Dr Nebojša Andrić: Regeneracijom tkiva do smanjenja potrebe za transplantacijom

Dr Nebojša Andrić: Regeneracijom tkiva do smanjenja potrebe za transplantacijom

U susret manifestaciji "Evropska noć istraživača 2019", koja će se u našem gradu održati 27. septembra, svakog četvrtka do tog datuma objavljujemo razgovore s našim vrednim naučnicima o temama i problemima od značaja za širu javnost.

– Regenerativna medicina zasniva se na primeni brojnih strategija kao što su upotreba biomaterijala i matičnih, odnosno imunskih ćelija, kako bi se nadoknadio urođeni defekt ili strukturni i funkcionalni nedostatak tkiva i organa oštećenih bolešću, traumom, starošću kaže doktor Nebojša Andrić, docent na Departmanu za biologiju i ekologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu.

Zahvaljujući činjenici da se sve više i više oslanjamo na tehnološka dostignuća, kompleksnost sveta u kojem živimo dramatično je veća u poslednjih nekoliko decenija, a samim tim i složenost izazova i problema sa kojima se susrećemo. Na koji način prilazite rešavanju ovakvih problema u svojim istraživanjima?

– U Srbiji se danas susrećemo sa izazovima iz oblasti humanog infertiliteta, veštačkog osemenjivanja i reprodukciju domaćih životinja kao i u oblasti regenerativne medicine. ART-REM projekat je usmeren ka unapređenju ove tri različite, ali istovremeno povezanih oblasti kroz razvoj i formiranje novih studijskih programa u Srbiji. Da bi ostvario svoj cilj, projekat je formirao tim koji se sastoji od tri Univerziteta u Srbiji, tri Univerziteta iz EU i tri predstavnika malih i srednjih preduzeća. Zadatak ovog multidisciplaniranog tima je da unapredi postojeći studijski programa iz Reproduktvine biologije na Univezitetu u Novom Sadu i formira dva nova moderna studijska programa iz Animalne reproduktivne biotehnoloije na Univerzitetu u Beogradu i Regenerativne medicine na Univerzitetu u Kragujevcu. Ovi savremeni studijski programi će školovati nove generacije studenata koji će biti osposobljeni za rad iz oblasti humane i animalne reproduktivne biologije i regenerativne medicine i time će doprineti rešavanju izazova i samom razvoju ovih oblasti u Srbiji.

 


Kako regenerativna medicina može da promeni načine lečenja određenih bolesti?

– Oštećenja tkiva i organa usled bolesti ili povrede, sve više zahtevaju razvoj terapije kojom se može regenerisati tkivo i smanjiti potreba za transplantacijom. Regenerativna medicina je interdisciplinarna oblast, koja obuhvata primenu znanja iz oblasti bioloških i inženjerskih nauka. Regenerativna medicina zasniva se na primeni brojnih strategija kao što su, upotreba biomaterijala i de novo dobijenih ćelija (matične ćelije, imunske ćelije...) kako bi se nadoknadio urođeni defekt ili strukturni i funkcionalni nedostatak tkiva i organa oštećenih, bolešću, traumom, starošću. U poslednjih nekoliko decenija, brojne terapijske metode iz oblasti Regenerativne medicine (metode za zarastanje rana i terapeutski pristupi u ortopediji) odobrila je Food and Drug Administration (FDA) i sada su komercijalno dostupni. Istovremeno su i mnogi novi terapijski pristupi u okviru Regenerativne medicine predmet istraživanja brojnih pretkliničkih i kliničkih studija. Cilj je izrada sofisticiranih transplantata i razvoj tehnologije za njegovu što bolju integraciju sa vaskulaturom primaoca, kao i poboljšanje endogenih regenerativnih sposobnosti primaoca, aplikacijom ćelija (matične ćelije) ili primenom imunomodulatornih tehnika.

Kapaciteti za biomedicinski potpomognutu oplodnje u Srbiji nisu dovoljni


Na domaćim univerzitetima ne postoji studijski program za reproduktivnu biologiju, sem master programa na Univerzitetu u Novom Sadu. U kom obimu je potreba tržišta u Srbiji za osposobljavanjem stručnjaka iz ove oblasti?

– U Srbiji oko 10% parova ima problem sa infertilitetom što je u rangu evropskog proseka od 8 do 9%. Ovi podaci ukazuju na globalni problem humanog infetiliteta kako u Srbiji tako i u Evropi. Problem humanog infertiliteta se rešava postupkom biomedicinski potpomognute oplodnje u klinikama za vantelesnu oplodnju. Prema preliminarnom izveštaja Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje o stanju biomedicinski potpomognute oplodnje, u Srbiji postoje 6 državnih i 12 privatnih klinika koji se bave ovim postupkom. U periodu od decembra 2012 do decembra 2013 na lečenje postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje ukupno je upućeno 1.798 lica. Sredinom 2013. godine godine iskazani kapaciteti pojedinih zdravstvenih ustanova iz plana mreže za obezbeđivanje usluge lečenja neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje su bili popunjeni do kraja 2013. godine. Zbog te situacije, RFZO je u više navrata sklapao ugovore za pružanje pomenutih usluga sa privatnim zdravstvenim ustanovama. Ovaj podatak, iako dobijen iz 2013 godine, jasno ukazuje da kapaciteti za biomedicinski potpomognutu oplodnju u Srbiji nisu dovoljni. Zbog toga RFZO predlaze unapređivanju prostornih mogućnosti, kadrovske obezbeđenost i opremljenost klinika koje se bave postupkom biomedicinski potpomognute oplodnje. Kroz studijski program Reproduktina biologija, koji je jedini akreditovan program ove vrste u Srbiji, se već sedam godina školuju embriolozi koji su spremni da se nakon završetka studija uključe u timove za biomedicinski potpomognutu oplodnju i samim tim kadrovski ojačaju klinike za vantelesnu oplodnju u Srbiji. 


Na koji način očekujete da će vaš projekat u narednih 5 do 10 godina unaprediti stanje u Reproduktivnoj biologiji ?

– Prema uputstvu Evropskog društva za humanu reprodukciju o radu laboratorija za biomedicinski potpomognutu oplodnju, broj osoblja koji izbodi ovu procedure treba da bude usklađen sa brojem ciklusa. Tako, recimo, kliničar koji izvede 150 ciklusa biomedicinski potpomognute oplodnje treba da ima najmanje dva kvalifikovana embriologa. Jedan od problema u Srbiji je da ne postoji tačna evidencija o broju ciklusa koje sprovode klinika za vantelesnu oplodnju te je, iz tog razloga, teško utvrditi da li postoji optimalan broj embriologa u laboratorijama. Prema nezvaničnoj evidenciji u Srbiji se izvede oko 8.000 ciklusa godišnje, a trenutno u klinikama za vantelesnu oplodnju radi oko 35 embriologa. Na osnovu ovih, doduše nezvaničnih podataka,  jasno je da broj embriologa nije adekvatan broju ciklusa koji se godišnje sprovede u našoj zemlji. Ukoliko bi se u narednih 5 do 10 godina ustanovila nacionalna evidencija o broju ciklusa biomedicinski potpomognute oplodnje u Srbija vrlo lako bi se došlo i do potrebnog broja kliničkih embriologa. Studijski program Reproduktivna biologija svake godine obuči jedan broj studenata za rad u klinikama za vantelesnu oplodnju i koji u potpunosti mogu da odgovore izazovima biomedicinski potpomognute oplodnje u Srbiji. Dakle, precizna evidencija broja ciklusa po klinikama, donošenje pravilnika i regulative na nacionalnom nivou, a zatim i usaglašavanje kadrovske stukture sa potrebama biomedicinski potpomognute oplodnje u Srbije je jedan od ključnih koraka u pravcu unapređenja ove oblasti u narednh 5 do 10 godina.

Oceni vest:
5
0

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)

Ovaj članak još uvek nije komentarisan