Darko Rundek, muzičar: U Novom Sadu sam se odomaćio i ovo je pomalo i moj grad

Darko Rundek, muzičar: U Novom Sadu sam se odomaćio i ovo je pomalo i moj grad

Našem današnjem sagovorniku ne treba posebno predstavljanje. Na sceni je već više od 40 godina, a njegova muzika neprestano evoluira, raste i donosi svežinu koju jednako prepoznaju i mlađi i stariji. To je dokazao i prethodnog vikenda na dva rasprodata koncerta održana u Novom Sadu.

U prepunoj sali SKCNS Fabrika, gurkala se vedra i nasmejana grupa ljudi, nestrpljivo iščekujući da na binu iskorači Darko Rundek. Pojavivši se pred njom, rekao je "Imam osjećaj da nisam bio u Novom Sadu 100.000 godina i imam svašta da vam ispričam". I ispričao je sve što je trebalo – kroz svoju muziku i stihove.


Za dva sata svirke nabijene energijom, Rundek i ekipa predstavili su poslednji album "Brisani prostor" i rasplesali publiku uz dobro poznate hitove poput "Ruke", "Apokalipso", "Šejn", "Bi mogo da mogu" i neprevaziđeni "Šal od svile". Pozitivna atmosfera nekontrolisano se širila kroz masu, a horsko pevanje orilo iz pesme u pesmu, učinivši ovaj koncert nezaboravnim.

 

Tako je bilo ispred bine, a kako je bilo na njoj, sa čitaocima portala Moj Novi Sad podelio je Darko:

– Meni je sinoć malo odzvanjao zvuk, ovaj prostor je bio previše rezonantan, pa smo morali sa manje detalja da sviramo, ali je bio jako lijep koncert i super publika, sve pet. Drago mi je da sam tu, Novi Sad mi izgleda lijepo, zdravo, jedro. Ja sam se ovdje nekako odomaćio – imam tu prijatelje i sjećanja. Tu sam radio muziku za predstavu "Brod za lutke" pre, sada već, dosta godina, sa Maretom Vukmanovićem sam miksao live album iz Doma omladine, pa sam u Veterniku proveo dosta dana radeći na tome, tako da je ovo pomalo i moj grad.

Da Rundeku godi podmlađena ekipa muzičara jasno se vidi u sinergiji koja vlada na sceni, ali i činjenici da su se na poslednjem albumu, prvi put nakon Haustora, našle kompozicije i tekstovi drugog autora – mladog Roka Crnića. Čini se da su Roko i talentovana saksofonistkinja Ana Kovačić doneli nove ideje i malo uticaja elektronske muzike.


– Tražio sam to jer volim kada mi muzika zvuči zanimljivo i svježe i ne zanima me da zvuči kao nešto što je već bilo. Tu smo došli do nekog novog stupnja i mogli bi i dalje otići u tome. Tokom rada smo razmjenili jako puno srdačnosti i talenta, igre i zajedništva, što je danas rijetko, nažalost. Meni je sa tim ljudima lijepo svirati i raditi.

Među mnogobrojnim slušaocima najrazličitijih generacija, u publici se našla i gospođa koja je s radošću konstatovala koliko je Rundekova muzika vanvremenska, jer ga je ona prvi put uživo slušala pre 35 godina, a sada su tu mladići i devojke koji jednako uživaju u muzici tog doba. Rundek odgovara na pitanje kako mu to sve ove godine polazi za rukom:

– Pa šta znam, ja se nadam da prenosim neki iskreni senzibilitet, neku vrstu osjećaja prema svijetu, koji mislim da ima vrijednost sam po sebi i mimo pjesama. U ovom vremenu mi je važno da makar na neki način upozorim na to da se nalazimo usred katastrofe. To, naravno, ne bi trebalo biti za paniku, ali za neku vrstu osvještavanja ljudi jeste. Radimo na vlastitu štetu i ako nastavimo da kasnimo sa tim da promjenimo ovako ugodan način života za jedan još ugodniji, jer je aktivniji, onda ćemo morati stradati, nažalost.

Darko je jedan od malobrojnih muzičara koji je otvoreno stao na stranu ekologije i sopstvenim primerom svakodnevno pokazuje kako možemo biti bolji. Stihove "Mi smo protiv ugnjetača i njihovih pomagača" izmenio je u "Mi smo protiv ulagača i njihovih bageraša", pa je tako njegova pesma "Ay Carmela" postala nezvanična himna ekoloških protesta u Srbiji. Nije se libio da potpiše peticiju za zaustavljanje seče šuma na Fruškoj gori, niti da digne glas protiv mikro-elektrana.


– Ne možemo više ovako - da se vozikamo okolo automobilima, jedemo hranu koja dolazi iz nekih dalekih zemalja, trošimo užasno veliku količinu predmeta koje bacamo i pravimo gomile smeća… Ima nešto u perspektivi nekog seljaka od prije manje od 100 godina. Mi živimo tako rasipno i bez respekta prema svijetu, i to nam izgleda normalno. To nas vodi u neku polusvijest i propast u smislu – niti si sretan, niti si živ. U ime čega? Ne znam – zaključuje Rundek.

Razgovarala: Sonja Slijepčević

Fotografije: Aleksandar Jovanović, Đorđe Bašić, Sonja Slijepčević

Oceni vest:
35
1

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Dušan B.

    pre 9 dana i 12 sati

    Sa zakašnjem moram napisati da je koncert bio sjajan, došao sam poslušati novi materijal, Haustor sam slušao u Osijeku i Čelarevu...album Brisani prostor je odličan, po meni novo poglavlje za umetnika koji očito ne želi živeti od stare slave, Rundek je kroz tekstove i razgovor sa publikom pokazao visoku samosvest o katastrofičnom svetu u kom živimo...i kao što reče na koncertu - revolucija počinje u tanjuru

    Oceni komentar:
    0
    3
  • Dobrodošao!

    pre 9 dana i 3 sata

    Mnogi od nas su u mislima sa Haustorom i Rundekom, kao što se vidi iz ocena.
    Nažalost, sva podsećanja na taj kvalitet muzike, taj život - iz ovih današnjih cipela je veoma, veoma bolan.
    Toliko bolan, da je teško pretočiti misli i osećanja u reči, i podeliti to sa današnjim klincima
    koji zaista ne znaju o čemu mi to...

    Oceni komentar:
    0
    2