Izvor: Večernje novosti / Fotografija: Ilustracija/mojnovisad.com

NOVOSADSKI UGOSTITELJI I KORONA: "Nama fali radnog vremena, a obaveze su i dalje 100 odsto"
Mogućnost da se kao jedna od prvih mera za borbu protiv razbuktavanja virusa korona skrati radno vreme kafića, restorana i klubova do 20 časova, novosadske ugostitelje, kojih ima oko 1.000, ne ostavlja nimalo ravnodušnim.
Kako mnogi od njih ističu, već su "ranjeni" dosadašnjim merama, kojih se većina pridržava, a tiču se ograničenog broja gostiju, što sveukupno utiče i na posetu i na promet i zaradu.
Milenko Mijić, predsednik Udruženja ugostitelja Novog Sada "UGONS 1946.", kaže za "Večernje novosti" da je pridržavanje bezbednosnih mera individualno, od lokala do lokala, ali je zajedničko da svi rade smanjenim kapacitetom.
– Šta nam predstoji, za nas je nepredvidivo. Razumemo situaciju, vidimo šta se dešava u regionu, skraćuje se radno vreme i teško da će to nas u Srbiji zaobići. To će, svakako, najviše pogoditi sale za venčanja i klubove, odraziće se na radnike, na diskonte, i oni će biti u problemu. Kafići i restorani rade umanjenim tempom, ali funkcionišu. Uputili smo nadležnima apel za pomoć i očekujemo da na sastanku iznesemo naše viđenje problema i u razgovoru nađemo zajedničko rešenje – izjavljuje Mijić za beogradski dnevni list.
Jedno od mogućih rešenja, kao pomoć države, po rečima Zorana Bezića, dugogodišnjeg novosadskog ugostitelja, bio bi program koji u skladu sa skraćenim radnim vremenom umanjuje poreze i takse.
– Jasno nam je da epidemiološka situacija direktno utiče na sve oblasti života i rada i jednako tako moramo biti revnosni, ali smatramo da mora da se čuje i naša strana. Podrška ugostiteljima se ne ogleda u svakodnevnom kažnjavanju, koje samo odmaže. Nama fali radnog vremena, a naše obaveze su i dalje 100 odsto. Pomoć bi bila ne u novcima, nego u odnosu između obaveza i rada, da se srazmerno umanje porezi i doprinosi na radnike – kaže za "Novosti" Bezić.
Stane
pre 1058 dana i 15 sati
Stanarim u zgradama oko kafića i klubova zbog buke fali miran san već godinama, a obaveze da idu ujuttu na posao su ostajale iste, pa država nije pomagala. Ne vidim zašto bi sada pomagala kad kafićima fali radnog vremena