Biciklom po hranu, lekove i zarobljene muževe: Eko kuriri krstare novosadskim ulicama

Biciklom po hranu, lekove i zarobljene muževe: Eko kuriri krstare novosadskim ulicama

Od pre dve godine, vojvođanska prestonica bogatija je za petnaestak biciklista, ali biciklista koji nisu tu tek da se rekreiraju ili da biciklom odlaze na posao, već da što većem broju Novosađana, i firmi i “običnih” građana, život učine jednostavnijim, te da na sebe preuzmu makar deo njihovih dnevnih obaveza.

Podizanje rezultata medicinskih testova i lekova, donošenje peciva i brze hrane, raznošenje dokumenata, odlaženje u prodavnice, čekanje na šalterima, slanje paketa, dostavljanje pošiljki, odnošenje poklona na vrata – samo su deo asortimana usluga koje u opisu svoje delatnosti nudi ova entuzijastična grupa mladića i devojaka okupljenih u Klubu ljubitelja biciklizma „Eko kurir“.

Ideju je, kako nam pričaju osnivači Kluba, iz biciklističke Holandije doneo naš mladi kolega, novinar i avanturista Milan Lisica, a u njenu novosadsku realizaciju su se za početak uključili i Goran Đerić, Vladimir Horvat i Dejan Vlaški. Danas Klub broji više od 30 članova, od čega njih petnaestak svakodnevno „pedala“ novosadskim ulicama, ispunjavajući želje i zahteve, neretko i prohteve, onih koji su iz bilo kog razloga sprečeni da svoje obaveze ispune sami.

- Ideja nam se svidela u samom startu, i svi smo se složili da je to savršen način da započnemo nešto naše. Zvanično smo krenuli 2013. godine, i isprva smo se fokusirali prvenstveno na pravna lica, to jest na firme. Verovali smo da, ukoliko pravnim subjektima pružimo dobru uslugu, time u samom startu već pokazujemo naš kvalitet i našu ozbiljnost. Na našu sreću, to se i obistinilo.  Dakle, ukoliko mi njima obavimo neke neodložne dnevne obaveze, i to za jako malu novčanu nadoknadu, to je više nego dobar početak uspešne saradnje i dobre priče koja će nas pratiti – priča Dejan Vlaški, jedan od osnivača Kluba, za portal mojnovisad.com, dodajući da se sa pravnih lica priča vrlo brzo proširila i na “obične” građane, a reakcija koja je usledila bila je više nego dovoljan dokaz da je posao kojim se članovi Kluba bave Novosađanima više nego potreban.

- Reakcije su od samog starta bile zaista izvanredne. Kada je napolju kiša, loše vreme ili velike vrućine, ljudi nas zovu za sve što im treba. Kada je napolju zima, skuvaju nam i kafu ili čaj, ponude nas slatkišima. Često im kupujemo nešto za naš novac, a oni nam to onda nadoknade, jer je i nama i njima važno da jedni drugima verujemo. Penzionerima je, recimo, najvažnije da im odemo do apoteke po lekove. Od njih pokupimo recepte, odemo do apoteke i nosimo im, tako da su onda mirni. Često nas zovu i ljudi koji imaju neki hendikep, pa im mi plaćamo račune ili kupujemo namirnice, a slična je priča i sa trudnicama ili sa majkama s malom decom. Postoje i neki pomalo smešni zahtevi, kada nas, recimo, zovu da odnesemo ključ mužu koga je žena zaključala u stanu, pa otišla kod frizera, a neretko na kućna vrata nosimo i bukete cveća i ljubavne poruke – priča nam Dejan.

Prema njegovim rečima, posao kurira na biciklu ume da bude prilično zahtevan i težak, pogotovo u danima sa nepovoljnim vremenskim prilikama. Kuriri na biciklima svakodnevno prelaze u proseku po pedesetak kilometara za četiri sata radnog vremena, ali ima i onih koji se ne umore ni od šest ili sedam sati vožnje, te koji u svoju evidenciju upišu i po stotinu kilometara dnevno.  

Mislim da je ovo idealno za jedan grad kakav je Novi Sad. Razvijena je biciklistička kultura i sve je ravno, što je jako bitno. Takođe, važno je da se biciklom može stići svuda, autom ne može da se priđe gomili mesta u gradu, a biciklom se možemo zavući u svaku rupu. Ipak, ono što verujem da je najbitnije u celoj priči jeste to da je ovo jedan veliki ekološki projekat za ceo grad. Ukoliko bismo svi više vremena provodili na biciklu, bili bismo daleko zdraviji i živeli bismo u jednom daleko zdravijem i čistijem gradu. I drago mi je da su ljudi prepoznali tu priču i da se sve više njih okreće biciklima – priča naš sagovornik, u čijoj se biciklističkoj kurir-ekipi nalaze profesionalni baletani i muzičari, uspešni sportisti i sportkistkinje, padobranci i novinski urednici, kao i neumorni putnici i avanturisti, poput pomenutog idejnog tvorca projekta, Milana Lisice, koji je trenutno „negde u Južnoj Americi“.

Vlaški, za kraj, dodaje da Klub ima svoje stare klijente koji im se redovno obraćaju, ali da se svakodnevno susreću i sa novim korisnicima svojih usluga, zbog čega će obim posla i broj kurira vremenom verovatno rasti, a smeši im se i licenca prve ekološke kurirske službe, koju bi mogli uskoro da dobiju.

 

VOZAČI VEĆI PROBLEM OD LOPOVA: U poslu srećemo mnogo ljudi, ali zaista skoro nikada nismo imali neprijatnih situacija. Svi su fer i ljubazni. Desilo se nekoliko puta da nekome od nas nestane bicikl, ali to je više našom nepažnjom, kad pomislimo da se „vraćamo za minut“ i da nema potrebe da bicikl zaključavamo. Ono što nam predstavlja istinski problem u saobraćaju jesu vozači automobiila koji telefoniraju dok voze. Zaista mislim da bi trebalo malo više da povedu računa, jer tako ugrožaaju i svoj i naš život, kao i život i bezbednost svih drugih učesnika u saobraćaju – apeluje Vlaški.

22
0

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • che

    pre 3494 dana i 19 sati

    Svaka čast vrednim i hrabrim momcima i devojkama! Sjajna priča! Samo pun gas, i bajsom do velikih ostvarenja!

    Oceni komentar:
    0
    13