CVETA MAJTANOVIĆ PIŠE IZ ITALIJE: Panikom se  ništa ne postiže, ali ni izostankom empatije

CVETA MAJTANOVIĆ PIŠE IZ ITALIJE: Panikom se ništa ne postiže, ali ni izostankom empatije

Naša nekadašnja koleginica opisuje nam svakodnevni život u zemlji koja je u Evropi najviše pogođena korona virusom.

Iako je široke narodne mase i tabloidi pamte prvenstveno kao pobednicu pevačkog takmičenja "Idol", rođena Novosađanka Cveta Majtanović je u međuvremenu postala psiholog i industrijski inženjer, a zatim upisala dvojni doktorat iz oblasti Informaciono-komunikacionih sistema i posvetila se istraživanjima u domenu veštačke inteligencije i računarske vizije na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, a zatim i na Univerzitetu u Trentu gde živi i radi i kao predavač u Školi za inovacije i kao mentor u Startup Laboratoriji.

Osim ovog, Cveta je stalno zaposlena u oblasti cirkularne ekonomije i bavi se strateškim razvojem poslovanja i tehnološkim transferom, a za svoj angažman je nedavno dobila priznanje Italijanske privredne komore u Londonu u kategoriji najinovativnijih preduzetnika koji rade na očuvanju životne sredine i internacionalizaciji italijanskih malih-srednjih preduzeća i startapa – Keynes Sraffa Award. Cveta je istovremeno i član Upravnog Odbora United Nations Global Compact – Network Italy, najveće mreže za promociju korporativne socijalne odgovornosti, kao i Upravnog odbora Greenering konzorcijuma u okviru Evropske kooperacije za nauku i tehnologiju.



Poslovne aktivnosti poslednjih godina usmerava i ka zemljama Balkana, pa osim projekata koje vodi u Hrvatskoj, započela je otvaranje dijaloga i sa relevantnim Ministarstvima u našoj zemlji. Ipak, Cvetin proces otvaranja kancelarije u Novom Sadu odložile su proširene mere za zaštitu od korona virusa kojima je italijanska vlada ograničila putovanja.

S obzirom na to da je Italija trenutno najveće evropsko žarište virusa Kovid-19, kao i da broj obolelih i u našoj zemlji raste iz dana u dan, ovom prilikom želeli smo da čujemo njena iskustva vezana za pandemiju korone i svakodnevni život u vanrednoj situaciji.


Kako je bilo na početku…

Za mene je početak je bio 15. februara, kada sam službeno išla u Santiago de Compostelu (Španija), i kada me je po povratku, prilikom sletanja na aerodrom u Veneciji, rutinskom kontrolom pregledalo osoblje u punoj zaštitnoj opremi. Optimista u meni ovo je interpretirao samo kao "sjajne mere predostrožnosti".

Odmah po izlasku sa aerodroma umesto kući u Trento, otišla sam u Milano jer sam u međuvremenu dobila potvrdu sastanka sutra dan rano ujutru. U Milano odlazim inače jako često i nisam primetila nikakve promene u odnosu na standardnu dinamiku, isto je bilo i u Veroni u kojoj sam takođe zastala pre povratka kući na još jedan sastanak. U tom trenutku (20. februar) mediji izveštavaju da ima 76 zaraženih u Italiji.

Već sutradan sam imala isplanirano novo putovanje, ovog puta je ciljna destinacija bio Gibraltar. Međutim, tog jutra kad sam se probudila i videla cifru 76 uz udarnu vest o prvom smrtnom slučaju, donela sam odluku da otkažem putovanje. Avio-karte je, recimo, u tom momentu bilo nemoguće zameniti ili povratiti uložena sredstva budući da Italija nije bila uopšte tema "coronavirus outbreak" situacije, tako da se ovakva argumentacija nije smatrala validnom ni za avio-kompanije, niti za hotele itd. Budući da sam bila sigurna u svoju odluku, ovo nije bilo važno, govorim samo da biste stekli utisak o tome kako se situacija interpretira iz više uglova.

 


Premijer Italije Đuzepe Konte održava konferenciju za štampu i već uvodi restriktivne mere za Lombardiju, navodeći tada da ne može da se ulazi i izlazi iz mesta u mesto, da se obustavlja organizacija svih manifestacija, radnih aktivnosti, dakle suspenzija je evidentna, ali samo u ovom delu Italije.

Već narednih dana ustajem uz udarne vesti o porastu broja zaraženih, ali sve i dalje u područjima daleko od regije u kojoj živim. Da li zbog ovoga ili prevelike fokusiranosti na posao, ljudi su se oko mene ponašali potpuno normalno, tako da se moja odluka da otkažem godišnji odmor smatrala malo "preteranom", "prenaglašenom", kao, "daj Cveto, nije baš tako". Fakultet je u to vreme radio, škole su bile otvorene, vozovi normalno funkcionisali, sve do, recimo, 24. februara, kada je donesena odluka da se zatvore škole i univerziteti u većini regija Italije. Posle su, na primer, ovde u Trentino-Alto Adiđe regiji, u kojoj živim, rešili da otvore, ali na nekoliko dana, te su posle ipak ponovo sve zatvorili.

Mama je uvek u pravu: samo bih dodala da me je mama pitala pre više od mesec dana da li želim da mi pošalje maske iz Srbije, ja sam se smejala. Ovde maske ne postoje u prodaji, a u većini supermarketa nema ni sredstava za dezinfekciju.



Sad pred vikend, negde 5.–6. marta, premijer je proglasio petnaestak provincija Italije "crvenim zonama" u koje ne može da se ulazi, da bi već 9. marta cela Italija proglašena "crvenom zonom", dodavši da "nema više vremena". Ovo praktično znači da su škole i univerziteti zatvoreni do 3. aprila – za sada, ali navode da će se produžiti do posle Uskrsa – da su sva putovanja zabranjena širom zemlje, a u slučaju neizbežnosti obavljanja posla, ljudima se dozvoljava odlazak na posao uz Autosertifikaciju koja opravdava neizbežnost. Svi su automatski prešli na SMART Working sistem, ja taj ugovor imam odavno zbog prečestih poslovnih putovanja, tako da svakako ne odlazim u kancelariju osim kad je neizbežno.

Na Univerzitetu u Trentu smo još pre par nedelja prešli na nov onlajn sistem rada, tako da nastavu izvodimo ili direktno ili indirektno – snimajući predavanja, a zatim ih postavljamo na onlajn platforme dostupne studentima.


Od sinoć je na snazi nova odluka – apoteke i pojedine prodavnice su još uvek otvorene, ali se sada svaka vrsta cirkulacije mora opravdati formularom i prekom potrebom. Sve ostalo je zatvoreno – kafići, restorani, bioskopi, pozorišta itd.

Danas u Italiji govorimo o 15.000 osoba zaraženih korona virusom, dok je preko 1.000 ljudi umrlo.


Kako bi ljudi trebalo da se ponašaju… 

Distanca od minimum 1 metar, pranje ruku (sa ilustracijama u 10 slika bar), kijanje u lakat, u slučaju povišene temperature ne ide se bolnicu nego se zove jedan broj telefona itd.


Penali, kazne, sankcije… 

Ako izađete na ulicu bez Autosertifikacije, a nakon testiranja ste negativni, platićete kaznu. Ukoliko je osoba pozitivna na korona virus, a izlazi na ulicu, rizikuje da plati ogromnu kaznu i dobije i do 12 godina zatvora. Recimo, jedan čovek je otišao u kupovinu uprkos saznanju da ima bolest, tekst je na Italijanskom dostupan ovde.

Kad već spominjem zatvor, Fođa je mesto u kom je došlo do pobune u zatvoru i 20 zatvorenika je pobeglo.

Prema tome, tema nije samo da li ću dobiti virus, "možeš misliti virus" ili "ja sam to već preležao" i slični komentari iz mog okruženja kojima ljudi opravdavaju neodgovorno ponašanje. Tema je brzina prenosa tog virusa i odgovornost koju imamo prema našoj deci i prema roditeljima, bakama i dedama, kolegama na poslu koji možda kod kuće imaju malu decu ili žive sa ugroženim grupama.

 

 

Vreme u izolaciji...

Vreme koristim za rad, ne znam šta pre da uhvatim, snimam za studente, održavam onlajn konferencije, šaljem upite Ministarstvima u Srbiji, knjigovodstvenim agencijama jer otvaramo firmu u Srbiji. Kada prođe sve ovo, firma će se baviti implementacijom italijanske inovativne tehnologije za transformaciju mulja iz postrojenja za preradu komunalnih otpadnih voda u đubriva. Znam da ovo niste očekivali, ali radim i u domenu devulkanizacije gume i trenutno koncipiram program za studente Industrijskog inženjerstva jer sam pozvana da predajem Circular Business Modeling.

Uz sve ovo, moram ponovo da polažem za vozački jer se SRB dozvola ne priznaje u Italiji. Primer birokratske nebuloze u svom vrhuncu, recimo da sam do nekog tamo marta 2018. godine otišla sa svojom vozačkom, ovde bih u Italiji samo izvršila zamenu. Sad to mogu da uradim ako sam albanske nacionalnosti, ali srpske ne, jer mi nismo potpisali novi bilateralni sporazum sa Italijom, tako da: kolovoz je… 


KRATKOROČNE I DUGOROČNE POSLEDICE PANDEMIJE: "Jedan pravac je svakako promena načina proizvodnje i lanaca snabdevanja budući da su povezani međusobno, počev od Kine i Južne Koreje gde ove godine ne mogu da idem, a zbog posla nam je Kina važna destinacija budući da je jedan od glavnih svetskih proizvođača sirovina za mnogobrojne industrije. Prema tome, najjasniji dugoročni uticaj je onaj na državne budžete. Ipak, korona virus ne samo da dovodi do suspenzije putovanja, već potencijalno i razdvaja ljude jer diskriminiše i manipuliše strahovima, zbog čega je važno informisati se na vreme i razumeti bolest, brzinu njenog širenja i sve što mi kao individue možemo uraditi da to sprečimo. Dakle, panikom niko ništa ne postiže, ali ni izostankom empatije, a vidim da su društvene mreže prepune sadržaja u kom se ismevaju Italijani, Kinezi itd. Sasvim su meni ovde jasni mehanizme odbrane ljudi, ali podsećam, ovog puta kao psiholog, da je primitivnost mehanizma odbrane povezana sa njegovom slabijom efikasnošću tokom dužeg perioda" – navodi na kraju Cveta Majtanović za Moj Novi Sad.

Oceni vest:
42
7

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • Minja Subota

    pre 1465 dana i 19 sati

    Cvetu za preCednicu!

    Oceni komentar:
    2
    12