Sindikat lađara Srbije: Brod bez posade struja odnela 24 km nizvodno od novosadskog sidrišta, sistem ga nije ni registrovao
Izvor - Upls.rs : Fotografija - ilustracija/mojnovisad.com
– Da je vest istinita u pozitivnom smislu, mogli bismo da otvaramo šampanjac i držimo konferencije za medije: Srbija prva na Dunavu uvela autonomnu plovidbu. Bez posade, bez troškova, bez greške. Evropski vrh, inovacija, napredna tehnologija, sve ono što lepo zvuči u prezentacijama. Nažalost, realnost je banalnija. I mnogo opasnija. Već deset godina sistematski ukazujemo na stanje plovnog puta kroz Srbiju. Luke i sidrišta su hronična tačka pucanja sistema. Poslednji događaj nije incident, to je ogledni primer kako sistem ne funkcioniše – objavljeno je na sajtu Sidikata lađara i pomoraca Srbije.
Naime, oni obaveštavaju javnost da je pre nekih mesec dana brod, uredno usidren na novosadskom sidrištu, ili se bar tako pretpostavljalo, ostao bez nadzora.
– Sidro je popustilo. Struja je odradila svoje. Rezultat: objekat se “autonomno” spustio gotovo 24 kilometra nizvodno, do oko 1230. km, gde je krmom naseo na špic ade. Tokom te improvizovane “test vožnje”, brod je prošao ispod čak dva mosta (1250. km. i 1236. km). Bez kontrole. Bez reakcije. Bez evidencije. Drugim rečima, sistem nije ni registrovao da mu kroz nadležnost plovi brod bez posade. Moramo priznati: ovako efikasan test autonomne plovidbe, sa nula uloženih sredstava, retko ko je izveo. Ministarstvo može mirne duše da konkuriše za evropske fondove, makar u kategoriji ironije – navodi se na sajtu.
ŠTA SE ZAISTA DESILO?
– Nije tehnologija. Nije viša sila. Nije “nesrećan slučaj”. To je rezultat višegodišnjeg operativnog raspada sistema bezbednosti plovidbe. U lancu koji bi trebalo da funkcioniše: Agencija za upravljanje lukama, lučke kapetanije, inspekcija plovidbe, VTS, granična policija, brodske agencije, imamo klasičan scenario: svi su formalno nadležni, a suštinski niko nije odgovoran. Strani brodovi su pod ingerencijom granične policije, što je regulatorni relikt bez ikakve operativne logike. Kapetanije nemaju ni kapacitet ni ovlašćenja da sprovode punu kontrolu. Inspekcija nema ni ljudstvo ni resurse. VTS posmatra, ali ne upravlja. Rezultat: institucionalni vakuum – objašnjavaju.
ZAKON POSTOJI. PRIMENA NE
Kako dalje navode, Po važećoj Uredbi o pravilima plovidbe na unutrašnjim vodama (“Sl. glasnik RS” 96/2014, 111/2020), stvari su kristalno jasne:
- brod na sidrištu mora biti bezbedno usidren
- mora biti propisno obeležen
- mora biti pod stalnim nadzorom
- Ključna reč: STALNIM.
– To nije automatika. To nisu kamere. Nije povremeni obilazak. Nije: “svratićemo sutra da vidimo”. To je fizičko prisustvo posade na brodu. Drugim rečima, ono što zakon zahteva, praksa sistematski ignoriše. Veliki broj brodova koji saobraćaju kroz Srbiju operiše kroz fantomske firme, registrovane za 100 evra kapitala, često van zemlje. Kada sistem i donese rešenje, nema mehanizam da ga sprovede. Nema garancija. Nema odgovornosti. Istovremeno, pitanje posade je postalo “fleksibilna kategorija” – pojašnjavaju lađari.
Komentari
Još uvek nema komentara.