Izvor: mojnovisad.com / Fotografija: Promo "Brankovo Kolo"

Ištvan Turci je dobitnik međunarodne nagrade Branko Radićević
Prestižna međunarodna nagrada "Branko Radičević" pripala je ove godine uglednom mađarskom pesniku Ištvanu Turciju.
Na završnoj sednici ovu odluku jednoglasno je doneo žiri Brankovog kola u sastavu: Nenad Grujičić (predsednik), Ileš Feher, Andrea Beata Bicok i Radmilo V. Radovanović.
Obrazloženje
– Poezija Ištvana Turcija poseduje lepezu eklektičkog sabiranja minulog i sadašnjeg, a u isti mah i jezičku platformu nadvremenog i vizionarskog. U poetičkoj simbiozi poete vatesa i poete doctusa, ona je duboko zaronjena u svakodnevni život, ali sa neprekidnim otkrivanjem palimpsestnih slojeva prohujalih epoha, događaja i ličnosti, civilizacijskih turbulencija i promena. Međutim, u lirsko-intelektualnim zahvatima vremena i prostora, u intertekstualnoj akciji jezika, ova poezija vrhuni ljudskim izrazom lica i snažne emocije. Posebnu nijansu umetničke vrednosti čine pesme ljubavne provenijencije koje govore o čistom pesničkom habitusu Ištvana Turcija. Međunarodna nagrada sa imenom Branka Radičevića odlazi u ruke pesnika izrazito originalnog rukopisa koji doprinosi osvežavanju poezije na širem planu – navodi se u saopštenju "Brankovog kola".
Mađarski pesnik Ištvan Turci (Turczi István – 1957) objavio je knjige poezije: Muze u crnoj lakiranoj cipeli (1985), Muzika za nezaposlene klaviriste (1990), Žene i poezija (1990), Američka akcija (1991), Gospodine moj, imenujte svoje pomoćnike (1993), Noć dugih pesama (1997), Atelje Vitez Čokonai (2000), Deodatus: Muškarac i istorija grada (2001), Zeleni rabin (2001), Venus Vulgivaga (2002), SMS 66 pesniku savremeniku (2002,) Tišina reaguje na poziv (2004), Najlepše pesme Ištvana Turcija (2006), Atalasok (2026), Erotikon (2008), Memorija promene (2012), Prolazne muke faznog crtača (2016), Praznina – Elegija za sutra, od zore do zore u četiri stava (2017), Voli lutalicu – Događaji u stihovima (2018) i druge. Autor je 8 romana, jedanaest drama i radio-igara, prevodilac i priređivač mnogih izdanja, sastavljač više antologija, preveden na svetske jezike.
Iz kulturne institucije "Brankovo Kolo" podsećaju da je Ištvan Turci dobitnik priznanja: Velika nagrada Varšavskog festivala poezije, Nagrada Atile Jožefa, Lovorov venac Republike Mađarske, Mihaj Eminesku – Velika nagrada Rumunije za poeziju, Nagrada Prima Primissima, Krst junaka – orden Rapublike Mađarske, Međunarodna nagrada "Otvorena knjiga" Udruženja književnika Republike Srpske, Počasni doktor literature World Academy of Arts and Culture (Kalifornija), Nagrada Saveza pisaca Moldavije i druge.
Diplomirao je na mađarsko-englesko-finskoj katedri Univerziteta Eötvös Loránd gde je i doktorirao. Osnivač je i glavni urednik literarnog časopisa Parnasuš (Parnaszus). Generalni sekretar PEN kluba Mađarske, predsednik odelenja pesnika Saveza pisaca Mađarske, literarni potpredsednik Udruženja recitatora Mađarske, treći potpredsednik Svetskog kongresa pesnika, redovni član Evropske akademije poezije, redovni član norveške Literarne Akademije Bjornson, literarni urednik Pozorišta Sigligeti u Solnoku. Živi u Budimpešti.
Međunarodna nagrada "Branko Radičević" biće uručena Ištvanu Turciju na Svečanom zatvaranju 53. Brankovog kola 16. septembra u najstarijoj srpskoj, čuvenoj Karlovačkoj gimnaziji.
Dosadašnji dobitnici Međunarodne nagrade "Branko Radičević" su Vjačeslav Kuprijanov (Švajcarska – Rusija), Filip Tanselen (Francuska), Naso Vajena (Grčka), Nikita Danilov (Rumunija), Kerol En Dafi (Velika Britanija), Valerij Latinjin (Rusija), Slavomir Gvozdenović (Rumunija), Babken Simonjan (Jermenija), Petar Milošević (Mađarska), Enes Kišević (Hrvatska), Olga Martinova (Rusija – Nemačka), Budimir Dubak (Crna Gora), Jirgen Izrael (Nemačka), Husein Dervišević (BIH – Federacija) i Ranko Risojević ((Bih – Republika Srpska) i Jelena Lengold (Srbija).
Ovaj članak još uvek nije komentarisan