Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Svetlana Bogićević Fotografija: mojnovisad.com (Svetlana Bogićević), gostiona "Kod crnog petla"
GOSTIONA "KOD CRNOG PETLA": U Almaškom kraju, na mestu istoimene kafane iz davnih vremena
Ugostiteljskih objekata koji vraćaju uspomene na nekadašnji Novi Sad uvek je nedovoljno. U centru grada, u zaštićenom Almaškom kraju, pre godinu dana otvoren je baš takav lokal – i to na mestu gde je nekada postojala čuvena kafana.
Iako gostiona "Kod crnog petla" postoji tek od oktobra 2024. godine, ona nosi dah prošlih vremena iz više razloga. Prvi je svakako što se na toj lokaciji od sredine 19. pa sve do polovine 20. veka nalazila gostiona istog naziva. Kada je prestala da postoji, na njenom mestu je otvorena bakalnica, koja je takođe nosila isto ime. Pored stare gostione "Kod crnog petla", u toj krivudavoj uličici se nalazila još jedna poznata kafana, "Kod Rac Gabora", te je ovaj novosadski sokak ostao zapisan u istoriji kao mesto okupljanja znamenitih sugrađana.

Da bude još zanimljivije, cela ulica se zvala po tada čuvenoj gostioni – Crnog petla. Danas je to Ulica Save Vukovića, u kojoj se smestio novi lokal u koji Novosađani rado dolaze na ručak ili večeru, uz pravu kafansku muziku.
– Upravo taj istorijski momenat nas je i povezao sa celom pričom. Ja sam ovu kuću pikirao godinama, znajući da će Almaški kraj biti obnovljen, te da će to postati lokacija poput Skadarlije, a Novom Sadu to fali. Nekako mi je bilo logično da ovde ponovo zaživi takav restoran – kaže za portal Moj Novi Sad Lazar Gaćaš, koji se ugostiteljstvom bavi već dugo, a vodio je popularni kafe "Biblioteka".

On je u ovaj projekat ušao zajedno sa još nekoliko prijatelja, koji su takođe u svetu ugostiteljstva (vode lokal "Puberaj"), a nova gostiona je vrlo brzo stekla stalne goste te se, kad su u pitanju rezervacije stolova, vikendima uvek traži mesto više.
Za vreme ručka, ovo je jedan miran i svetao kutak, sa prijatnom muzikom koja nosi dah nostalgije. Specijaliteti na meniju su raznovrsni, a osoblje kaže da gosti posebno hvale jela sa roštilja, pasulj, sarmice sa zeljem, juneće obraze, juneće repove... Uveče, uz muziku uživo, ovo postaje mesto za dobar provod.
– Muzika nam je veoma bitan segment i potrudili smo se da to bude kvalitetna kafanska. Nije starogradska, jer vreme diktira nešto drugo, ali apsolutno izbegavamo neku ekstremnu novokomponovanu muziku. Koncept je takav da počinjemo sa starim zabavnim pesmama, poput Čole ili Magazina, a posle slede dobre, prave kafanske pesme – opisuje Lazar.

On dodaje da se nakon večere priguše svetla, pale se sveće, počinje muzika i stvara se romantičan ambijent.
– Imamo goste za poželeti, uglavnom je to ekipa iznad 35 godina i uvek vlada jedna kulturna atmosfera. Stolovi u danima kada imamo živu muziku, a to su četvrtak, petak i subota, budu rezervisani i po dve, tri nedelje unapred – navodi novosadski ugostitelj.
Enterijer je oplemenjen starim fotografijama Novog Sada i Almaškog kraja, a gosti kažu da već pri prvom ulasku osete "duh prošlih vremena". Letnja bašta je posebno prijatna, sa dosta zelenila, baš kakva je bila i bašta stare gostione, o čemu svedoče i slike. Tokom letnje sezone, tamo se premešta i muzika.

Za neko vreme, kada se sredi sve što je u planu u obnovi Almaškog kraja, biće napravljen i parking, a gosti se za sada, kako čujemo, snalaze, pa najčešće dolaze taksijem. Trenutno se na zdanju u kojem je gostiona radi fasada, pa će za neko vreme ova stara kuća zablistati i spolja.
– U planu je da ova ulica bude jednosmerna, a duž cele gostione postojaće parking mesta, što će nam biti značajno. Međutim, i u ovakvim uslovima, dok je deo ulice raskopan, odlično radimo: ljudi dolaze, a mi se zaista trudimo da ih ugostimo na najbolji mogući način i održimo visok nivo usluge – naglašava Gaćaš.

Naš sagovornik kaže da tokom dana često dolaze lekari i advokati, ali i radnici i zanatlije, te da su svi jednako dobrodošli. Uveče gosti bez problema ispoštuju dres kod, pa se objlče elegantnije.
Svima njima je zajedničko to da im prija domaćinski odnos, ukusna hrana i muzika, i sve to na istom mestu gde su, pre 100 i više godina, neki stari Novosađani jeli, pili i veselili se...
Ovaj članak još uvek nije komentarisan