Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Aleksandar Jovanović Fotografija: Aleksandar Jovanović/mojnovisad.com, Bojan Đurišić

NOVOSAĐANI: Prepoznatljivi modni brend iz studija u Šekspirovoj ulici
Inspiraciju pronalazi svuda oko sebe. Svoje kolekcije stvara sa puno strpljenja i ljubavi. Pored originalnosti, kupcima nudi nešto što je danas teško naći – kvalitetan proizvod koji traje.
Dunja Mihalački je po struci inženjer tekstila i odeće. Završila je Srednju umetničku školu "Bogdan Šuput" u rodnom gradu i Višu tehničku tekstilnu školu u Beogradu. Danas je poznata po svojim DUM tašnama koje su popularne ne samo u Srbiji, nego i u inostranstvu. Udata je i majka je dvoje dece, Staše i Relje.
- Od sedme godine sam znala šta želim da radim u životu, a to je da budem dizajner. Kao devojčica igrala sam se temperama i bojama i iz majčinog ormara vadila stare stvari i prekrajala ih. Uvek me je privlačilo slikanje, crtanje, tkanje kao neki vid stvaralaštva – započinje priču Dunja i nastavlja:
- Već sa petnaest godina počela sam dizajnirati uniforme za firme, sajmove i razne manifestacije. Kasnije sam paralelno radila i studirala, da bih sa 24 godine samostalno otvorila agenciju za promociju i organizacije, a posle toga sam bila i suvlasnik jedne firme za uređenje prostora i enterijera – priča Mihalački.
Krajem 2011. sagovornica portala mojnovisad.com dobila je poziv od drugarice da učestvuje na grupnoj izložbi u Beogradu. Za tu priliku napravila je pismo tašnu od vinila sa printom.
- Kroz taj print sam izrazila ono što sam osećala i poslala poruku posetiocima izložbe. Reakcije su bile fantastične i prodala sam svih pet tašni. Žene su želele moje torbe. Imala sam sreće, jer sam tada upoznala nekoliko dizajnera koji su mi svojim savetima nesebično pomogli i to je kasnije doprinelo poboljšanju kvaliteta proizvoda – kaže Dunja.
Tokom vremena broj narudžbi je rastao pa je novosadska dizajnerka odlučila da se u potpunosti posveti kreiranju tašni, koje su postale prepoznatljiv brend. Pre dve godine otvorila je i svoj studio za dizajn u Šekspirovoj ulici.
- Za nastajanje printa treba mnogo vremena. To je faza koja može trajati mesecima. Pravim skice, slikam, crtam i kada napravim koncept kolekcije posle to obradim u fotošopu. Nakon pripreme taj print se odštampa na vinilu. Pre toga se uradi model torbe koji sam osmislila. Zatim se sklapa, deo ručno, a nešto mašinski. Kad je tašna sklopljena, radi se ambalaža. Proizvodi se u manjim serijama pošto ceo proces zahteva vremena, ali zato je specifično i drugačije od onoga što se nudi na tržištu i kupci to primete – objašnjava Dunja.
Uspešna Novosađanka za kreacije inspiraciju nalazi svuda oko sebe. Ranije su na njenim proizvodima dominirali kolaži, životinje, a danas likovni izražaji.
- Krajnji proizvod je ono što ja mislim i osećam, ono što mi se sviđa i kroz šta pošaljem neku poruku. Sada radim likovni koncept. Ne znam šta će biti sledeće, ali sve ima svoju priču. Zato je ideja proces koji traje čak i mesecima. Pravim tri modela DUM tašni. To su pismo-tašne, XXL kvadrat i vitamin. Napravim dve do tri kolekcije godišnje, takođe, pravim i futrole za mobilni u skladu sa njima – kaže Mihalački.
U svemu što radi ima veliku podršku porodice koja joj često pomaže savetima.
- Tašne se mogu naći na prodajnim mestima u Novom Sadu i Beogradu i preko onlajn prodaje. Puno mi pomažu društvene mreže i redovno koristim Fejsbuk, Tviter, Instagram i Pinterest. Često se javljaju ljudi iz inostranstva. Na internetu je jedna naučna radnica iz Amerike, inače našeg porekla, videla moje torbe. Kada sam išla turistički u SAD odnela sam joj jednu. Zahvaljujući njoj, u avgustu ću imati izložbu tašni u Ambasadi Srbije u Njujorku – kaže Dunja.
Ova dizajnerka je zahvalna svojim kupcima koji prate njen rad i koji joj se stalno vraćaju. Jer kako kaže, nema veće motivacije nego kada neko kupi, nosi i voli vaš proizvod.
Tekst: Aleksandar Jovanović
Fotografije: Aleksandar Jovanović i Bojan Đurišić
Dare NS
pre 2905 dana i 12 sati
Svaka pohvala za rad,upornost i uspešnost!Dosadilo je o exit-u,a o normalnim,malim i uspešnim novosađanima poput gdje.Dunje retko se i zna...