Teatar mladih "Mišolovka": Suočavanje sa životnim strahovima uz pomoć glume i pozorišta (FOTO)

Teatar mladih "Mišolovka": Suočavanje sa životnim strahovima uz pomoć glume i pozorišta (FOTO)

Rijaliti emisije, šund muzika i svakodnevni govor mržnje u javnom životu stvaraju društvo koje nije sklono širim vidicima i toleranciji. Ako tome još dodamo i svet društvenih mreža u kojem današnja omladina obitava, nije ni čudo da su ljudi otuđeni jedni od drugih. Međutim, da nije sve izgubljeno dokazuje i primer dvoje entuzijasta. Radeći godinama sa mladima nude im kvalitetni kulturni sadržaj, ujedno pomažući im da se izbore sa svojim strahovima kako bi što uspešnije savladali sve nedaće i izazove koje život donosi.

Pre nepunih osam godina Jelena Zdravković i Ibro Sakić osnovali su Teatar mladih "Mišolovka". Ideja je bila da se stvori sredina gde će se deca i mladi, uz pomoć dramskih i pozorišnih tehnika, baviti ličnim razvojem. Iako im cilj nije bila produkcija, njihovi nastupi na kraju sezone su uvek posećeni, a neke od predstava i nagrađene na festivalima. Veliki broj zadovoljnih roditelja i mladih koji su stekli samopouzdanje, postali su najbolja preporuka za teatar čiji se broj članova svake godine sve više povećava.



U razgovoru za portal Moj Novi Sad dramski pedagog Ibro Sakić objašnjava da sama predstava nije toliko bitna kao sam proces dok se bave sa nekom temom, jer se učesnici upravo tada suočavaju sa sobom i svojim strahovima. Na taj način razvijaju nove sposobnosti i veštine.

– Neka deca ne mogu da se snađu u sredinama kao što je škola, komšiluk ili nemaju grupu kojoj pripadaju, a ne smemo zaboraviti da je čovek socijalno biće. Onda dođu kod nas i prva stvar koja se dogodi je da budu prihvaćeni već na prvoj radionici jer Jelena i ja insistiramo, i to nam je vodilja u radu, da se različitost poštuje – kaže Sakić.

Kada su počeli sa radom imali su dve grupe i dvanaest članova, danas imaju pet grupa i 107 članova.

– Prva grupa pokriva uzrast od prvog do četvrtog razreda, a druga od petog do osmog. Treća su srednjoškolci i studenti. Zbog pandemije, da ne bismo stvarali gužvu, uveli smo još dve grupe za osnovce. Vežbe na radionicama se prilagođavaju uzrastu i stažu koji učesnici imaju kod nas. Bitno je da grupa sama iznedri temu koja je zanima. Kroz dramski radioničarski rad izvlačimo iz njih ono što ih zanima ili muči. Na kraju sezone svoj rad predstavimo na javnom času pred publikom – objašnjava Ibro.


Namera je da se iskoristi svačija autentičnost, da se ona predstavi kao nekakav dar, nešto što je pozitivno i čega se ne treba stideti.

– Kada mladi ljudi dobiju potvrdu od vršnjaka da njihova različitost nije greška to utiče na njihovo samopouzdanje i samim tim na njihovo ponašanje u nekom drugom okruženju. Postanu bolji i sigurniji u školi i umeju da se izbore za sebe. To je osnovni cilj, da se pomogne mladima da osveste svoje biće i da se sutra izbore za sebe u životu i da iskažu svoje mišljenje u situacijama kada su u manjini. Neće oni svi postati glumci, niti je to poenta – kaže Sakić.

A da je rad ovih dramskih pedagoga primećen, govore i priznanja. Predstava "Presek", koja je rađena sa tinejdžerima, prošle godine je osvojila nagradu za najbolju predstavu na Internacionalnom pozorišnom festivalu "Takt Teatar Fest".

– To su njihove autentične priče, kao i ono što im se događalo u kontaktu sa odraslima – nerazumevanje, nekomunikacija, odnosno gledanje na isti događaj kroz oči roditelja, nastavnika i psihologa i kroz njihove oči. Kada smo taj komad prvi put izveli pred publikom sećam se da su nam prilazili u suzama. Jedna profesorka nas je pozvala kod nje u školu jer je smatrala da njene kolege i učenici treba to da vide – priseća se naš današnji sagovornik.


Među zadovoljnim članovima omladinskog teatra je i sedamnaestogodišnji Edvard Jan Jandrić, učenik trećeg razreda Gimnazije "Isidora Sekulić", koji već godinu dana dolazi u "Mišolovku".

– Čuo sam od brata za njih. Svidela mi se energija i ostao sam. Na radionicama se zagrevamo kreativnim igrama i na taj način probijamo zid nesigurnosti. Definitivno sam manje anksiozan i sigurniji u sebe i lepše se osećam u svakodnevnom životu otkad sam ovde i nastaviću da dolazim – kaže Edvard.

Dvadesetogodišnjeg studenta FTN-a Vasilija Zečevića oduvek je privlačila umetnost.

– Ljubav prema glumi me je dovukla ovde i od tada češće posećujem pozorišta i više se udubim u dela koja čitam. Atmosfera je prijateljska, ali profesionalna. Ako neko ima problem i ne može da uradi neku vežbu svi mu pomognemo. Zajedno odlučujemo šta da ubacimo u komad i diskutujemo šta bi publici bilo interesantno. Upravo zahvaljujući dramskim tehnikama sam uspeo da dočaram besan lik nemačkog oficira u predstavi "Šest portreta Pavla Beljanskog" jer sam ljutnju izvukao iz sopstvenog životnog iskustva. Studije zaštite životne sredine i gluma možda i ne idu zajedno, ali ne bih se odrekao ni jednog ni drugog – objašnjava Zečević s radošću u glasu.


Šesnaestogodišnja Sofija Skendžić dolazi u "Mišolovku" od svoje devete godine.

– Bila sam zatvorena za prijateljstva i nekako sama. Gluma mi je pomogla da se oslobodim i to je bio preobražaj koji je i moja okolina primetila. Otvorila sam se i počela da družim, a pre toga mi je bilo teško da priđem ljudima i da komuniciram. Nažalost, većina mladih danas ne prati kulturu i ne čitaju. Deca su nekada više komunicirala sa odraslima, ali su ih dosta otuđili mobilni telefoni i društvene mreže. Lično pokušavam da gradim otvoren odnos sa roditeljima i gluma mi je u tome pomogla – iskrena je Sofija.

Ibro objašnjava da je jedan od ciljeva teatra i razvoj pozorišne publike.

– Idemo zajedno u pozorište i razgovaramo o predstavama koje smo pogledali. Preporučujemo im knjige i filmove. Njihove reakcije su odlične, što je sjajno, jer ako odete u pozorište i ako se osvrnete videćete da nema nijedan odsto mladih u publici. Prosto se zapitate ko će za dvadeset godina posećivati kulturna dešavanja – kaže Ibro Sakić.

PROSTORIJE I FINANSIRANJE: Teatar mladih "Mišolovka" veliku zahvalnost duguje Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje vaspitača, koja im je pet godina ustupala prostor za radionice. Zbog pandemije ta saradnja je prekinuta. Nakon toga koristili su dvorište Arhiva Vojvodine, a trenutno su ugošćeni u KCNS-u i u Omladinskom centru Gradske biblioteke. Takođe, na osnovu projekta "Muzej mladih", redovno se sastaju i u Spomen zbirci Pavla Beljanskog. "Mišolovka" se finansira kroz članarinu i projektno finansiranje, a neizmernu pomoć pružaju roditelji dece. Rad teatra se može pratiti i preko društvenih mreža Fejsbuk i Instagram.


Tekst i fotografije:
Aleksandar Jovanović

11
2

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Sonja

    pre 1475 dana i 34 minuta

    Obrazovani, strpljivi, posvećeni dramski pedagozi koji fantastično rade svoj posao!
    Bravo!

    Oceni komentar:
    0
    5