Maloletni delikventi haraju Novim Sadom
Izvor - Radio televizija Vojvodine (RTV) : Fotografija - Ilustracija
Tokom 2014. i 2015. godine znatno je povećan broj maloletnih izvršilaca krivičnih dela, a broj evidentiranih prekršaja porastao je sa 351 na 602, kažu u novosadskoj policiji.
Najzastupljenija krivična dela koje su počinili maloletnici su krađe, razbojništva, uništenje i oštećenje tuđe stvari. Obično ih čine u grupama uz elemente nasilja, a kao povod često se javlja materijalna korist.
– Krivična dela najviše vrše maloletnici starosti od 16 do18 godina, potom maloletnici starosti 14 i 15 godina, dok se lica do 14 godina u krivično-pravnom smatraju krivično neodgovornim i protiv njih se ne može pokrenuti krivični postupak, mada Policijska uprava Novi Sad raspolaže određenim podacima statističkim da se i ova lica pojavljuju kao izvršioci krivičnih dela – izjavila je šefica odeljenja za maloletničku delinkvenciju PU Novi Sad Daliborka Vojvodić-Tomović.
U Višem sudu objašnjavaju da prilikom kažnjavanja maloletnih delinkvenata cilj nije represija i kažnjavanje, nego prevaspitanje i integrisanje u društvenu zajednicu. Stoga se maloletnicima izriču vaspitni nalozi.
– Vaspitne mere mogu biti mere upozorenja i usmeravanja, mere pojačanog nadzora koje će vršiti roditelj, druga porodica, Centar za socijalni rad, vaspitna ustanova ili zavodske mere, kao što je upućivanje u popravni dom, upućivanje u vaspitno-obrazovnu ustanovu, ili upućivanje u zdravstvenu organizaciju – rekla je portparolka Višeg suda Ivana Karapandžić.
Ukoliko ne postoje uslovi da se izreknu vaspitni nalozi odnosno maloletni počinilac krivičnog dela nije priznao delo, ili je u pitanju krivično delo za koje je zaprećena teža kazna od pet godina zatvora, onda se tek razmatraju krivične sankcije. Mada zakon nalaže da se maloletnicima i u tom slučaju najpre izriču vaspitne mere, a samo izuzetno maloletnički zatvor.
Prema mišljenju psihologa, maloletnička delinkvencija je problem sistema, a ne pojedinca. Na pojavu problematičnog ponašanja kod mladih utiču faktori poput porodice, škole, vršnjačkog pritiska, a najviše društva u kojoj žive.
– Državni sistem, kriza u društvu, veliki stepen siromaštva… To svakako utiče na nestabilnost i nesigurnost mladih, pogotovo što mladi ne vide budućnost, ne vide neku perspektivu – smatra psihološkinja Centra za socijalni rad Jelena Zorić.
Komentari
Još uvek nema komentara.