Kad dođe novo ledeno doba, spas je na južnim padinama Fruške gore

Kad dođe novo ledeno doba, spas je na južnim padinama Fruške gore

Dr Mlađen Jovanović profesor je na novosadskom Prirodno-matematičkom fakultetu na katedri za Fizičku geografiju, a jedna od naučnih oblasti kojom se on usko bavi je proučavanje klimatskih promena u istorijskoj prošlosti Zemlje. Stoga smo sa njim popričali o globalnom zagrevanju, problematici o kojoj se u poslednjih nekoliko godina u medijima izuzetno mnogo spekuliše.

Kada pričamo o globalnom zagrevanju, treba istaći da postoje dve grupe naučnika. U prvu spadaju oni koji veruju da ljudi svojim načinom života u velikoj meri utiču na globalno zagrevanje, ali postoje i oni koji misle da je sve to rezultat prirodnih pojava. Ovi naučnici smatraju da je zagrevanje samo posledica prirodnih procesa i da ih čovek u nekoj meri može modifikovati, ali da ne može promeniti prirodan tok tih promena. Dr Mlađen Jovanović nesumnjivo pripada ovoj drugoj grupi naučnika, i specijalno za portal mojnovisad pokušao je da nam predstavi svoj ugao gledanja.

-  Uvek se može pronaći neki kompjuterski model koji govori o tome da je emisija gasova staklene bašte kao rezultat industrijalizacije zapravo uzrok ovih klimatskih promena. Ipak, ja verujem da čovek nije u značajnoj meri odgovoran za očigledno povećanje temperatura vazduha na našoj planeti. To povećanje je merljivo, i istina je da instrumenti u poslednjih 100 godina pokazuju da se temperatura povećava, ali čovek i industrija nisu jedini faktori koji tome doprinose. Veoma je lako okriviti ljude da su odgovorni za to jer se u velikoj meri oslanjamo na izvore energije koji dovode do zagrevanja, a tu je i činjenica da imamo mnogo više površine pod gradovima i sve manje prirodne vegetacije - objašnjava profesor Jovanović.

- Međutim, ja smatram da mi samo u maloj meri možemo da modifikujemo prirodne procese koji se događaju, a koje uglavnom malo poznajemo. Čovek ima kratko pamćenje i ono je obično uslovljeno nekim spoljnim uticajima. Pred svaku zimu, mediji nam najavljuju nikada hladniju zimu. Pred svako leto, mediji najavljuju nikada vrelije leto. I ako se zaista pogodi da su leta bila topla, onda mi to povezujemo sa već postojećom najavom. Sa druge strane, pre koju godinu smo imali leto bez leta i sa mnogo kiše kada se temperatura nije dizala mnogo dalje od 25 stepeni. No, mi to zaboravljamo. Čovek se uglavnom seća samo eksremnih situacija.

Prizor sa Fruške gore – tu je nekada bila šuma

 

Hoćete li da kažete da je čovekova percepcija trenutnih problema sa zagrevanjem uslovljenja negiranjem činjenica iz prošlosti?

- Iskreno mislim da čovek ima kratko pamćenje i da lako veruje u ono što mu se servira. Danas ljudi veruju u to da je čitava planeta na nekom rapidnom globalnom otopljavanju. Istina je da su u onom periodu između otprilike 1550. i 1850. godine temperature bile znatno niže nego danas. Ali, to je period poznat pod nazivom Malo ledeno doba. Tokom tog doba, roterdamska luka je svake zime bila zaleđena, što sada ne možemo ni zamisliti. Postoje slike  nastale u ovom dobu, koja pokazuju Hadsonov zaliv potpuno zaleđen i Njujorčane kako se na njemu kližu. To pokazuje da su temperature tada bile potpuno drugačije. To su istorijske činjenice, ali se vrlo lako zaboravljaju. Ljudsko pamćenje je kratko. Treba samo da se udaljimo par koraka unazad i sagledamo kakva je bila klima u prošlosti.

Postoji li još dokaza u istorijskim zapisima koji potvrđuju ovu Vašu tvrdnju?

- Ako pogledamo istorijske zapise, vidimo da je nekada, u periodu pre tog Malog ledenog doba, bilo znatno toplije, a to je vidljivo i po vegetaciji koja se razvijala. Kada je počelo kultivisanje biljaka i pripitomljavanje životinja, a skoro sve su se gajile na prostoru Plodnog polumeseca, na jugozapadu Azije. U to vreme klima je bila drugačija od današnje. U periodu 5000-3500 g.p.ne. je tamo bilo toplo i dovoljno vlažno, a danas taj kraj nikako ne bismo mogli nazvati plodnim. Uz to, u daljoj geološkoj prošlosti je temperatura bila uglavnom viša nego sada. Dinosaurusi su savršen primer, jer je za tako ogomna tela bila potrebna visoka temperatura koja bi ih zagrevala. Tako su i prvi ostaci mamuta bili vezivani za toplije klimatske  uslove, a ne za hladnije. Onda smo mi to sve potpuno zaboravili i verujemo u to što nam serviraju – da je sada toplije nego ikad.

Oni koji ne vole zimu mogu samo da zavide Vikinzima
- Kada su Vikinzi, krajem 10. veka, došli na Grenland, nisu ga oni tako nazvali reklame radi. Bilo je lepih livada za ispašu stoke i Vikinzi su tamo napravili puno naseobina, a po sadržaju ugljenika u njihovim kostima, možemo zaključiti da su jeli uglavnom hranu sa kopna – žito i meso ovaca. Kada je počelo zahlađenje, prešli su na morsku hranu jer stočarstvo nije moglo da se održi na kopnu. Ovo zahlađenje je dovelo i do napuštanja kolonija na Grenlandu. Imamo tu i primer Rima. Setite se samo ilustracija rimskih vojnika kako u pohode kreću u sandalama. Setite se i Hanibala kako je sa slonovima prešao preko Alpa. To danas nikako ne bi bilo moguće - naglašava profesor Jovanović.

U poslednje vreme se obično priča da će čovek, ako nastavi onako kako je krenuo, bukvalno uništiti Zemlju. Uzevši u obzir Vaše mišljenje, zaključujemo da će on život uništiti isključivo sebi samom, a da će Zemlja prosto nastaviti da se menja nekim prirodnim tokom i kada mi više ne budemo ovde.

- Upravo tako. Čovek je u stanju da na Zemlji uništi sve ono što omogućava njegov život,  i to samo pokazuje da će čovek nestati, a da će Zemlja nastaviti da postoji.

Koliko nam onda, po Vašem mišljenju, predstoji?

- Iskreno se nadam da mi to nećemo uraditi i da ćemo se pobrinuti da ipak pstanemo na ovoj planeti. Ali treba da imate na umu da je život na ovoj planeti već nekoliko puta je bio uništavan. Postojanje čoveka na ovoj planeti, kada merimo od njenog postanka na ovamo, kraće je od treptaja oka. Isto je i sa industrijom. Ona jeste snažan faktor, ali njeno postojanje na ovoj planeti je veoma kratko. Ipak, mislim da nam se i pored toga smeši bolja budućnost. Jasno je da rezerve gasa i nafte nisu bezgranične. Sada se sve vrti oko gasa i nafte, čitava ekonomija, pa i ratovi u funkciji ekonomije. To sve znači da su pronađeni drugi izvori energije. Mi ljudi imamo skoro neograničenu količinu energije koja nam je dostupna, ali problem ove civilizacije je to što ništa nije besplatno, nego moramo da platimo. Sigurno je da ćemo mi morati da plaćamo energiju koja će zameniti energiju fosilnih goriva, ali nadam se da će bar ona biti čista.

Dakle, čovek je čoveku vuk, ali koja je najveća posledica njegovog bivstvovanja na ovoj planeti?

- Sve vreme pokušavam da podvučem da mi verujemo u ono što nam se servira. Na primer, nama se servira da je seča šuma u Amazoniji nešto što katastrofalno utiče na život na ovoj planeti. Da budem potpuno jasan, seča šuma bez pošumljavanja za mene je zločin najveće vrste, ali površina pod šumama na planeti najveća je u severnom pojasu, a to je sever Amerike i Evroazije. Niko u medijima ne govori o tome da su ove šume ugrožene, a i kako bi predstavnici velikih i razvijenih zemalja otvoreno pričali o tome kako uništavaju šume. Uzmite na primer nedavno održan samit o klimatskim promenama u Parizu na kojem su nam njegovi učesnici dali tvrdu veru da će sačuvati ovu planetu. Prvo, dobro je da su se toga uopšte setili, jer mi već nekoliko godina nemamo sporazum koji bi regulisao, recimo, količinu oslobađanja ugljen-dioksida. Taj sporazum će omogućiti da porast temperature u odnosu na predindustrijski period bude zadržan na +2°C . To je lepa prognoza, ali kada malo bolje pogledate, vidite da taj efekat treba da nastupi tek 2100. godine, da sporazum zapravo nije još ni potpisan, a da primena treba da počne od 2020. godine. Možda to bude poput prethodnog sporazuma koji je bogatim državama omogućavao da od siromašnih zemalja koje nemaju razvijenu industriju kupuju kvotu ugljen-dioksida koju ove ne mogu da emituju. Zanimljivo je da se taj nivo od +2°C  može postići, slažu se svi učesnici konferencije, jedino ako se do 2040-2050. godine potpuno prestane sa upotrebom fosilnih goriva. No, niko da se seti da pomene da će do tada čovek svakako iscrpeti rezerve gasa i nafte. To je samo još jedan primer skretanja pažnje sa pravog problema.

Ostaci Triglavskog lednika

 

Možete li da se setite još  nekih primera tog skretanja pažnje i serviranja neproverenih informacija u koje smo svi poverovali?

- Naravno, evo na primer 2010. godina. Tada je bila erupcija vulkana Ejafjalajokul na Islandu zbog koje se podigla čitava halabuka, a zbog preventivnih mera bezbednosti avio saobraćaj na prostoru Evrope neko vreme je bio zatvoren. Pročulo se i da čitav taj oblak čestica i pepela nadvija nad Evropom predstavlja rizik za zdravlje njenih stanovnika. Javni organi su čak počeli da dele brošure o bolestima respiratornih organa i o tome kako se treba ponašati usled takvog zagađenja. Sve je to bilo vrlo pompezno, a svaki put kada čujem takve vesti ja se naježim jer znam da stoji neka šarena laža iza toga. Istražio sam malo podatke nemačke meteorološke službe i shvatio da su informacije o količini aerosola u atmosferi iznad Evrope rezultat procene, a ne merenja. Zatim sam uporedio pretpostavljenu količinu aerosola u tom oblaku i maksimalnu dozvoljenu količinu aerosola u Novom Sadu i shvatio da, sve da se taj oblak spustio na sam Novi Sad, količina aerosola ne bi bila veća od one maksimalno dozvoljene. Znate li šta je još zanimljivo? Svake zime količina aerosola u nekim delovima našeg grada je veća od te maksimalno dozvoljene.

Koliko često naši ljudi i javni organi nasedaju na spekulacije tog tipa?

- Ovo je jedan primer, a drugi bi bio ono veliko pomračenje Sunca iz 1999. godine kada su na vestima govorili kako se ne sme izlaziti van kuće za vreme pomračenja, jer postoji rizik da se oslepi. Nisam mislio da će iko u to poverovati, ali kada je konačno došlo do pomračenja, izašao sam na terasu da posmatram Sunce, sa zatamnjenim naočarima naravno, i shvatio da su ulice puste. Ne sećam se da tada iko na medijima pokušao da umiri građanstvo i da objasni da takva opasnost ne postoji. Svi su u to poverovali. Izgleda da živimo u društvu kojim se lako manipuliše, u društvu neobrazovanih i neinformisovanih, i onima koji su spremni da poveruju u sve što im se servira.

Šta nas onda očekuje u budućnosti, barem ovde u našem delu sveta?

- Verujem da očigledni trend otopljavanja zapravo vodi ka novom snažnom zahlađenju – glacijalu ili ledenom dobu. Kako govore Milankovićevi ciklusi, krajnje je vreme i da uđemo u novi glacijal. A svaki glacijal, dakle hladniji period, tokom poslednjih više od 2 miliona godina počeo je naglim otopljavanjem. Naša istraživanja lesnih sedimenata, govore da je tokom glacijala znatno blaža klima bila na južnim padinama Fruške gore. Zaklonjeni planinskim grebenom, ti prostori su predstavljali pravi mali refugijum – sklonište za organizme koji nisu bili prilagođeni hladnim uslovima.

Podaci o menjenju temperature kroz istoriju vade se iz mehurića u ledu
Postoji puno načina na koje se može proceniti kakva je bila temperatura u prošlosti. Jedan od njih je ispitivanje ledničkog leda na stanicama na Grenlandu i Antarktiku. Ovaj led nastaje kompresovanjem snega u kojem, kada je svež, ima oko 90% vazduha ali kada se pretvori u led ostaje samo oko 10% i to uglavnom u obliku mehurića vazduha. Taj vazduh je isti onaj vazduh iz atmosfere koja je bila na planeti u trenutku kada je led nastajao, pa svaki taj mehurić predstavlja prosečan sastav atmosfere prošlih vremena. Ispitivanjem sadržaja tih mehurića dobijaju se procene o tome kakva je temperatura bila u prošlosti.

Dotakli ste se primera Fruške gore. U skorije vreme pričali smo o odnosu Vojođana prema njihovom Nacionalnom parku koji nije nimalo pohvalan, ali i o udruženjima koja to žele da poprave. Šta je, po Vašem mišljenju, najveći zločin protiv prirode koji se tamo odigrava?

- Fruška gora se nedeljom ori od motornih testera. Glavni šumari na Fruškoj gori bi trebalo da budu ljudi iz Nacionalnog parka, ali pretpostavljam da oni nedeljom ne rade. Jedini pozitivan primer udruženja koje zapravo pošumljava šume na Fruškoj gori, a kojeg ja mogu da se setim, je Beočinska šumska zajednica koja to radi na jedan domaćinski način. Ljudi obično ne razmišljaju o tome da, ako se šumom ne gazduje, ona se pretvara u panjaču. Ovakve šume, sa veoma šarenim spektrom sastojina različitog kvaliteta, degradiraju kvalitetno fruškogorsko stanište. Na puno mesta po Fruškoj gori, umesto krupnih stabala, danas imamo neprohodno šipražje. To je naročito izraženo sa južne strane planine, koja se ne vidi iz Novog Sada, i koja na mnogim mestima izgleda kao okolina Izengarda, iz drugog dela trilogije Gospodar prstenova.

Vaše gledište o tome da je globalno zagrevanje pre rezultat prirodnih pojava, nego posledica industrijskog zagađenja, nekome može delovati prilično optimistično. No, i sami ste svesni problema uzrokovanih ljudskim ponašanjem. Kako motivisati ljude da promene svoje navike?

- Istina je da će priroda preživeti na ovaj ili onaj način, ali  ako ovako nastavi, čoveka neće biti – pri čemu ne mislim na posledice zagrevanja nego na sve druge negativne uticaje čoveka. U našem društvu motivacija je najbolja preko novčanika. Ako se bespravno poseče šuma, onda to treba da se naplati. Ako se đubre baci van kontejnera, i to treba da se naplati. Mi nemilice trošimo naše resurse, a ne shvatamo da ono što bacamo zapravo predstavlja sirovinu za dalju proizvodnju. U Austriji se kaucija za PET ambalažu više ni ne plaća. Ukinuli su je zato što je narodu ušlo u naviku da reciklira, da staklo stavlja u kontejner za staklo, da papir stavlja u kontejner za papir, pa tako i plastiku tamo gde joj je mesto. To su neverovatne uštede. Dakle, to je bogat narod koji smatra da je to ušteda, dok mi smatramo da je to obično đubre. Pogledajte samo nedeljom ujutru sve te džakove pune staklenih flaša ispred kafića, to je neverovatna količina novca i energije, a mi to traćimo.

Edukacija može da bude zabavna. Najbolji pimer za to: „Ledeno doba 1“
- Postoje samo dve netačnosti u tom filmu. Prva je scena kada sa skepsom gledaju prema modernoj arhitekturi Stounhendža, koji je izgrađen par desetina hiljada godina kasnije. Druga je to što je lenjivac Sid potpuno pogrešno prikazan. Lenjivci na prostoru severne Amerike tokom Ledenog doba su bili veličine konja, a Sid je prikazan poput sadašnjeg lenjivca iz Amazonije.  Ali, onda ne bi bio tako sladak. Osim ta dva detalja, sve što je prikazano u tom filmu je čista naučna istina. U jednom momentu u filmu su pokazali kako životinje migriraju između dva lednika koja se spajaju. U Americi, u zaleđu Stenovitih planina u glacijalnim periodima je zaista postojala takva ruta za migriranje sever-jug. Na kraju, „Ledeno doba 1“ nosi tu lepu poruku da ćemo svi uspeti ako se držimo zajedno. Svaki put kada na predavanjima pričamo o geologiji, ja studentima spominjem ovaj primer – priča profesor Jovanović.

 

Red vatre, red leda, red vatre – lanjski sneg na padinama Etne, kojeg su od topljenja sačuvali lapili – fragmenti lave 

 

Sa profesorom razgovarala: Branka Malenica

10
5

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • PMF

    pre 3319 dana i 15 sati

    Sjajan profesor

    Oceni komentar:
    0
    6
  • Сергеј

    pre 3299 dana i 2 sata

    Чланк је веома добар и инфомативан. Свака част професору и аутору чланка.
    Само ме интересује једна чињеница. Ко су то Војвођани ?!

    Oceni komentar:
    2
    1
  • Zoolok

    pre 3276 dana i 23 sata

    Koncentrat gluposti, nazalost, i to od jednog doktora nauka i profesora. Rimljani nisu ratovali u sandalama, Hanibal je Alpe prelazio leti i ceo plan mu se zasnivao na tome da ih predje pre zime, deo Grenlanda koji su Vikinzi naselili je i dan-danas zelen. Sume u Severnoj Americi i Aziji se uglavnom oporavljaju, naglasak na Brazilu i Amazonu je iz razloga sto se Amazon i dalje unistava, nema to veze sa "trulim zapadom" i ostalim nebulozama.

    Da i ne spominjem da niko i ne tvrdi da su ljudi odgovorni za sve sto se desava, vec da, kada se uzmu u obzir svi poznati prirodni procesi koji uticu na klimu planete, jedan deo ostane "nepokriven" i, koliko znamo, za taj jedan deo je odgovoran covek svojim uticajem na svet u kome zivi. Ova tvrdnja ima uporiste u mnogim eksperimentima, i iza nje stoji mnogo, mnogo naucnog rada. Steta za PMF, za nauku u Srbiji i za sve nas sto se ovakve price, kao ovog profesora, predstavljaju kao nesto istinito.

    Oceni komentar:
    6
    2