25 godina od bombardovanja Novog Sada
Izvor - mojnovisad.com : Autor - Dejan Ignjić : Fotografija - Dušanka Ljubojević
Pod izgovorom “sprečavanja humanitarne katastrofe” Albanaca na Kosovu, NATO je 24. marta 1999. godine otpočeo napad na SRJ, a prve bombe su pale na Novi Sad.
Agresija cinično nazvana “Milosrdni anđeo” odnela je i živote dvojice Novosađana. Oleg Nasov je poginuo, kada je srušen Varadinski most, a Milan Bajić je nastradao za vreme bombardovanja rafinerije. Više od 50 sugrađana je lakše ili teže povređeno za 78 dana stravičnog razaranja vojvođanske prestonice.
Na Rafineriju je bačeno 255 bombi, zgrada televizije je sravljena sa zemljom, a mostovi su srušeni.
Oleg Nasov izgubio je život 1. aprila 1999. godine, u ranu zoru, kada su NATO bombe srušile Varadinski most. Kako su vodovodne cevi bile na njemu, žitelji sremske strane grada ostali su bez pijaće vode pa su se njome snabdevali iz cisterni, čekajući u dugačkim redovima.
Most slobode srušen je 3. aprila, u 19.55 sati, kada je ranjeno sedmoro ljudi koji su se zatekli na njemu, a svi su spašeni pod dramatičnim okolnostima. Junak večeri bio je pokojni ribar iz Sremske Kamenice Velimir Teodorović, alijas Velja alas koji je nakon rušenja Mosta slobode spasio devet života iz Dunava.
Žeželjev most srušen je 26. aprila sa šest razornih projektila, a pre toga je čak četiri puta bombardovan i pogođen najmanje 15 puta. Prozvan je mostom mučenikom, a postao je most heroj. Sagrađen 1961. godine, bio je jedan od prvih mostova pravljen od prednapregnutog betona (prvi u Evropi, drugi u svetu).
Bombe su padale i na stambene zgrade. Tako je na Ðurđevdan, na svu sreću izbegnuta ogromna tragedija, kada su na Detelinari četiri projektila bez krova nad glavom ostavila skoro 80 porodica, a najmanje 40 ljudi je lakše povređeno. Usred dana, krajem maja, bombardovan je i centar Sremske Kamenice, kada je bomba pogodila jednu kuću, a detonacija oštetila još nekoliko susednih ognjišta.
Komentari
Još uvek nema komentara.