Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Gojko Kekić Fotografija: Arhiva GMS

Tijana Palkovljević Bugarski: Kultura je investicija, a ne trošak
Mr Tijana Palkovljević Bugarski rođena je Novosađanka. U našem gradu završila je osnovnu školu i Gimnaziju "Isidora Sekulić", a istoriju umetnosti s temom "Slikarstvo Vidosave Kovačević" diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1999. godine. Nakon toga nastavila je magistarske studije na Katedri za istoriju umetnosti i magistrirala 2003. godine sa temom "Slikarstvo Milivoja Nikolajevića". Doktorsku tezu sa temom "Galerija Matice srpske – slika kulturnog identiteta posredstvom prezentacije umetničkih dela", prijavila je 2012. godine na Katedri za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.
U Galeriji Matice srpske zaposlena je od 2001. godine, najpre na mestu kustosa pedagoga, a zatim pomoćnika upravnika. U januaru 2010. godine Upravni odbor Matice srpske imenovao ju je na mesto upravnika Galerije Matice srpske, a u decembru 2014. produžio mandat na još četiri godine. Na početku razgovora za portal mojnovisad.com pitali smo je kako izgleda biti na čelu jedne kulturne institucije kao što je Galerija Matice srpske.
- Biti na čelu institucije kao što je Galerija Matice srpske je izuzetna privilegija, ali privilegija koja zahteva izuzetnu odgovornost i posvećenost. Raznovrsnost poslova koja se obavlja pod krovom jedne tako velike ustanove zahteva svakodnevnu prisutnost i širinu delovanja, što nije uvek lako. Ali, osećaj da kao ustanova unapređujemo i obogaćujemo nacionalnu umetnost i kulturnu ponudu grada i regije sve te poslove čini lakšim.
Sa kojim se sve problemima suočavate?
- Problemi jedne ustanove kulture isti su kao i problemi društva u celini. Mi se trudimo da o problemima ne razmišljamo kao o problemima, nego kao o izazovima koje nam donosi svaki novi dan. Na dnevnom nivou pokušavamo da pomerimo stvari, i da kroz svakodnevno delovanje naše ustanove društvo u kome živimo i grad u kome se nalazimo unapredimo i učinimo lepšim mestom za život. A sve to na zadovoljstvo publike i u korist nacionalne kulture.
Dosta toga je urađeno kada je o rekonstrukciji Galerije reč. Možete li da nam kažete na šta ste posebno ponosni?
- Posebno smo ponosni na sve infrastrukturalne projekte koje smo izveli na zgradi tokom proteklih 10 godina, a to su adaptacije izložbenih sala, kancelarija, depoa, konzervatorskih ateljea. Svim realizovanim poslovima znatno smo unapredili delovanje Galerije i stvorili uslove da možemo da predstavimo nacionalnu likovnu umetnost i realizujemo velike izložbene projekte. Najveći iskorak napravili smo adaptacijom suterena kojom smo celokupni prostor stavili u funkciju uz najviše muzeološke standarde. Takođe, smo uspeli da ostvarimo davni san naših prethodnika iz vremena useljenja u ovu zgradu a to je ugradnja lifta. Time smo unutrašnjost galerije i sve postavke učinili dostupnim osobama sa invaliditetom i postal dostupni za sve. Sve su to veliki poduhvati i uspesi koji će biti krunisani obnovom fasade koja nije realizovana od podizanja zgrade 1927. godine. Kada završimo i taj deo posla imaćemo sve razloge za ponos i zadovoljstvo.
Šta ste zacrtali sebi kao cilj po dolasku na čelo Galerije?
- Nikada ne postavljam velike ciljeve jer verujem da se najdalje stiže malim ali kontinuiranim koracima. Te stavove primenjujem u svakodnevnoj praksi. Moj cilj je vrlo opšti – učiniti Galeriju reprezentativnom i respektabilnom ustanovom koja funkcioniše u skladu sa savremenim muzeološkim i profesionalnim standardima. A na tome mora stalno da se radi. Bez prekida.
Gde je Galerija u odnosu na slične izložbene prostore u svetu? i gde je vidite u nekom budućem periodu?
- Galerija stoji rame uz rame sa sličnim nacionalnim galerijama o čemu svedoči naša nominacija za Najbolji evropski muzej u 2015. godini. Ispunjavamo gotovo sve muzejske standarde, programi koje realizujemo u skladu su s aktuelnom muzejskom praksom. Jedino nam nedostaje novca za velike izložbene projekte i, naravno, veći broj stručnjaka koji bi sve to realizovali, jer se muzejski posao izuzetno usložnjava u skladu sa savremenim potrebama publike.
Šta je to što nedostaje Galeriji, a šta je izdvaja od drugih?
- Nedostaju nam samo svetski poznata dela budući da baštinimo samo nacionalnu umetnost. Međutim, upravo to nas čini jedinstvenom ustanovom – vrhunska kolekcija i prezentacija nacionalne umetnosti koja je u stalnom dijalogu sa savremenim trenutkom i publikom svih uzrasta. Od drugih muzejskih stanova nas izdvaja i to što se aktivno bavimo zaštitom i prezentacijom srpske umetnosti u okruženju – Rumuniji i Mađarskoj, kao i projekti promocije srpske likovne umetnosti u evropskim nacionalnim galerijama, kakvu smo imali prošle godine u Peruđi. Na takvim projektima ćemo raditi i u budućnosti u cilju promocije naše kulturne baštine u Evropi.
Kada možemo očekivati obnovljenu fasadu Galerije?
- Radovi na obnovi fasade su započeti. Trenutno je u toku prva faza, koja podrazumeva rekonstrukciju krovnog pokrivača i depoa na trećem spratu a nadam se da ćemo do kraja godine završiti i adaptaciju fasade. Sve to finansiramo sredstvima ministarstva culture i informisanja i očekujemo preostala sredstva nakon rebalansa budžeta. Kroz saradnju sa Vojvođanskom bankom obezbedili smo novac za rekonstrukciju ulaza i ugradnju spoljnog lifta za osobe sa invaliditetom, tako da ćemo zahvaljući tome kompletirati radove na eksterijeru zgrade. Verujemo da ćemo u 2017. godinu ući kompletno obnovljeni.
Nedavno je potpisan Protokol o saradnji na odabranim projektima u istraživanju, konzervaciji i prezentaciji muzejskih kolekcija i muzejskoj edukaciji za period od 2016. do 2019. godine između GMS i Umetničko-istorijskog muzeja u Beču. Recite nam nešto više o tom protokolu? Šta on znači za Galeriju?
- Za Galeriju to znači pozicioniranje naše ustanove u evropski okvir kroz partnersku saradnju, razmenu znanja i iskustva sa kolegama iz jednog od največih i najpoznatijih evropskih muzeja.. Za sada sarađujemo na konkretnim projektima sa Odeljenjima za edukaciju i konzervaciju. U budućnosti se nadamo i razmeni pojedinačnih umetničkih dela, izložbi a konačno i organizovanju zajedničkih izložbi. Brojne su veze i paralele među našim ustanovama i to su sve prilike za saradnju, na kojima ćemo raditi u narednim godinama.
U Galeriji često organizujete i radionice za decu. Da li je to jedan od načina kako pridobiti najmlađu publiku i na taj način im objasniti značaj umetnosti?
- Rad sa decom je deo naših redovnih aktivnosti već čitavu deceniju jer verujemo da je to najbolji način stvaranja buduće publike i pozitivnog odnosa prema nacionalnim ustanovama kulture i nacionalnoj umetnosti. Tu imamo već tradicionalnog partnera u Predškolskoj ustanovi “Radosno detinjstvo”, privatnim vrtićima, novosadskim osnovnim i srednjim školama i Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Oni nam svi pomažu da što lakše i uspešnije dopremo do najmlađe publike i realizujemo posebne atraktivne programe za njih.
Ko su najčešći posetioce Galerije? Pokazuju li mlađe generacije interesovanje za ono što Galerija nudi?
- Naši posetioci su veoma raznorodni. Od dece, kao nove publike do naših najstarijih sugrađana koji su već decenijama prate programe. Sve više ima i mladih zahvaljujući našim angažovanjima na posebnim programima za njih. Trenutno razvijamo dva programa za tinejdžere: jedan sa British councilom sa nazivom “Moving museums", a drugi u okviru evropskog projekta "Hear me! bring youth and museums together”. Redovno nam dolazi i publika iz drugih gradova i inostranstva sa ciljem da upozna našu nacionalnu umetnost. Izvesno je da se broj posetilaca iz godine u godinu povećava a da smo prošle godine imali preko 120.000 posetilaca.
Kako gledate na kandidaturu Novog Sada za Evropsku prestonicu kulture?
- To je veliki izazov za grad da angažuje sve svoje institucionalne, ljudske i kreativne kapacitete i kroz raznovrsne projekte pokaže svoje specifičnosti, vrednosti i mogućnosti. Mi kao grad, bez sumnje, na taj izazov možemo da odgovorimo. Potrebno je samo da se okupimo oko ideje i sprovedmo je u delo svesni da je to interes svih poslenika kulture, grada i građana. Verujem da je usvojeni koncept “For New Bridges” dobro postavljena platforma za osvajanje kandidature, baš kao i usvojeno dizajnersko rešenje, koje je inovativno i univerzalno. Dobijanje ove prestižne titule bi mnogo toga dobrog donelo gradu jer bi kulturu stavilo na prvo mesto i pokazalo da je kultura investicija, a ne trošak. Realizacijom ovog projekta transformisala bi se kulturna i umetnička scena, unaprediti kreativni kapaciteti grada, a umetnost približila građanima. Sve to bi grad Novi Sad učinilo lepšim i boljim mestom za život.
Šta nas još očekuje u toku ove godine kada je reč o Galeriji Matice srpske?
Ove godine akcenat će biti na adaptaciji fasade tako da ćemo prve naredne programe imati tek krajem godine ili početkom 2017. godine. Ipak, nastavićemo sa aktivnostima. Rad sa decom u okviru redovne saradnje sa predškolskom ustanovom “Radosno detinjstvo” od jeseni ćemo sprovodi u vrtićima, a naš Dan Galerije realizovaćemo u Matici srpskoj i posvetićemo ga jubileju 190 godina osnivanja Matice srpske kroz promociju njihove umetničke zbirke. Gostovaćemo sa izložbom “Srpska umetnost u deset slika” u Rumuniji i Mađarskoj tokom jeseni. Radićemo aktivno na pripremi programa za proslavu jubileja 170 godina Galerije Matice, koji obeležavamo 2017. godine. Tako da, iako se zatvaramo za publiku, nećemo prestati da budemo košnica kreativnosti i proučavanja i prezentacije nacionalne likovne umetnosti.
Tijana Pakovljević Bugarski bavi se istraživanjima iz oblasti svetske i nacionalne umetnosti XX veka kao i temama edukacije, menadžmenta i marketinga u muzejima. Angažovana je na kreiranju programske i izdavačke delatnosti Galerije i realizaciji edukativnih programa za decu. Realizovala je brojne izložbe i objavila nekoliko knjiga, kataloga i tekstova u stručnim časopisima. Od 2004. godine predavač je na predmetu Istorija umetnosti i kulture na Katedri za umetnost primenjenu u arhitekturi, tehnici i dizajnu, Departmana za arhitekturu i urbanizam Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Na istom fakultetu, birana je u zvanje docenta na predmetu Istorija umetnosti i kulture 2012. godine. Član je Odeljenja za likovnu umetnost Matice srpske i nacionalnih komiteta ICOM-a (International Committee of Museum) i AICA (International Association of Art Critics). Aktivno učestvuje u radu ICTOP-a (International committee for the training of personel) i koordinator je za Srbiju u Forumu slovenskih zemalja u komitetu za kulturnu baštinu. Saradnik je na izradi Srpskog biografskog rečnika i Srpske enciklopedije i pisac brojnih odrednica. Od 2011. do 2013. godine, bila je član i potpredsednik odbora za inicijativu grada Novog Sada za kandidaturu za Evropsku prestonicu kulture 2020. godine. Od 2012. godine član je Upravnog odbora Matice srpske i nacionalni koordinator Evropske muzejske akademije (European Museum Academy). Krajem 2015. godine, izabrana je za člana UNESCO Katedre za studije preduzetništva na Univerzitetu u Novom Sadu.
Tekst: Gojko Kekić
Foto: Arhiva Galerije Matice srpske
Branko
pre 3145 dana i 9 sati
Bravo! To i jeste "gradska faca" za ponos gradu, a ne koje kakvi anonimusi i nabeđene veličine, koje vi. ničim izazvani, proglasiste "gradskim facama".