Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Ljiljana Natošević Milovanović Fotografija: Privatna arhiva Duška Pujina
NOVOSAĐANI: Zahvaljujući Dušku, gradski izlozi šareni i bajkoviti (FOTO)
Kićenje grada, ali i oslikavanje izloga većine prodavnica, kafića, kozmetičkih salona i preduzeća prvi su pokazatelji da stižu novogodišnji i božićni praznici.
Decembar je mesec kada je sve svečano, šareno i veselo, a kupovina poklončića, zakazivanje dočeka u kafićima, odlazak kod frizera ili kozmetičara često kod Novosađana stvaraju nervozu.
Ipak, složićete se da skoro nema osobe koja u svoj toj frci i trci, ne zastane bar na trenutak kako bi pogledala neko lepo umetničko delo oslikano na staklu. Ovu tradiciju je 1870. godine, započela njujorška robna kuća "Macy’s" i od tada se sve robne kuće u ovom američkom gradu svake sezone takmiče ko će imati najlepši izlog za Božić. U Novom Sadu takmičenja nema, ali je ova moda davnih dana zahvatila i naš grad.
Krajem prošlog veka prodavci su skromno kitili stakla ukrašavajući ih pahuljicama od papira i okićenim jelkama sa novogodišnjim bombonama i ukrasima, kasnije su koristili razne šablone i sami oslikavali izloge, dok danas vlasnici lokala i stanova ne žale novac te pred praznike angažuju umetnike koji svoj talenat pretaču u prava mala remek-dela na staklu.
Za deo lepo i svečano uređenih izloga u gradu zaslužan je i novosadski slobodni umetnik Duško Pujin koji oslikava prozore, terase, ogledala i izloge širom grada a, kako navodi, od ovog posla može pristojno i da zaradi.
Naš sagovornik nije završio umetničku školu ni akademiju ali ističe kako voli da slika od malih nogu.
Zato je svoju ljubav prema slikarstvu pretočio u biznis, a kada ne oslikava izloge, fokusira se na slikanje po platnu, garderobi i predmetma, a često ga angažuju i za dekoracije unutar lokala.
– Punih osam godina oslikavam izloge širom grada, a u poslednje vreme zovu me i Novosađani kako bih im oslikao stanove, deca me posebno vole, jer ih puštam da gledaju šta radim. Moj zaštitni znak su jeleni, mada slikam sve i to u dogovoru sa vlasnicima lokala. Ipak, najviše volim kada mi daju slobodu, i kada pustim "mašti na volju". Ne koristim šablone, a kada počnem da oslikavam, nadahnuće dolazi u momentu – kaže Duško.
Kao i u drugim oblastima, svaki umetnik ima neki svoj pečat, a naš sagovornik je sem po jelenima, prepoznatljiv i po oslikavanju raskošnih grana koje se skoro uvek provlače kroz njegov rad.
U ovom kao i u svakom drugom poslu, stilovi se menjaju, te se osim bele, koriste i crvena, zelena, srebrna ili zlatna boja.
Duško kaže da on, i kada su boje u pitanju, ima svoj prepoznatljiv stil, naravno ukoliko vlasnik ne traži drugačije.
– Kada uzmem četkicu u ruke nemam nikakvu viziju međutim, u momentu mi se stvaraju slike i tada sve prepuštam mašti na volju. Sve oslikavam četkicom, ne koristim šablone i trudim se da ostavim svoj pečat. Volim da ulepšavam svoj rodni grad. Kada je reč o modi u ovom poslu, tema je poprilično škakljiva. Danas je svašta moderno, a sve zavisi ko šta voli i kakvi su mu afiniteti. Neki Novosađani vole stare zimske idile, a pojedini sugrađani modernije varijante. Boje koje najčešće koristim su bela, svetlo plava, tirkiz, a ponekad i srebrna i uvek se trudim da ubacim nešto novo i originalno. Sada već tranicionalno, svake godine, prvo oslikam kafe "Modena" u centru – zaključio je ovaj harizmatični umetnik.
Zatim kreće dalje u oslikavanje i kada se praznici završe željno iščekuje nove kako bi ponovo ulepšao svoj grad.
Ovaj članak još uvek nije komentarisan