Izvor: mojnovisad.com /
Da li znate koje su prve dve novosadske ulice?
U prvim godinama naseljavanja Novog Sada stanovnici su gradili i obrazovali ulice po gredama (nasipima), koje nisu bile izložene poplavama, pa otuda imamo nepravilan raspored ulica u našem gradu. Za prve dve ulice u današnjem Novom Sadu se smatraju Zlatna greda i Dunavska, a koja je prva i starija, verovatno samo one znaju...
Piše: Zoran Knežev, hroničar i publicista
Po pretpostavci prva ulica, od koje je počeo da se razvija današnji Novi Sad je najverovatnije bila Zlatna greda, jer jedna stara priča kaže, da se na malom trgiću, na spajanu ulica Zlatne grede, Skerlićev i Save Vukovića nalazio prvi centar nekadašnje varoši Petrovaradinskog Šanca. I ova ulica je izgrađena na nasipu, nalazila se duž bare koja se širila do Saborne i Almaške crkve na jednoj, a do Jermenske crkve na drugoj strani. Ne samo Zlatna greda, nego i druga najstarija ulica Novog Sada, Dunavska, nalazila se na nasipu između dve bare od kojih je desna zasuta tek posle 1918. godine.
Zato se Dunavska ulica na mapi iz 1745. godine, zove ulica “auf der Briken” (na mostu), a pre nego što je nasuta i pre nego što su duž nje podignute kuće od tvrdog materijala, ona je bila most na kojem su se nalazili dućani i drvene barake.
Zlatna greda nazivala se “Dam zlatna greda”, tj. nasip koji se nalazio duž bare. Isušivanje i nasipanje tih bara mnogo su unapredile zdravstvene prilike u Novom Sadu, koji je prvih 150 godina mnogo patio od malarije i drugih zaraznih bolesti. Zlatna greda je, pored Dunavske, najstarija ulica u našem gradu i koja je sa ovom drugom zadržala svoje ime od svog postanka pa do danas (mada je bilo promena, ali kratkog veka). To je njeno “zvanično” ime, ali je ona osamdesetih godina XIX veka “nezvanično” nazivana i profesorskom ulicom, što su u njoj pretežno stanovali profesori Srpske gimnazije sa svojim porodicama.
“Dunavski sokak je bio riblja (u ono vreme ribnja) pijaca, gde su se prodavali tek ulovljeni šarani, morune, jesetre, lososi... Mogla su se poručiti i kuvana i pečena jela, slatko i turšija. Riba je bila osnovna namirnica. Mast i para od jela, isparenja od pregorelog ulja i muve je nisu činile najprivlačnijim mestom”. Tako je o Dunavskoj ulici pisao Mihajlo Polit Desančić, koji je u njoj i živeo.
Neke od kuća u Dunavskoj ulici imale su i svoja imena. Pored Maslakove kuće “Kod belog lava”, bila je i ona “Kod tri zlatna raka” Jovana Makijevića Frajkorca, “Kod belog bureta” advokata Pečenovića, “Kod Crnog Đorđa” Marka Svilarovića, “Kod goluba” Dimče Androvića i Mihajla plem. Andreovića i “Kod zlatnog šarana” Konstantina plem. Divana. Gotovo sve te kuće su nestale u Buni, a sa njima i duh orijenta Dunavskog sokaka.
Posle 1850. godine izgrađene su jednospratnice, koje je i danas krase. Veliku zaslugu za tako dug vek ove trgovačko-zanatske ulice imaju sami građani koji su se trudili da se ova stara ulica sačuva. Ona je bila glavna varoška ulica, jer je od pristaništa vodila u grad. Sa obe strane, sa kućama na jedan i dva sprata pogotovo kada su nedeljni vašari, bila je krcata. Nije bila baš široka, ali je bila najlepša i puna sveta. Dunavska ulica je bila puna dućna i trgovina svake vrste i svaki stranac se čudio kako ti dućani mogu da rasprodaju toliko robu. Posebno se mora pohvaliti uslužna i prijateljska trgovačka posluga, čak se govorilo da su svojom rečitošću nadmašili i same Bečlije, koji su bili neprevaziđeni trgovci.
U XVIII veku i na početku XIX veka u ovoj ulici koja je tada skoro direktno vodila u Dunav, kuće su bile niske, prizemen, ulica je bila kraća, a pred sam kraj ulice, bliže Dunavu, nalazile su se građara i solara.
Зага
pre 3004 dana i 1 sat
Штета што аутор текста није мало више труда посветио припреми и проучавању богате архивске грађе о овој врло занимљивој теми, а не да се бави претпоставкама, јер би чланак о овој занимљивој теми био веродостојнији и бољи. Зато бих сваком кога интересује ова тема препоручио (и аутору овог текста) да прочита књигу "Приче варошких улица" Војислава Пушкара, познатог новосадског историчара истраживача, који на стручан и професионалан начин, с богатом архивском грађом обрадио историју раста новосадских улица: од прве калдрме, копања канала и бунара, првих електричних, водоводних и канализационих водова, па све до данашњих дана.
Isto to, ali malo lepše...
pre 3001 dan i 3 sata
"Dunavska ulica je jedna od najpoznatijih ulica u Novom Sadu. Pored ulice Zlatna greda, Dunavska ulica je najstarija u gradu. Nalazi se u centru grada i zauzima prostor između Zmaj Jovine ulice i Beogradskog keja, odnosno Dunava po kojem i nosi ime.
Ulica je kao putni pravac između centra grada i dunavske obale nastala u prvim godinama 18. veka, neposredno po osnivanju Rackog naselja okupljenog oko Mostobrana. Predstavljala je glavnu saobraćajnu vezu grada sa Dunavom što je odredilo i njen društveni, istorijski i kulturni značaj.
U vremenu svog postanka ulica je bila okružena nezdravim močvarama. Početkom 18. veka grade se prve kuće i ulica dobija svoj lik. Na kartama je tada bila upisana kao Petrovaradinska ulica. Zbog mnogobrojnih bara koje su okruživale suvu “gredu” po kojoj su građene kuće, jedno vreme je ulica bila prekrivena brojnim drvenim mostićima, te je na mnogim gradskim mapama s početka 18. veka bila upisivana i pod imenom Auf den Brucken, odnosno Ulica na ćuprijama.
Jačanjem ekonomske moći građanstva niču prve zgrade od čvrstog materijala i ulica polako, do kraja 18. veka, zadobija svoj pravi lik. Tada dobija svoje konačno ime Dunavska ulica (sokak), odnosno Donau–Gasse, (nemački naziv) Duna utca (mađarski naziv).
U godinama pred bunu iz Dunavske ulice su sklonjene pomenute drvene kolibe i na njihovom mestu se gradi gostionica “Kod engleske kraljice” (mesto današnjeg Muzeja Vojvodine) gde se svirala vojna muzika. Godine 1845. uvode se prvi fijakeri za javni prevoz a početna stanica nalazila se kod pomenute gostionice. Godinu dana kasnije mogli su se videti i prvi vučni fijakeri na petrolejski pogon.
Razvoj i izgradnja ulice prekinuti su bombardovanjem 1849. godine kada je ulica skoro potpuno sravnjena sa zemljom. Međutim, veoma brzo sledi oporavak ulice i tada u njoj niču reprezentativne palate građene u tada savremenim evropskim stilovima. Bile su to uglavnom kuće velikih trgovaca sa brojnim “špecerajskim” radnjama, gostionama i knjižarama. Placevi u Dunavskoj ulici bili su najskuplji u gradu, tako da je privilegiju stanovanja u promenadi imala samo najimućnija gradska gospoda.
Jedno vreme zvala se Petrovaradinska ulica. Tuda je vodio put prema Dunavu i pontonskom mostu za Petrovaradin. Između dva svetska rata ulica je nosila ime Jaše Tomića, za vreme Drugog svetskog rata Mađari su je prekrstili u ulicu dr Lasla Bardošija, da bi se konačno ustalio naziv Dunavska ulica posle 1944. godine.
Danas je Dunavska ulica jedno od omiljenih šetališta u Novom Sadu."
Pozajmljeno od :
http://www.nshronika.rs/srpska-atina/dunavska-ulica-omiljeno-setaliste-novosadana-od-davnina/