Izvor: mojnovisad.com / Fotografija: privatna arhiva

Novosađani: Potajno se nadam da će naši unuci živeti bolje
Valerija Mikloš je šef oglasnog odelenja "Mađar Soa", uskoro ide u penziju, ali kaže da je bila privilegovana da ceo radni vek provede u istoj firmi. Smatra da to u današnjem svetu sve više postaje retkost. Kad ne radi, Valika, kako je prijatelji i porodica zovu, najviše vremena provodi sa svojom dvogodišnjom unukom Elizabetom.
"Volim svoj posao i oduvek sam ga i volela. Uvek mi je predstavljalo zadovoljstvo da ujutro idem na radno mesto. Drago mi je što je 'Mađar So', koji izdaje naše jedine dnevne novine na mađarskom, opstao i da i dalje ima čitaoce," rekla je Valerija.
Za vreme praznika cela porodica je na okupu i zato naša sagovornica uživa u ovim neradnim danima.
"Prvi maj smo proslavili kod moje sestre jer ona ima kuću sa dvorištem i tamo smo pekli roštilj. Takođe smo napravili razne kolače, pa smo se posle ručka zasladili reform tortom, oblatnom punjenom eurokremom i voćnim kolačem. Ranijih godina smo išli u vikendicu pored Dunava, ali ove godine mnogi su zbog pravoslavnog Uskrsa ostali u svojim domovima što je ovim prvomajskim praznicima dao poseban pečat. Uskršnje praznike smo naravno čestitali svim svojim prijateljima i komšijama koji ga slave, kao što su i oni nama kad smo pre mesec dana slavili po gregorijanskom kalendaru. Iskreno, najviše volim kada se ovi veliki praznici poklapaju i kada ih zajednički održavamo svi. Posle 25 godina propadanja mislim da je ljudima dosta svega, samo žele mir i malo više novca da mogu mirno da žive – kaže Valerija.
Naša sagovornica najviše slobodnog vremena provodi sa svojom unukom i kada bude otišla u penziju planira da joj se posveti još više.
"Elizabeta ili Betika, kako je mi zovemo, je jedno predivno i živahno dete koje je donelo ogromnu radost u moj život. Osim što je veoma lepa, ona je i neverovatno inteligentna, obožava da joj čitamo bajke i pričamo priče. Voli da se igra sa lutkama, a obožava i da gleda crtane filmove. Iako se, kao i svi normalni ljudi u Srbiji, plašim neizvesne budućnosti, ipak se potajno nadam da će naši unuci živeti bolje," priča Valerija.
Ovaj članak još uvek nije komentarisan