COMMUNIQUÉ: NASLOV KOJI NIJE DRAMATIČAN ALI UKAZUJE NA OZBILJNOST SITUACIJE
Izvor - mojnovisad.com : Autor - Daško Milinović : Fotografija - Ilustracija/Pixabay.com
Dragi moji, evo samo da vam se javim. Ja sam dobro, što i vama želim…
Previously on Daschko: Uhapsilo me zbog navodnih pretnji narodnom poslaniku preko Twittera. Ili su bile narodne pretnje navodnom poslaniku? Nije ni bitno…
Naravno da mi je, a i vama, muka od prepričavanja i objašnjavanja onog što mi se događalo prethodnih desetak dana i što mi se i dalje dešava ali moram i mojoj “matičnoj” kolumnističkoj kući da podarim svedočanstvo. A i sad kad je prošao prvi talas oluje govana, malo se neke stvari lepše i jasnije vide. Evo šta sam naučio…
Prilično je jezivo kada ti se sve one pretpostavke o prirodi države u kojoj živiš i ljudima koji u njoj vladaju i drže sve alate sile, pokažu istinitim pa čak i daleko prevaziđu očekivanja u lošem smeru.
Trenutno živim skeč koji bi na preliminarnom sastanku redakcije Montija Pajtona bio odbačen kao banalan i debilan. To koliko truda režim i sistem državne represije ulažu u nadgledanje i drndanje građana je van svakog poimanja. Imam utisak da, kad bi sutra Island rešio da nas napadne, mi bismo bili pokoreni za nekoliko sati jer nam je celokupni pandurski i ostali aparat zauzet zabadanjem nosa u živote građana od kojih ne preti nikakva opasnost. Nikad više nisam bio ubeđen u sposobnost srpske policije da reši ama baš svaki problem i nikad više nisam bio ubeđen da se to ne radi jer im naprednjačke gazde to ne dozvoljavaju nego ih koriste za proganjanje svojih političkih protivnika.

Koliko je dobro podmazana ta mašinerija koju čine korumpirani poslušnici u svakom delu državnog aparati i ništarije u režimskim medijima, apsolutno je fascinantno. Upoznao sam za tih 24 časa i časne ljude, prave profesionalce i u policiji i pravosuđu koji su se jadali da su primorani da rade po diktatu, govoreći kroz zube i osvrćući se. Ostaje mi nada da će pronaći svoj ponos i integritet i shvatiti da postoji nešto važnije od čuvanja svog radnog mesta jer bez takvih su nam šanse za oslobođenje jako male.
Ono što mi imamo na raspolaganju je solidarnost. Moramo paziti jedni na druge. Kad oni odluče da nestaneš, jako je važno da to neko brzo sazna i obavesti ljude. Njihov metod je predvidljiv i tačno znaš kako će represija dalje teći.
Naučio sam da se oni ludački plaše podsmeha. Jasno je da sam zato te noći bio stanar ćelije za trežnjenje (od antirežimskih ideja) a ne zbog nekakvih pretnji. Smešni i nesrećni kompleksaši, ogrezli u razna zla koja su tokom života počinili, sve su uspeli ali ih jebava kad im se smejemo i pokazujemo koliko su mali i smešni. Onda čine ludosti i to jeste opasno ali ne sme da nas uplaši. Tad treba da pojačamo. Imamo posla sa ljudima koji nisu u stanju da kažu istinu. Kao da imaju pravi, organski poremećaj u glavama. Vrhovni Lažov prosipa taj svoj hendikep, koji je u ovom slučaju super-moć, na niže rangove satrapa. Laže se o svemu. Laž je sama sebi postala svrha. Ponekad kao namerno da odaberu nešto najočiglednije pa o tome lažu, da bi nas skroz navikli na laž kao način života.

Naučio sam, tj. potvrdio svoja decenijska znanja o sprezi vlasti i fašističkih grupa i pojedinaca koji imaju ulogu besnih pasa u hajci. Nije bilo fašističkog šljama koji se nije oglasio da seiri i gnoji poslednjih dana. Njihovi dometi u propagandnom delovanju su skromni jer su oni izuzetno glupi ali su jezivi i ne treba ih ignorisati. Oni će završiti posao kad nešto ne može da se izvede pandurski i institucionalno.
Milošević nas je tukao zvaničnom policijom, Vučić nas teroriše armijom krimi trenerkaša od kojih se većina loži na fašizam. Neki su samo krimosi…
Stvarno mi je žao što vam zbog mene preseda ruska salata i trudiću se da vam to više ne radim. Ali, morate mi obećati da ćemo se pobuniti ko ljudi. Ne mogu dovoljno da se zahvalim svojim prijateljicama, prijateljima, kolegama, saborcima koje lično poznajem i stotinama onih koje ne poznajem ali se dobro znamo. Samo o tome sam mislio kad su mi vratili pertle i pustili me da idem da konačno malo odspavam.
TO JE NAJVAŽNIJE što sam naučio a što je Džo Stramer davno rekao: Bez ljudi si ništa. Ljudi mogu sve!
Komentari
Ma taj Daško je jedan obični isfrustrirani ćelavi patuljak. Da je bilo kome napisao ono što je Djuki priveli bi ga. On je klasičan internet ratnik koji je slinio i plakao u stanici.
Daško, jedini način, za preživeti, je da sada ti povećaš represiju na državni aparat ! :)