Izvor: mojnovisad.com / / Autor: Svetlana Bogićević Fotografija: Ilustracija/mojnovisad.com (Aleksandar Jovanović)

EMPATIJA U MODI: Ljudskost i dobrota Novosađana u doba korone
Prethodnih dana bili smo svedoci, što uživo, što putem medija i društvenih mreža, mnogim bahatim ljudskim postupcima. Slike gomilanja namirnica i otimačine po marketima i apotekama ogolele su onaj, ne baš lep, deo ljudske prirode: egoizam, sebičnost, bezosećajnost, nerazmišljanje o drugima, nedostatak empatije...
Zbog dominacije takvih vesti, a u moru ostalih koje prikazuju nepridržavanje preporuka ponašanja za vreme vanrednog stanja, mogao se steći utisak da su Novosađani (doduše, ništa manje od ostatka sveta, sudeći po sličnim materijalima pristiglim iz drugih zemalja) u teškim vremenima izgubili ono najljudskije. Međutim, postoje brojna mala dela običnih ljudi koja govore da nije tako! To su činovi običnih, nepoznatih ljudi koji nedvosmisleno dokazuju da ljudskost i dobrota nisu izgubljeni ni u najtežim vremenima!
Kako bismo usmerili pažnju sa mahom loših vesti na nešto pozitivno i lepo što se takođe dešava oko nas, prikupili smo iskustva naših sugrađana koja opisuju situacije u kojima im je pomogao neko potpuno nepoznat ili jedva poznat, ili su oni pomogli nekome.
Počećemo događajem koji je inspirisao autorku teksta da piše baš na ovu temu. Mesto – market u Merkatoru, vreme – dan, dva nakon najveće kupoholičarske pomame, scenografija: prazni ili poluprazni rafovi, uloge: više stotina Novosađana koji pune i po dvoja kolica (da biste pronašli slobodna kolica, potrebno je da napravite sačekušu nekome ko upravo plaća na kasi). Naravno, na kasama su ogromni redovi, a da bi skratili vreme čekanja, kupci međusobno razgovaraju. I dok se neki otimaju o namirnice, drugi svađaju ko je prvi stao u red, dešava se i jedan svetli primer u kojem potpuno nepoznata žena ustupa kilogram brašna autorki teksta, koja nije uspela da nađe nijedan. Da je bilo dozvoljeno grljenje, dobila bi zagrljaj za gest koji joj je ulepšao dan.
Milica M. Takođe je doživela nešto lepo u prodavnici od strane njoj nepoznatog starijeg gospodina.
– Stajali smo u redu za kasom, bila sam ispred njega. Moj račun je premašio moje stanje u novčaniku za 40 dinara. Ne samo što je kasirka odreagovala sa strpljenjem, bez kolutanja očima, već sa osmehom bila spremna da stornira račun, nego je čovek iza mene pružio svotu koja mi je falila rekavši da je sve u redu. Bila sam mu zahvalna i gurnula sam mu u džep čokoladicu, jer se iz stvari u kolicima videlo da ima unuke – prepričava Milica svoje iskustvo.
Slično je prošao i dekica Đorđe G., koji je u poslednjoj kupovini pred totalni karantin za starije od 65 godina posegnuo za poslednjom konzervom tunjevine u radnjici nadomak njegove zgrade, kad je primetio jednu mladu ruku koja je bila brža.
– Momak od dvadesetak godina i ja smo kanda istovremeno pružili ruku, ali je on za koju sekundu bi brži. Ipak, kada me je ugledao, insistirao je da konzervu ipak uzmem ja. I neka samo neko još kaže da naši mladi nisu brižni! Ovakav gest vredi mnogo više od te tunjevine, ovakav gest pokazuje da još brinemo jedni o drugima – sa osmehom na licu priča stari Novosađanin.
Vesna S. je lep gest doživela u lokalnoj apoteci, gde joj je mladi apotekar, kada je čuo da je majka troje dece, poklonio svoju zaštitnu masku koju je imao neotpakovanu, jer nije imao da joj proda. Takođe, Dragani Z. je vlasnik prodavnice smrznute hrane, a nakon što je napunila punu korpu proizvoda i saznala da ne primaju kartice, dozvolio da robu odnese i plati kad bude došla sledeći put. Posebno je oduševljena jer čoveka vidi prvi put i kaže da joj je njegov gest popravio celu ovu tešku sedmicu.
Naravno, nisu samo prodajna mesta poprište humanih postupaka, već smo zabeležili i more dobrih komšijskih primera. Kada je počeo karantin za starije građane, mnogi od nas pokazali su se izuzetno brižnima, bez obzira na to da li svoje komšije znaju samo iz prolaza ili ih uopšte ne poznaju.
– Još dok se samo šuškalo da je moguć karantin za bake i deke, nalepila sam na ulazna vrata naše stambene zgrade papir sa svojim brojem telefona na koji mogu da mi se jave komšije kojima treba pomoć u vidu nabavke u prodavnici ili apoteci, ili pak šetanje kućnog ljubimca. Javila mi se samo jedna žena i, evo, opskrbljavam je već celu sedmicu. Njena deca su u drugom gradu i ovo joj jako znači, a na propisanoj razdaljini barem prozbori i koju reč uživo sa nekim, što vidim da joj prija – kaže Danijela S. sa Limana.
Da je broj naših sugrađana poput Danijele pozamašan, dokazuju i volonterske organizacije, kojima se prethodnih dana priključio zaista neverovatan broj volontera svih generacija, ponajviše mladih. Takođe, društvene mreže su se pokazale izuzetno korisnim i u novonastaloj situaciji, te su formirane brojne Fejsbuk grupe za pomoć građanima. Među onima koji pomažu onima kojima je pomoć potrebna upravo preko jedne od tih grupa je i Andrijana D.
– Najpre sam ponudila pomoć u svom ulazu i u tri okolna ulaza, na taj način mi se javilo četvoro starijih ljudi, kojima svakodnevno obavljam kupovinu i bacanje smeća. i jedna mlada žena sa detetom. Potom sam se priključila grupi "Pomoć sugrađanima Srbije u karantinu – Srbija", gde, kada naiđem na postove u kojima neko od Novosađana moli za pomoć, gledam da pomognem ako je u mojoj moći. Tako sam danas, na primer, kupila punu kesu namirnica za jednu samohranu majku koja je sada ostala bez posla i poklonila joj – opisuje humana Detelinarka.
Jelena P. sa Novog naselja je tako ponudila svoju pomoć za čuvanje dece onima koji moraju da rade i u ovim uslovima, te se trenutno druži sa jednom malom Dunjom, čija mama je medicinska sestra i radi duple smene. Njen drug Ivan C. se, kako kaže, zbog neiskustva nije usudio da čuva klince, ali zato je preuzeo brigu o šetanju dva psa, čiji vlasnici ne smeju da izlaze napolje jer spadaju u rizične grupe.
– Na taj način em popunjavam slobodno vreme, kojeg odjednom imam napretek, em se super osećam jer nekome pomažem. Pritom, druženje sa životinjama čini da se osećam rekalsirano u ovo stresno vreme – objašnjava ovaj angažovani student.
Nemali broj ljudi odlučio je da besplatno ponudi svoje usluge, pa tako možete dobiti besplatne onlajn časove stranih jezika, matematike, srpskog i drugih školskih predmeta, časove joge, pilatesa i drugih sportova koji se mogu izvesti u četiri zida.
– Ne želim da budem besposlena dok traje vanredno stanje, pogotovo mi je važno da vežbam mozak, pa sam odlučila da pomažem đacima oko matematike i to ne naplaćujem. Imam već tri učenika – veli Dragana A, koja inače radi kao profesorica u jednoj školi.
Među onima o čijim besplatnim uslugama se u našem gradu priča su i pojedini taksisti, veterinari, krojači, kuvari, pekari i drugi, a okupila se i grupa grupa mejkera koja pravi 3D štampane vizire kao zaštitu od kapljičnog prenosa, sa namerom da pomogne prvenstveno lekarima i medicinskom osoblju koji se bore za sve nas.
Ne možemo da ne spomenemo sve one pojedince koji vredno šiju maske za sve one koji nisu uspeli da ih nabave u apotekama, a odlučili su da to ne naplaćuju. Među njima je i Novosađanka Dajana M.
– Najpre sam sašila maske od organskog pamuka za svoju porodicu, jer su i nama izmakle one kupovne, a onda sam na svom profilu javila i prijateljima da ću im sašiti ako im treba. To se brzo raščulo i počeli su da mi se javljaju potpuno nepoznati ljudi, te sada radim punim kapacitetom. Nikome ne naplaćujem, a uspela sam da se snađem da dobijam besplatan materijal – govori o svom humanom činu majka četvoro dece.
Mladen K. je ovih dana prijatno iznenađen postupkom svog stanodavca, koji mu je javio da dok traje epidemija, neće naplaćivati kiriju za stan, već samo troškove.
– Mojoj porodici to jako mnogo znači, s obzirom na to da sam samo ja zaposlen, a supruga radi od kuće delatnost koja je sada praktično stala. Imamo dvoje male dece i treba ih prehraniti i dok sve ovo ne prođe, pa nas je gest našeg stanodavca ganuo do suza, pogotovo što i on sam ima troje dece koje treba da prehrani – oduševljeno priča Mladen.
Na kraju, tu su i pojedinci iz struke koji su shvatili da će u ovim uslovima mnogima biti potrebna psihološka pomoć, te se sve češće na društvenim mrežama javljaju psiholozi i psihoterapeuti spremni da saslušaju one koji se loše osećaju i da takvu vrstu podrške ne naplate.
Ne zaboravimo da ohrabrenje koju pružamo jedni drugima makar kroz, naizgled, mala dobra dela, može svima da nam pomogne da lakše i bezbolnije prođemo kroz ovaj period. A svima nam je potrebno da, kada prođe kriza i stanje koje nismo mogli ni da zamislimo, iz svega toga izađemo kao – ljudi!
Decak
pre 1090 dana i 5 sati
O empatiji je rec. Kupujem juce nesto, pitam prodavacicu :
Kako ti u ovoj situaciji ?
– Dobro, zivi se
A ruke su ti crvene ?
– Ma perem ih svako malo. Izjele se.
A, rukavice ?
– Nemam ih vise. Menjala ih cesto, potrosila. Nego uvece, kod kuce, mazem ruke kremom.
Sreces ljude, nemas masku. Bojis li se zaraze ?
– Da, ali moram da radim. Mora se. Najteze mi je sa decom. Sama su. Po ceo dan.
Hvala ti dobra zeno. Dok ja sedim kod kuce pred kompjuterom, ti si, kao lekari i bolnicari, kao radnici hitne pomoci, kao kasirke u samoposlugama, kao cistaci i toliki drugi u prvoj liniji.