se popravljaju cipele. Preuzeo sam njegovu obućarsku radnju u Krilovoj ulici, a on je otvorio drugu. Ako se ne varam, to je bilo 1992. godine i od tada opstajemo u ovom poslu. Ovo je zanat, ili ga imaš u ruci, ili ga nemaš – kaže Branko Barać.

Iako je danas radnja premeštena u ulicu Đorđa Servickog 17, na ulazu velikim slovima piše "Obućar iz Krilove".

- Ljudi nas tako poznaju, to nam je brend. U toj ulici smo počeli raditi, ali kada su počeli da grade po Grbavici morali smo se preseliti. Nismo otišli daleko i zadržali smo stare mušterije. Nažalost, sve je teže opstati u poslu. Veliki su porezi, nameti na rad, a računi za struju, vodu i odnošenje smeća se plaćaju po industrijskoj ceni. Na sve to treba dodati i troškove zakupa poslovnog prostora. Radimo sve kako bismo preživeli. Najviše se popravljaju patike, to je 50 odsto posla. Ali krpimo i lopte, torbe, čak i cirade. Današnja obuća je nekvalitetna i brzo propadne, pa nam ljudi često dolaze – objašnjava Branko.

Na ulazu u radnju piše da je rok za podizanje obuće 90 dana, ali to ne sprečava mnoge da dođu po svoje cipele tek nakon nekoliko godina. O tome svedoči i nekoliko kutija punih zaboravljenih čizama, sandala i patika. Neke mušterije dođu i sa neobičnim zahtevima, tako da se ovom obućaru dešavalo da lepi napukle naočare, ili slomljene porculanske figure.

Sagovornik portala mojnovisad.com tvrdi da mu je pored obućarskog posla, najveća ljubav i dalje kuvanje. Čak je, pored popravki cipela, paralelno pet godina radio i kao kuvar u jednoj privatnoj firmi. Ipak, smatra da je za karijeru u kuhinji bolje otići u inostranstvo gde se to zanimanje mnogo više ceni.

Danas, kao pedesetogodišnjak, Branko Barać relaksaciju traži u vikendici, igrajući fudbal, ili odlaskom na koncerte pank muzike. Ponosan je na kćerku koja studira na Društvenom institutu za fiskulturu i na sina koji je nedavno započeo studije na Ekonomskom fakultetu.

- Decu nisam naučio obućarskom poslu. Možda je trebalo to da uradim da bi imali zanat više u ruci. Ali se ipak nadam da će posle studiranja raditi u svojoj struci – iskren je Barać.

Oceni vest:
80
3

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Gordana Popovic

    pre 2811 dan i 14 sati

    Sjajan majstor! Isla sam kod njega jos dok je bio u Krilovoj, a i posle kada se preselio u Dordja Serevickog.

    Oceni komentar:
    0
    18
  • Komšinica

    pre 2811 dan i 8 sati

    Divan majstor, komšija, čovek,...
    Nismo znali za njega dok nije preselio radnju u našu zgradu. E onda smo počeli da mu odnosimo prvo svoju a kasnije i obuću od rodjaka i prijatelja. Povoljne cene a vrhunska usluga

    Oceni komentar:
    0
    16
  • Olivera Babovic

    pre 2809 dana i 11 sati

    Komentar...Ďivan covek i sjajan majstor.Svaka cast. Bar da je vise takvih. Njemu i njegovoj porodici puno uspeha u daljem radu.

    Oceni komentar:
    2
    18
  • Ljubanić

    pre 2808 dana i 15 sati

    Imamo samo reči hvale za našeg majstora! Još od 1992. godine dok smo bili podstanari u blizini njegove radnje, i danas smo njegove stalne mušterije, sada iz Petrovaradina. Za tu dobrotu, ljubaznost, uslužnost nema pravih reči. Želimo njemu, njegovoj i bratovoj porodici mnogo, mnogo sreće u životu!

    Oceni komentar:
    0
    16