Vizionar koji nije čekao zakon: Prvi učitelj gimnastike u Novom Sadu

Vizionar koji nije čekao zakon: Prvi učitelj gimnastike u Novom Sadu

Prvi učitelj gimnastike u Novom Sadu bio je dr Đorđe Natošević, uz to i direktor škole, a inače lekar po profesiji. Bilo je to septembra 1853. godine, kada je na sednici patronata novosadske gimnazije odlučeno da za novog direktora škole bude pozvan dr Đorđe Natošević. On se odazvao pozivu i vrlo rado prihvatio položaj direktora gimnazije …

 

Piše: Zoran Knežev, hroničar i publicista

 

Postavljenju novog direktora najviše se obradovalo građanstvo Novog Sada, jer se dr Natošević već bio predstavio u svom lekarskom pozivu kao čovek koji želi da sve svoje snage i sposobnosti posveti svom narodu. ”Srbski dnevnik”, koji je u to vreme izlazio, ovako je zabeležio postavljenje novog direktora gimnazije: “Prekjuče držao je Patronat ovdašnje gimnazije zasedanje u kome je rešeno da se za direktora ovdašnje gimnazije pozove g. doktor medicine Đorđe Natošević. Vrhovni Patronat gimnazijalni visokop. g. episkop Platon pozvao je u sledstvu tog rešenja imenovanog gospodina, i on je imao dobrotu primiti se ove dužnosti. Mi se radujemo ovom izboru, jer smo uvereni, da će gimnazija u licu g. Dra. Natoševića imati ne samo dobrog upravitelja, no da će deca imati veštog učitelja u prirodnim naukama, koji će isti gospodin predavati”.

 

 

Posle nekoliko dana “Srbski dnevnik” donosi ovakvu vest: ”Ovih je dana za Gimnazijalnu mladež zaveden kurs gimnastični pod upravom gimnazijalnog direktora G. Dra. Natoševića. Tri puta preko nedelje skuplja se ovde mladež u gimnazijalnoj Sali, i tu se u gimnastičnim upražnenijama obučava. Tako smo dakle jedva jedanput dočekali i to, da nam gimnazija bude to, što je kod starih Grka bila, i što po samom imenu svome biti mora tj. škola gde se pored duševne i telesne snage umnožavaju i upražnjuju”.

Prema tome gimnastika je kao obavezni nastavni predmet uvedena u novosadskoj gimnaziji septembra 1853. godine, mada još u ono vreme nije bilo ni pomena, da se u školama u okviru redovne nastave održavaju časovi ginastičkog vežbanja, a još je daleko bilo donošenje zakona o obaveznoj nastavi gimnastike, koji je inače donet tek 1871. godine. Dr Đorđe Natošević je samoinicijativno, kao direktor škole, uveo obaveznu nastavu gimnastike. Za sprovođenje nastave nije bilo stručnjaka, već su časove održavali mlađi nastavnici i sam direktor škole. Nastava se održavala u školskom dvorištu, na Dunavu i na periferiji grada. Natošević je mnogo pažnje posvetio izletima i plivanju, te je Dunav naročito bio posećivan za vreme lepih dana.

Jedan hroničar je zapisao o izletima koji je Natošević organizovao ovo: ”Priređivani su izleti u šumu i goru pod vođstvom Dr. Natoševića. na izletima su se igrali: Longa –mete, uskoč-kobila, iskola-kučki, utrkivali su se, skakali, bacali kamena i rvali se”.

Natošević je za vrlo kratko vreme obezbedio i stvorio uslove za redovne časove gimnastike. On je sam izrađivao sprave i rekvizite, odnosno pod njegovim rukovodstvom u radionicama novosadskim izrađivale su se jednostavne i primitivne sprave i rekviziti.

Veliku pomoć i podršku pri uvođenju nastave gimnastike u gimnaziji pružili su direktoru škole i sami učenici. Oni su ovaj novac i za njih interesantan predmet prihvatili sa najvećom radošću i zadovoljstvom. Čitava nastava gimnastike u novosadskoj gimnaziji pod rukovodstvom dr Natoševića bila je stručno postavljena i organizovana. Kao što se vidi, koristio je raznovrsna sredstva u razvijanju fizičkih i zdravstvenih osobina kod svojih učenika.

 

 

Interesantno je da je Natošević uveo i ocenjivanje učenika iz gimnazije i to opisno. Eto, na primer, kako je Vasa Stajić u novosadskim biografijama zabeležio kakve je dr Laza Kostić imao ocene gimnastike prilikom svog školovanja u novosadskoj gimnaziji: ”iznenadiće i slab uspeh Lazin u gimnastici koju je predavo sam direktor gimnazije Dr. Đorđe Natošević. U III razredu je prvog semestra dobio ocenu: slab, nespretan: drugog semestra prilično napredovao, pliva u slobodnom Dunavu”.

Dr Natošević je inače vrlo dobar gimnastičar i sportista i jedan hroničar ga je takvog i predstavio: ”Bio je veoma gibak. Sa lakoćom, elegancijom i velikom preciznošću izvodio je i najteže gimnastičke vežbe. Time je oduševljavao i osvajao svoje učenike, koji su se takođe takmičili da jedan drugoga nadmaše u vežbanju”.

 

 

Međutim, po odlasku dr Natoševića sa položaja direktora škole 1857. godine, nastava gimnastike se postepeno zapostavlja, a posle izvesnog vremena se potpuno ukida. Ivan Popović, pisac knjige “Gimnastika kao ustanova za razvijanje telesne i moralne snage čoveka i naroda”, štampane 1878. godine, na jednom mestu se osvrće na ukidanje nastave gimnastike u novosadskoj gimnaziji: ”Davno je to bilo, kako se za vreme Dr. Đorđa Natoševića i donekle iza njega predavala gimnastika u srpskoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu. Bilo je nužne opreme, ali kako je prestala gimnastika, izmigoljila se polako i oprema”.

Zahvaljujući ovom kratkotrajnom sprovođenju gimnastike u novosadskoj gimnaziji, mnogi učenici su stekli osnovna znanja i uvideli korisnost i potrebu telesnog vežbanja u formiranju čovekove ličnosti, pa su kasnije postali pokretači i osnivači gimnastičke organizacije u Novom Sadu.

 

Dr Đorđe Natošević se rodio 19. jula 1821. godine u Slankamenu. Završio je filozofiju, pohađao pravni fakultet, a medicinu je završio 1850. godine u Beču. Umro je naprasno 11. jula 1886. godine u Sremskim Karlovcima, gde je rukovodio ispitima u srpskoj učiteljskoj školi. Prenesen je i sahranjen u Novom Sadu.

 

Oceni vest:
6
70

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)

Ovaj članak još uvek nije komentarisan